Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Situacija u mljekarstvu
  • 24.05.2020. 13:30

Što je to trulo u mljekarskom sektoru?

Problem očito leži u otkupnoj cijeni. Nesrazmjeru se pripisuju mnogi čimbenici. Zašto hrvatski, slovenski, britanski… poljoprivrednik kaže da su baš eto u njegovoj zemlji najniže cijene u odnosu na ostatak Europe?

Foto: Vladimir Miloš
  • 1.352
  • 69
  • 0

Prema višegodišnjem prosjeku, cijena mlijeka redovito bilježi blagi pad u proljetnim mjesecima. Na razini Europske Unije (EU) za travanj 2020. iznosila je 34.2 eura za 100 kg sirovog mlijeka. To je osjetni pad u odnosu na 2019. godinu kad je cijena iznosila 34.6 eura za 100 kg sirovog mlijeka. U Hrvatskoj je prosječna cijena mlijeka nešto iznad osrednjih cijena na europskom tržištu. Za mjesec travanj 2020. hrvatski proizvođači su ostvarili prosječno 32.92 eura za 100 kg sirovog mlijeka.

Prema evidenciji Europske komisije mlijeko je najviše plaćeno malteškim poljoprivrednicima, a najmanje mađarskim i poljskim. Dok se na Malti otkupljuje kilogram sirovog mlijeka po osrednjim cijenama od 0.49 eura, na području Mađarske i Poljske kilogram se nabavlja po 0.3 eura (Eurostat 2020). Upravo iz Poljske i Mađarske se najviše uvozi mlijeka za potrebe hrvatskog tržišta.

U odnosu na višegodišnje razdoblje, cijene su uglavnom stagnirale odnosno bilježile blagi pad. Tome se pripisuju tehnološka dostignuća, jeftinija proizvodnja mlijeka, unaprijeđena logistika i subvencije u poljoprivredi. Brojevi prosječnih cijena se unazad 10 godina nisu radikalno mijenjali. Pitanje je zašto je onda proizvodnja mlijeka je u krizi? Iza prikazane cijene stoje cijene inputa i inflacija. Inflacija vrijednosti valute se rijetko uzima u obzir. Prema Državnom zavodu za statistiku stopa inflacije za razdoblje od siječnja 2010. do siječnja 2020. u Hrvatskoj iznosi 11.1%. Dok se cjenovna vrijednost roba u trgovinama, između ostalog i mlijeka, povećavala, otkupna cijena je stagnirala ili opadala.   

Kakva je slika u trgovinama?

Trgovački lanci su pojednostavili život potrošačima, ali i ostavili gorak okus primarnim proizvođačima mlijeka. Broj proizvođača kontinuirano opada diljem EU. S druge strane opskrba mlijekom u trgovinama ne presušuje. Ima li razlika u prodajnim cijenama u trgovinama unutar EU i gdje je Hrvatska?

Cijena u najpoznatijem britanskom supermarketu Tesco za svježe mlijeko iznosi 6.77 kn, dok u supermarketu Asda litra svježeg mlijeka se može pronaći po cijeni od 3.81 kn (na dan 19.5.2020.).

U nizozemskom Albert Heijn cijena svježeg mlijeka na polici stoji 7.21 kn. Albert Heijn je najrasprostranjeniji trgovački lanac trgovine koji se pozicionira širokim asortimanom, inovativnošću i kvalitetom na tržištu. S druge strane, u diskontnim trgovinama poput Lidl i Aldi cijena svježeg mlijeka iznosi 6.30 kn (na dan 19.5.2020.).

U domaćem Konzumu, na dan istraživanja, cijena 1 litre svježeg mlijeka iznosi 6.28 kn. U trgovini PPK Bjelovar isti proizvod se može odnijeti za 6.79 kn (na dan 19.5.2020.).

Usporedimo li prosječna novčana primanja u navedenim državama možemo vidjeti značajnu razliku. Primjerice, u siječnju 2020. godine prema Eurostatu, u Hrvatskoj je prosječna plaća iznosila 6,796 kn. U Velikoj Britaniji u istom periodu 19,728.11, dok u Nizozemskoj 16,693.01 kn.

Siromašnija zemlja = siromašnija proizvodnja mlijeka  

U posljednjem desetljeću kao da je pandemija napala sektor proizvodnje mlijeka. Broj proizvođača se smanjio za 60%. U 2012. godini bilo je nešto manje od 15 tisuća registriranih proizvođača, a danas je taj broj oko 6 tisuća (Croatia stočar). Hrvatska samodostatnost domaćim mlijekom iz godine u godinu kontinuirano opada. No, sve susjedne zemlje, poput Slovenije, Mađarske, čak i Poljske ili Slovačke, u potpunosti su samoodržive po pitanju proizvodnje mlijeka.

Istraživanja pokazuju da se javljaju značajne razlike između zemalja u pogledu ostvarenog BDP-a po pitanju prinosa mlijeka po grlu. Prema The EU Cattle sector izvještaju najveće prinose ostvaruju Danska i Švedska. Ove bogate zemlje po kravi ostvaruju osrednju proizvodnju od 9,361 kg sirovog mlijeka u laktaciji. Na drugom kraju, najniže prinose ostvaruju države, kad se govori o proizvodnji mlijeka po kravi, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska. Prosječna proizvodnja u tim zemljama iznosi 4 tisuće litara mlijeka po laktaciji.

Estonija, država koja je uredila svoj sustav zahvaljujući Europskoj Uniji povećala je prosječne prinose mlijeka po grlu u proizvodnji na 8,279 kg. Ova baltička zemlja odstupa od ostalih zemlja istočne Europe, jer se u nekoliko godina modernizirala i postavila zavidan sustav transparentnosti, pored ostalih grana gospodarstva, i u poljoprivredi.           

