Što možemo naučiti iz ASK krize?

O svinjama ne znam puno, bavio sam se u par prilika tom problematikom, jednom čak i nešto dublje, ali na razini brojki, nikako na razini tehnologije. Zato sam odbio upite novinara na temu afričke svinjske kuge - jer sam smatrao da nisam dorastao temi.

Međutim, primjećujem nešto drugo, zabrinut sam i imam potrebu komentirati. Mi smo kao društvo nespremni upravljati ovakvim situacijama. Usprkos tome što imamo protokole, organizacije, a srednji i veći sustavi imaju visoke razine biosigurnosne opremljenosti farmi za ovakve situacije.

Nepripremljenost društva zvuči apsurdno, s obzirom da smo prije par godina imali višegodišnji trening cijelog društva pod nazivom “Covid pandemija”. ASK je zapravo kao covid za svinje, ali puno smrtonosniji. Umru gotovo sve zaražene životinje. Nije opasan za ljude pa se za razliku od covida ne izolira cijelo društvo, nego se izolira jedna gospodarska grana - svinjogojstvo. Izolira se dok se ne iskorijeni virus, pa se onda oporavlja proizvodnja. U svinjogojstvu to ide relativno brzo - jedna krmača znači 30+ prasadi godišnje.

Par bitnih činjenica o bolesti

Prvo par činjenica koje bi trebali svi pročitati (preuzeto od HAPIH-a):

“ASK je zarazna bolest s razornim posljedicama, a pogađa domaće i divlje svinje. Virus je potpuno bezopasan za ljude, no u brojnim je zemljama uzrokovao znatne društveno-gospodarske probleme. Bolest je jako teško iskorijeniti, a borba s bolešću može potrajati godinama.

Akutni oblik bolesti karakterizira visoka temperatura, gubitak apetita, krvarenja na koži (crvenilo kože na ušima, trbuhu i nogama), ubrzano disanje, tromost, pobačaj u gravidnih krmača, cijanoza, povraćanje, proljev (ponekad krvav) i uginuće unutar 6 - 13 dana (pa i do 20 dana). Stope smrtnosti mogu biti i do 100%.

Trenutačno ne postoji učinkovito liječenje i bolest je neizlječiva za svinje. Nakon oboljenja, ako se radi o akutnom obliku za, sve se životinje očekuje smrtni ishod. Kod kroničnog oblika, može preživjeti 30% životinja, koje ostaju izvor virusa i nakon što ozdrave”.

Evo par slika da dočaram zarazu.

Dakle, nema sumlje ASK je gadna boleština, ali primjeri kako su Danci ili Kinezi riješili svoje probleme s njom, a nakon krize se oporavili i ostali top-proizvođači dobar je obrazac. Hrvatska te dobre prakse danas koristi, barem na papiru. Zna se tko-što-kako treba napraviti i stvar je rješiva.

Je li itko prijavio susjeda koji krši mjere?

No, dolazi još jedan hrvatski “ali”. Hrvatsko društvo ne razumije problem, i često pogleda na drugu stranu kad se radi o prijavljivanju i sprječavanju susjeda koji drže svinje izvan (adekvatnih) objekata. Hrvatski Internet prostor prepun je komentara kojima je ovo tek akcija uvoznog lobija, mrzitelja Hrvatske, kako će sad ministar zarađivati od spaljivanja tih svinja... A nitko od tih komentatora nije prijavio susjeda koji krši mjere i ugrožava sustav prehrane.

U isto vrijeme, imamo javni istup i prosvjed Lukača na te iste institucije koji većina hrvatske javnosti odobrava. Hrvatska javnost misli da se uvozna hrana manje kontrolira, da trgovački lanci radije uvoze i misli da su se globalne sile urotile da unište hrvatsku poljoprivredu i da u hrvatskoj sustav proizvodnje hrane ne funkcionira. To je frustracija, iracionalna i jaka poput frustracije hrvatskom košarkom: Nekad si hranio cijelu bivšu državu (što nije istina), sad ne možemo ni sebe.

Nema sumlje da naše institucije mogu bolje raditi svoj posao. Ali nema niti sumlje da u cjelini imamo veterinarski sustav koji funkcionira.

Moramo biti svjesni da bez obzira na manjkavosti naših institucija, jedini je model rješenja da se upravlja ASK-om je tako da se vjeruje institucijama. Ne zato što su savršene, nego zato što je to u ovom trenu jedini alat koji imamo - a taj alat podrazumijeva da društvo surađuje.

Što mi kao građani možemo napraviti? Informirajte se i prijavite slučajeve gdje znate da se trguje životinjama koje nisu “u sustavu”. Nemojte širiti gluposti po Internetu o temama o kojima nemate pojma.

Popustljivo upravljanje krizom

Isto tako, očito je da moramo popraviti protokole. Ne mogu se oteti dojmu da je popustljivo upravljanje ASK krizom u 2023. i 2024. godini dovelo do relativizacije problema. Ovakve situacije se rješavaju isključivo disciplinom, a u Hrvatskoj je ta disciplina uvijek mlohava kad se radi o selu i seljaku koji prosvjeduje, odnosno čuvanju starih običaja da pečemo svoju rakiju i sušimo kulene i pršute. Nek se ubuduće odmah diže vojska i policija, nek lovci riješe po hitnom postupku divlje svinje.

Način kako se mi pretjerano zaštitnički odnosimo prema nekim životinjama ugrožava čovjeka - to je primjer previše divljih svinja koje rade štete u ratarstvu, previše dupina i tune koja radi štetu u sektoru izlova plave ribe, primjer previše vuka koji ugrožava ovčarstvo u Dalmaciji, primjer previše kormorana na ribnjacima koji također rade enormne štete u proizvodnji šarana.

Ono što se drastično mora popraviti je informiranje javnosti - PR (skraćeno od engleski "public relations", odnosi s javnošću) je loš. Objavite slike mrtvih svinja u Dnevniku, recite građanima i seljacima što se događa ako sustav zakaže. Nek to naprave proizvođači. Objasnite zašto se svinje ne smiju držati na otvorenom. Objasnite da se borite sa hrvatsko svinjogojstvo i da su vam svi koji ne poštuju mjere neprijatelji. Pojasnite kompenzacije koje će proizvođači dobiti za svoje gubitke.

Dojam je da je sustav zakazao ne samo na terenu nego i na razini odnosa s javnosti. HAPIH bi morao biti u medijima svugdje, educirati - imaju sjajnu brošuru - podijelite ih po trgovima i kolodvorima.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Agroproteinka je firma koja ima lijepu dobit, u ovakvim situacijama mogla bi se odreći svog dijela naknade to im je ionako kikiriki na tu količinu. Čisto radi dobrog PR-a, ovo stvarno loše izgleda.

ASK nije zaje*ancija, u svinjogojstvu smo ionako poludostatni i ovo može nekoliko godina usporiti povratak svinjogojstva i imati stomilijunske gospodarske štete.

PS. Veterina je složena znanost, studira se niz godina i još nisam upoznao veterinara koji je budala. Na uzorku od 10-tak njih s kojima sam radio ili prijateljujem.