Sustav krava-tele: brojke i slova

Sustav krava-tele vrlo je često spominjana tema u poljoprivrednim krugovima. Najčešće se spominje u kontekstu da je rješenje za nedostatak teladi za tov u RH, odnosno potrebe da se proizvodi više teladi za tovljače junadi. Grube brojke kažu da se godišnje u Hrvatskoj utovi oko 120.000 tovljenika junadi, sektor je snažan i hrvatsko june tražen je proizvod u Italiji i arapskim zemljama. Pola od tih 120.000 junadi utovi se od uvezene teladi. Proizvodnja teladi zvuči kao sjajna prilika, zar ne?

Tehnološki gledano proizvodnja je stvarno zanimljiva i složena jer ima jako puno elemenata o kojima treba voditi računa da bi na kraju bili uspješni. Poslovno gledano, radi se o zahtjevnom biznisu sa značajnim kapitalnim ulaganjima i niskom profitabilnošću.

Ovaj tekst ima ambiciju objasniti osnovne preduvjete kvalitetne proizvodnje u sustavu krava-tele, kao i osnovne poslovne postavke i profitabilnost poslovanja iz investicijskog kuta. Informacije su bazirane na praksi, u mojim susretima sa sustavom u zadnjih 13 godina – na više lokacija u Hrvatskoj. Nakon restrukturiranja poslovanja u jednom od većih sustava, moja ekipa na proizvodnji ostvarila je 2022. godini 85% odbijene teladi (u odnosu na ukupan broj krava i junica koje idu u pripust) prosječne težine preko 250 kg. Kroz taj proces puno sam naučio o tehnologiji proizvodnje, ali i stalno pokušao ostvariti bolje financijske rezultate. Ovo je prilika podijeliti iskustva, a posebice kalkulator s izračunom profitabilnosti poslovanja što nije često dostupan materijal.

Osnovni preduvjeti za kvalitetnu proizvodnju u sustavu krava-tele

Tržište je samo jedan od bitnih faktora kada se odlučujemo ući u neku proizvodnju. Generalno, svaku proizvodnju u govedarstvu čine 4 ključna faktora:

• Genetika
• Hrana
• Objekti (prvenstveno štala)
• Ljudski faktor

A ja bih za sustav krava-tele dodao i peti: klima i geografija

Genetika je faktor koji se vrlo lako riješi: vrhunski rasplodni materijal lako je dostupan, samo Francuska godišnje proda oko 200.000 junica za daljnji rasplod, i to većinom mesnih pasmina. Izbora je jako puno i po meni svi su dobri. Charolais, Limousine, Angus, Salers ili Aubrac pasmine dobar su odabir. Možda bih malu prednost dao zadnjem trojcu u kombinaciji sa Charolais i Limousine bikovima, jer te tri pasmine manje su izbirljive prilikom ispaše, te će uzdržavanje tih krava biti nešto lakše jer će se dulje zadržati na pašnjacima. Genetika sa strane bikove daje rezultate da je telad kvalitetnija nego su same majke, tako da je navedena kombinacija idealna za biznis – većina troškova ide na krave i tu se postižu određene uštede sa manje izbirljivim majkama, dok očevi dodaju potrebne genetska poboljšanja uvidu mesnatosti i veličine teladi.

Hrana je također faktor koji nije problematičan u Hrvatskoj: hranidba u ovom sustavu dominantno je bazirana na travama (DTS-ovi i lucerne) u svim oblicima (ispaša, sijeno, sjenaža) + dodatak energetske komponente (žitarice, koncentrati...). Sve je navedeno lako dostupno iz vlastitih ili vanjskih izvora. S obzirom da je u većem dijelu (preko 80%) hranidba bazirana na travama, a trave su poljoprivredne kulture koje loše podnose sušu, tu već ulazimo u problem koji nam uzrokuje klima i geografija. Hrvatska je zemlja kojoj je u većem dijelu nadmorska visina i klima (pretopla ljeta) ograničavajući faktor jer je ispaša ograničena na 5-7 mjeseci godišnje – 5 mjeseci u ravničarskim krajevima poput Slavonije, a nešto duže na nadmorskim visinama preko 500 metara.