Neki grade, a neki postaju gospoda

Grade li se nove staje za mliječne krave? Kad bi ih išli ponovno graditi u ovoj situaciji, javnost bi vjerojatno pomislila da smo prolupali. No slika nije svugdje ista. Inovacijama i automatiziranošću mnoga gospodarstva diljem Europe ulažu u daljnja povećanja proizvodnih kapaciteta.

Infrastruktura mljekarskog sektora u Hrvatskoj je gotovo iščezla. Danas su već rijetka sela koja imaju još uvijek otkupnu stanicu za mlijeko. Savjetnici za mljekarstvo sve manje su potrebni, kao i terenski veterinari. Seljani traže posao u drugim područjima, nerijetko u većim gradovima ili u inozemstvu. Na sve te promjene je utjecala isplativost proizvodnje mlijeka. Ponovno, zbog tehnološkog razvoja troškovi proizvodnje su padali, barem kod onih koji hodaju rame uz rame tehnologiji i s modernim znanjima. Sada je potrebno imati više kako bi se proizvodnja mlijeka isplatila. Upitno je koliko je to održivo u pogledu velike koncentracije životinja na malom prostoru.

Sve donedavno, na domaćem terenu, farme s 50 mliječnih krava su bile velike. Pogled je danas promijenjen, sada su farme sa 100 krava velike. U isto vrijeme za britanskog i irskog farmera gospodarstvo sa 100 krava se smatra malenim. U istočnoj Europi, na temelju sovjetske infrastrukture, razvile su se ekonomije s po 10 tisuća krava. Nijemac Stefan Dürr u Rusiji posjeduje 60 tisuća mliječnih krava. A jutros, BBC The Report je izvijestio kako u Kini se grade farme od 100 tisuća krava pa na dalje. Pitamo se gdje je granica?  

Pohlepa za proizvodnjom ili za novcem

Otkupne cijene mlijeka su izravno kontrolirane slobodnim tržištem i subvencijama Europske Unije. Nekoliko čimbenika je utjecalo na današnju situaciju. Tehnologija i znanje su već spomenuti. Znanjem i tehnologijom se omogućilo proizvoditi velike količine mlijeka sa sve manjim utroškom ljudskog rada. U zapadnoj Europi krajem prošlog stoljeća pojavile su se tzv. "brda hrane“ koja se nisu mogla pojesti. Stoga dolazi do lobiranja za otvaranjem novih tržišta kako bi se roba plasirala u druge zemlje.  

Tada dolazi do procvata mljekarske industrije. Razvojem komercijalne isplativosti proizvodnje mliječnog praha otvorila se nova era za mliječni sektor. Dodatno, raspad Sovjetskog saveza je otvorio vrata istoka Europe za proizvode Zapada. A razvojem odnosa Europske Unije i Kine započinje snažna trgovina mliječnim proizvodima između globalnih sila. Stalno povećanje mlijeka po gospodarstvu u zapadnoj Europi nije moglo zasititi gladnu globalnu populaciju.  

No nešto je puklo. Politički odnosi između EU i Rusije se zaoštravaju i započinju trgovinske barijere, dolazi na snagu poznati ruski embargo. Veliki dio vanjskog tržišta preko noći se izgubio. A mlijeko se počelo gomilati. Europska Unija pokreće niz mjera kako bi obuzdala brzo rastuću proizvodnju mlijeka. Izvoz se pokušava usmjeriti na zemlje bliskog Istoka i na sjevernu Afriku. Ta nestabilna tržišta nisu zamijenila ruske rublje. Naftom bogate zemlje u pustinjama grade moderne farme kako bi ostvarile samoodrživost za mlijekom. Tek pojedinci iz Europske Unije sada prodaju znanje i tehnologiju bogatim arapskim zemljama.

Mlijeka u zapadnim zemljama EU ima previše. Poljoprivrednici se bore protiv političkih odluka koje idu na štetu mljekarstva. Jesu li novije članice Europske Unije isto dio tržišta za proizvode razvijenih zemalja? Problem se javio što su i neke zemlje "nove" Europske Unije modernizirale proizvodnju "pohlepno" se boreći za dio EU tržišta.  

Kina je bila novo svijetlo rješenje za europske mljekare. Ali i ta ljubav je kratko potrajala. Počela je kopirati europske sustave proizvodnje mlijeka te ih implementirati kod sebe, ali i do nekoliko desetaka puta većih dimenzija. Godina 2020. uvoz mlijeka u Kinu se drastično smanjuje.

Gdje je novo tržište? Ima li potrebe za obnavljanjem posrnulog domaćeg mljekarstva kad već EU ima mlijeka i za nas, jeftinijeg?   


Tagovi

Mlijeko Europska Unija Cijene Rusija Kina


Autor

Vladimir Miloš

Više [+]

Magistar ekonomije sa specijalizacijom u poljoprivredi. Studirao i radio u Kraljevini Nizozemskoj, radio na mnogim međunarodnim projektima, dobitnik dvije dekanske nagrade, svojevremeno urednik studentskog časopisa "Plug". Poruka: Riskiraj! - Ako pobijediš bit ćeš sretan, a ako ne pobijediš bit ćeš mudriji.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Izlagač CroAGRO sajma ➡ PMT d.o.o. 🔹 Orijentacija PMT d.o.o. je opskrbljivanje poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije kao i plasman proizvoda iz ovih grana gospodarske djelatnosti. 🔹 Uska specijalnost i nositelj uspješnog pos... Više [+]