Što ima proizvođač od stajanja uz pultove ili vozanja autom s uzorcima od restorana do restorana? To mora netko drugi, a on mora na imanju proizvesti što je više i bolje!
Joj što se mi u Hrvatskoj znamo zanositi. Mali, pa mali, i samo mali. Ajmo sad svi trubiti po tome da svi smo mali i jaki. Lijepo je danas biti mali proizvođač vina, imati svoju etiketu, svojih par restorana u koji redovito nosimo te naše butelje, a i svoje kupce. Ili pak biti pčelar pa onda svoj med zapakirati u prekrasno dizajniranu dunsflašu i nesvakidašnju etiketu.
Ili evo kao što ovih dana imamo smotre proizvođača kulena. Režu se, degustiraju. Jedan ima 30 kulenova godišnje, jedan pak 250, onaj jedan pak napravi devet kulenova i dobije zlatnu medalju. Sve ocjenjujemo, prezentiramo, dajemo na smotre i degustacije. Svi imaju neko tržište. I onda svak taj sjedne u svoj auto s uzorcima pa ide od sajma do sajma, od restorana do restorana, od tržnice do tržnice. Sad se pak javljaju neki teški biznisi s uzgojem kojekakvih alternativnih kultura. Kao nekada nutrije, činčile, nojevi. Tamo prije mnogo godina neki su i lame čak uzgajali u Slavoniji i Vojvodini.
Dobro da nije bilo pokušaja i da se uzgajaju i aligatori. Ima tu dvije postavke. Može to sve, zašto ne? Ali netko to mora udružiti, i mora biti netko tko će sve to otkupiti. Bar 90% proizvoda svaki proizvođač mora imati otkupljeno, a nekih 10-ak% može prodati na malo, ili što bi se reklo na pragu, na nekom štandu. Ako je obrnuta situacija i da primjerice ovisite o prodaji meda na malo - bit ćete više trgovac negoli pčelar koji prati tehnologiju, brine o kvaliteti i kvaniteti te o spriječavanju bolesti. Zadruge, klasteri, proizvođačke organizacije, udruge. Sve su to oblici udruživanja. Netko to mora sve pokrenuti i organizirati. Tko?
Država, ministarstvo, Hrvatska gospodarska komora, poljoprivredna komora, a možda i najviše općine. Općina i načelnik koji zna da u svojoj općini ima 30 pčelara, ili pak 15 mljekara, ili 20 uzgajivača ovaca mora ih potaknuti da se udruže i da zajedno izađu na tržište. Čak je i to malo. Količine su jako važne. Istina, postoji i u ruralnom razvoju i drugim fondovima sredstava za pokretanje takve organizaciju pa za marketing proizvoda i slično. Istina, važno je i pokretanje. No, treba biti stalna skrb svih mogućih institucija nad takvim udruženjima, organizacijama, a ne samo kada se pokreće. Lako je pokrenuti.
I treba osigurati stalni stručni nadzor, pomoć i kontrolu. Upravo bi tu savjetodavne službe, komore i slične institucije trebale puno učiniti. I opet, ponavljam, općine i načelnici. Jer nije isto ako netko izlazi na tržište sa 500 boca vina, ili pak s 15 tisuća. Pa onda možete tako nešto i ponuditi u Francuskoj, Engleskoj ili pak Mađarskoj. I to tako da sigurno znate da tih 15 tisuća boca imate i iduće sezone. Stalno me bodu ovi lokalni izbori. Pa nisam ništa slično čuo od nijednog kandidata za načelnika općine.
Pa ti sitni mali političari naših sela i gradića ako mogu s ogromnom energijom i financijskom pomoći iz proračuna skrbiti o lovačkim i pecaroškim društvima te o nogometnim klubovima, ne vidim razloga zašto se ne bi mogli tako angažirati i oko udruženja proizvođača maslinova ulja, vina, meda ili pak nekih ratarskih kultura.
Pa ako mogu osigurati plaću u općini za trenera nogometne seniorske momčadi u kojoj je 50% igrača izvan sela, onda mogu osigurati pola plaće za direktora jedne zadruge proizvođača ljekovitog bilja. Ma pola. Čim se oni tako zdušno tuku za te funkcije onda proračuni tih naših sela i općina mogu bez problema istrpiti i ljude u takvim zadrugama. A tko će njih, mislim načelnike sad nakon ustoličenja, natjerati da tako nešto urade.
Može Tolušić i Plenković. Oni mogu lupiti šakom o stol. Tolušić kad ima toliko energije za akcije poput Hrvatskog doručka, mogao bi postrojiti i lokalne načelnike barem iz redova HDZ-a da svojim primjerom pokažu da to mogu. Inače, sve će ostati na ovim malim pčelarima koji dobivaju vene na nogama stojeći na nekim sajmovima i pultovima umjesto da su na pčelinjaku i brinu da proizvedu što je moguće više kvalitetnog meda.
Tagovi
Autor