Malo je dijelova zemlje u kojem postoje kvalitetni klimatski i geografski uvjeti za sustav krava-tele. To su prije svega Lika i Gorski kotar, te pojedini viši dijelovi kontinentalne Hrvatske – poput dijelova Papuka, Psunja, Krndije i Kalnika. Sve ostalo treba u pravilu izbjegavati.

Objekti su idući bitan faktor, a to je prije svega kvalitetan prostor za smještaj goveda u zimskom periodu s obzirom da su u periodu proljeće-jesen goveda na otvorenim pašnjačkim pregonima. Osim objekata za smještaj, potrebna je i druga infrastruktura na farmi poput trenč silosa, sjenika i depoa stajnjaka. Infrastrukturno i kapitalno poprilično zahtjevno, vidjet ćemo kasnije u brojkama kako ta zahtjevnost utječe na profitabilnost proizvođača. Što se tiče štala, tu nema neke posebne mudrosti potencijalni proizvođač ode u Francusku i iskopira njihova stogodišnja rješenja.

Ljudski faktor je kao i uvijek bitan, a u ovom slučaju nije ograničavajući faktor. Proizvodnja nije tehnološki prekompleksna, veterinarska podrška za goveda je kvalitetna, a sam sustav ne traži veliki broj radnika – na velikom sustavu kojeg sam vodio imali smo otprilike jednog radnika (u ovo ubrajam sve struke uključujući i tehnologe i veterinare) na 100 goveda (svih kategorija: krave, junice, bikovi, telad).

Zašto hrvatski poljoprivrednici masovno ne proizvode telad?

Dakle na prvu, osim klime i geografije sve zvuči kao da hrvatska poljoprivreda ima dobre preduvjete za ovu proizvodnju. Pa zašto onda naši poljoprivrednici masovno ne proizvode telad? Više je razloga, a osnovni su sljedeći:

• Kapitalno je ova proizvodnja vrlo zahtjevna. Velika su ulaganja u objekte, strojeve i infrastrukturu: štala, sjenik, trenč silos, asfalt, bunar, ograde i dodatno poljoprivredna mehanizacija (gotovo) svi strojevi što trebaju ratari + zelena linija.
• Proizvodnja traži puno zemlje – teorija kaže 2 uvjetna grla na 1 hektar, ali u realnosti u Hrvatskoj je to puno bliže 1:1 (klimatski razlozi, kvaliteta pašnjaka u pravilo ispodprosječna jer su pašnjacima u pravilu postajala lošija zemljišta koja nemaju dobre prinose trave)
• Postoje isplativije alternative sa većim prinosima na kapital i manje rada, npr. ratarenje ili ratarenje u ekologiji.
• Sustav krava-tele zahtijeva čovjeka 365 dana u godini, stoka traži svakodnevnu brigu.
• Velika ovisnost poslovanja o politici poticaja koja tek u zadnjih 10tak godina omogućava profitabilnu proizvodnju (iz Excel-a u privitku vidljivo je da je minimalno 50% prihoda ovakve proizvodnje iz poticaja – u hrvatskoj praksi je to u pravilu još više)

Dakle postavlja se pitanje kako postaviti sustav da bude maksimalno profitabilan za proizvođača? Ima puno elemenata koji vode do uspjeha, odnosno nije nimalo lako opravdati ulaganje u ovakav sustav. Evo nekih od tih elemenata uspjeha:

• Stado mora biti kvalitetno i dobrog veterinarskog stanja. Uz neka uobičajena uginuća krava, junica i bikova u sustavu (ispod 5%) i godišnji remont (ispod 10% stada) stado se mora stalno obnavljati. Bikove treba rotirati svakih 3-4 godine.
• Mora se primjenjivati kontrolirani pripust. Puno sam prošao dilema oko kontroliranog pripusta, ali pokazalo se u praksi da je puno lakše fokusirati se na teljenja u 60 dana dok su vam krave u štalama, nego to isto raditi na pašnjacima u uvjetima koji nisu do kraja kontrolirani. Isto tako, kontrolirani traži više rada i veće površine štala (više novca). Dodatni razlog kontroliranom pripustu je taj da je idealno ciljati većinu teljenja u periodu siječanj – travanj. Time dobijemo da ispuštanje na pašnjake (uglavnom početak travnja) dolazi u periodu kad imate maksimalni prirast trave u periodu proljeća. Telad je na pašnjacima u najboljem periodu godine, lakše dolazi do prodajne težine (250 kg) u periodu rujan-listopad, te se telad odvaja od krava i ide u prodaju – to se događa taman u periodu kada stado ide u štalu, što smanjuje potrebu za prostorom za telad u zimskom periodu.
• Kvalitetna veterinarska podrška –  redovni tjedni obilazak stada, jesenska (nakon povratka sa pašnjaka) preventivna terapija.
• Radnici moraju biti kompetentni i predani – ovo je posao poput posla u rodilištu – potrebna je maksimalna briga i skrb za "mame i bebe“. Iako se većina krava teli sama, te prihvaća i othranjuje telad bez problema ponekad su potrebne intervencije u vidu pomoći pri teljenju, brige o teladi koja sama ne može odmah sisati ili majka nema mlijeka. Tada je bitan ljudski faktor: osigurati da tele posiše kolostrum koji sadrži zaštitne imune tvari bitne za dobar start u prvim tjednima života.
• Kvalitetno spremanje hrane i izbalansirana hranidba ovisno o dobu godine i potrebama pojedinih kategorija stoke – hranu je bitno spremiti u optimalnom trenutku i kvalitetno je spremiti. Recepture je potrebno mijenjati ovisno o rezultatima analiza krmiva, te ovisno o periodu godine (npr. pojačavanje ishrane pred teljenja krava). Dohrana teladi peletiranom stočnom hranom dok su na ispaši sa majkama pokazala se izuzetno korisna praksa: dobije se veći prirast teleta na pašnjaku, veća prodajna težina, ujedno produžavamo eksploatacijski vijek same krave jer ju tele manje iscrpi posebice u periodu slabije ispaše od srpnja do rujna.
• Menadžment pašnjaka – idealno je da pašnjaci okružuju štalu i ostale objekte, kako bi samo ispuštanje stoke iz štala na pašnjak i rotiranje pregonskih pašnjaka bilo jednostavno i bez dodatnih troškova i opasnosti za ozljeđivanje životinja (npr kroz utovar-istovar stoke iz prikolice ukoliko se vozi do pašnjaka). U pravilu ćete imati više pregona, jer želite prije ili kasnije neke dijelove stada odvojiti – npr. krave s kojima je bik želite odvojiti od junica koje još nisu u pripustu. Primjerice, stado od 50 krava + 2 bika ako pridodamo i telad treba oko 60-80 ha pašnjaka koji dijelimo na 4 dijela odnosno 15-20 ha svaki pregon. Naravno veličina i vrijeme zadržavanja na pojedinom pregonskom pašnjaku sve ovisi o kvaliteti pašnjaka - nije isto imati pašnjake kod Delnica na 1000 m.n.v. i ljetnih 25°C i u okolici Valpova na 90 m.n.v i ljetnih +35 °C. podjelom pašnjaka na pregone osiguravamo ravnomjerno iskorištavanje ispaše ali i bolji pregled i kontrolu stada. Na pregonima se mora osigurati svježa pitka voda je idealno izvesti bušenjem bunara na samom pašnjaku. Bitno je osigurati prirodni ili umjetni zaklon od sunca i vjetra.  U Francuskoj smo vidjeli da se pašnjaci eksploatiraju nakon sjetve travnih smjesa 3 godine, a svaku 4. godinu se na pašnjaku siju žitarice – tako se radi rotacija i održava visoki prinos travnjaka (ima to i svoju cijenu u radu i repromaterijalu)
• Štala mora biti prozračna sa oko 10 m2/kravi – ovoliki prostor omogućava da se prilikom teljenja i u fazi u kojoj je telad malena (tjedan-dva) osigura odvajanje od ostatka stada i da se može pružiti više brige i suhog prostora. Same štale su u ljetnom periodu prazne, te nije teško osigurati potrebni odmor štale. Nakon izlaska stoke nakon zimskog perioda, potrebno je pranje i dezinfekcija objekta i opreme (npr pojilice). U Francuskoj smo vidjeli i zgodno rješenje gdje je uz klasični raspored duboka stelja – blatni hodnik – hranidbeni stol dodaje i dodatni manji box-prostor za duboku stelju – na taj način visoko steone krave se lako izdvajaju u poseban prostor za teljenje i brigu o teladi u prvih par dana. Veći broj boksova u štali omogućava odvajanje stoke po kategorijama: krava od junica-bikova-teladi, steona grla od ne steonih, krave/junice koje se prve tele od onih koja kasnije , teladi po spolu i težini.

Puno je tu još bitnih procesa o kojima treba voditi računa i koji su vrlo zahtjevni i skupi – spremanje i analiza hrane (sjenaža trava, sijeno itd) i slame, hranidba mikser prikolicom, slamljenje štale i izđubrivanje, razbacivanje stajnjaka, održavanje pregona i košnja trave ispod električnih pastira itd. Zvuči kao poprilična količina posla i predanosti da bi proizvodnja bila uspješna i profitabilna. Idemo pogledat brojke da vidimo kako se taj sav napor isplati.

A sad brojke 

Za brojke uzet ću jednu zamišljenu farmu koja ima sljedeće elemente:

• 200 krava, 16 junica, 8 bikova – kvalitetna genetika. Ukupna vrijednost imovine (krava 1500 EUR, junica 2500 EUR, bik 4000 EUR) – 390.000 EUR vrijednost stada
• 2000 m2 štala, 500 m2 trenč silosa, 500 m2 sjenika, 1000 m3 depo stajnjaka (400 m2), struja, voda, manipulativne površine – preko 1 milijun eura vrijednost nepokretne imovine
• 1 x traktor, 1 x teleskopski utovarivač, obrada tla, sijačica, zelena linija, prikolica za stajnjak, terenski automobil itd. Preko 600.000 EUR vrijednost mehanizacije
• Zemljište 200 hektara x 10.000 EUR = 2  milijuna EUR vrijednost zemljišta

Ukupno: za ovakav teoretski postavljen biznis od 200 krava/200 hektara treba vam čak 4  mil. EUR vrijedna imovina!!! Da bi to financijski imalo smisla možemo pojednostaviti da investitor u sustav krava tele želi ostvariti 10% prinosa na kapital (uglavnom investitori ciljaju prinos preko 10%) – dakle 400.000 EUR zarade godišnje.

Prihodi u ovoj proizvodnji bit će iz sljedećih izvora:

• Prodaja teladi: 200 x 85% minus junice koje ostaju za rasplod: 150 teladi x 250 kg x 3,6 EUR/kg (računam prosjek u kojem je malo više muške teladi). Cca 135.000 EUR se dobije za prodaju teladi.
• Poticaj: krave cca. 140 EUR/komad. Junice prvotelke 350 EUR/komad. Poticaj na zemlju (ekologija): 600 EUR/hektar. Plus "PUS“ i ostale kombinatorike. Cca 150.000 EUR.
• Ostali prihodi: prodaja škart krava i slično: sitno, nebitno za matematiku

Dakle može se računati da će teško ukupan prihod ovakvog sustava preći 300.000 EUR - već je sada jasno da se željenih 400.000 EUR godišnje neće ostvariti jer ima tu i troškova i to značajnih.

Troškovi se sastoje od slijedećih glavnih kategorija troškova:

• Rad: 3 radnika x 1500 EUR/bruto2 mjesečno =72.000 EUR godišnje troškova radnika (što mogu biti i vlasnici ili obitelj vlasnika, ali svakako košta samo ovisi kako računate).
• Mehanizacija: cca 2000 sati x 20 EUR/sat (dizel, održavanje i ostalo)
• Veterina: cca 25 EUR/grlu (ukupan broj grla je skoro 400 računajući i telad)
• Ostali troškovi poput struje, vode, komunalija, telekom, računovodstvo itd

Ukupno troškovi: teško ispod 200.000 EUR.

Kamate i amortizaciju sam također računao u tablici (sa sadašnjih 5% tržišnih kamata priča je suluda jer 5% x 4 mil. EUR je 200.000 EUR godišnje samo kamata pa je odmah jasno da se to ne može plaćati iz samog poslovanja)

"Ispod crte“

Kako bi rekli investitori "ispod crte“ može se ostati u dobro upravljanom sustavu nešto preko 100.000 EUR, vrlo daleko od željenih i ekonomski opravdanih 400.000 EUR godišnje koliko bi racionalan financijski investitor želio. Tih 100 tisuća EUR je 2,5% prinosa na kapital i takav prinos pojede inflacija i u normalnim godinama a pogotovo u ovim visoko-inflacijskim godinama.

Naravno ovo je vrlo gruba računica i (kao i svaka računica) svašta podrazumijeva. Podrazumijeva da je zemljište kupljeno – a ne mora biti, računica je bitno drukčija kad se radi o koncesiji (većina hrvatskih sustava krava-tele zasnovana je na (jeftinim) državnim koncesijama) pa tu nema onih 2 milijuna EUR za kupovinu zemljišta, pa ni pripadajućih kamata. Priča se isto mijenja ako se investicija u farmu i strojeve odradi kroz fondove EU, gdje se u pravilu za ovakve projekte može dobiti 50-70% subvencije

Dakle vidimo da je proizvodnja pod ovim teoretskim uvjetima unaprijed osuđena na propast. Tu ujedno znači da u Hrvatskoj ovakva proizvodnja može biti održiva samo na pašnjačkim površinama u (državnom) zakupu, na jeftinijem zemljištu, te sa bitno manjim ulaganjima u infrastrukturu i pokretnu imovinu nego što bi teoretski trebalo. To ujedno znači lošije rezultate u proizvodnji i vjerojatno značajnije troškove rada i strojeva nego u navedenom modelu.

Ujedno da odgovorim na pitanje iz uvoda: je li sustav krava-tele rješenje za osiguranje teladi jake hrvatske industrije tova junadi? Odgovor je nije – iz dva osnovna razloga: prvi nedostaje nam pašnjačkih površina iznad 500 m.n.v i drugi jer radi se o teškoj i nisko-profitabilnoj proizvodnji.

U privitku napravio sam Excel tablicu gdje se možete igrati sa poslovnim planom. Napomena: kako u sustavu krava-tele postoji milijun filozofija ovisno o preduvjetima i preferencijama, nemoguće je napraviti tablicu koji će svima odgovarati. Ova tablica je neki školsko-teoretski okvir za igru, tako ga treba i promatrati (tablice su povezane sa brojem stoke pa se sve lako skalira za manje ili više krava).

Excel tablica sustav krava-tele

Naravno da strategija sustava krava-tele može biti i drukčija, npr. da se ide na vrhunski rasplodni materijal pa da se prodaju rasplodni bikovi i junice. To zapravo rade u Francuskoj i prodaju tu genetiku po svijetu, čime se dobiva nešto veća dodana vrijednost. Nisam se ozbiljno bavio ovom računicom, ali se s tablicom možete poigrati sami, uključujući i simulaciju nekih drugih strategija - može biti više hektara manje stoke (to je u pravilu u Hrvatskoj najčešća strategija naročito na krškim pašnjacima). Napomena: kako u sustavu krava-tele postoji filozofija koliko i vlasnika -  ovisno o preduvjetima i preferencijama, nemoguće je napraviti tablicu koja će svima odgovarati.

Fotografija iznad dobar je primjer menadžmenta stada kod odvajanja krava i teladi i povratka u štalu. Prilikom odvajanja i povratka, dobra praksa, a trenutak je idealan jer se sa stokom već manipulira, je napraviti i ultrazvučni pregled na steonost (odvajaju se steone od ne steonih) i provođenje preventivne profilakse kao i uzorkovanje krvi.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.