Što je tajna o mrkvi i zašto je važno ovo povrće?

Suvremena i narodna medicina su suglasne: mrkva je lijek. Sadrži beta karoten i vitamin A i smatra se da može zaštititi organizam od najtežih, čak i malignih bolesti. Blagotvorna je za vid, plodnost, rast i razvoj djece, a također održava kožu u ljepoti i zdravlju. Brojni preparati za sunčanje, naročito noviji, sadrže karoten koji omogućava da koža lijepo pocrni prilikom sunčanja, a da ne dobije opekotine.

Mrkva također osigurava potrebnu količinu vitamina C, sadrži vitamine B grupe, bakar, kalcij, kalij, mangan i fosfor. Smanjuje razinu kolesterola i rizik od srčanog udara. Jača imunitet i čuva kardiovaskularni sustav. Važna je za detoksikaciju i zdravlje usta i usne duplje. Treba je jesti svakodnevno, najbolje svježu, narendanu ili narezanu. Kad bi nekim čudom grickalice uz TV program ljudi zamijenili mrkvom, mnoge bolesti bile bi izbjegnute ili odložene. 

"Rodila se" i kultivirala u Europi

Mrkva je njen pravilan naziv, ali je u susjedstvu zovu i šargarepa, mađarskom riječju, koja doslovno znači "žuta repa", zbog karakteristične narančaste boje jestivog korijena. Inače stvarno ima i žutih mrkvi, bijelih i tamnoljubičastih, koje se uzgajaju uz dodatak tvari za promjenu boje kako bi bile još atraktivnije za tržište. Kod nas poljoprivrednici po pravilu uzgajaju ovo povrće čiji je korijen narančast, a pitanje je kako bi potrošači reagirali na ljubičastu ili tamnoljubičastu varijantu. 

Pretkinja današnje bila je divlja, živjela je u šumama i imala lišće dugo po metar i više. Njen korijen bio je tanak i žilav, potpuno nejestiv za ljude. Kako su od ovakve biljke poljoprivrednici davnih vremena uspjeli uzgojiti omiljeno povrće, ostalo je tajna.

Za razliku od mnogih biljnih vrsta, nije "uvezena" ni od kuda, porijeklo vodi iz Europe i južne Azije odakle se proširila po svijetu. Arheolozi su dokazali da su antički Grci, Rimljani i Vikinzi jeli mrkvu, što znači da su je povrćari itekako uzgajali i iznosili na tržnice. Domaćice i kuhari davnih vremena pripremali su je slično kao i današnji potrošači: barenu u vodi, narazanu u juhi, u turšiji ili u salati ili kao varivo uz meso, začinjenu po želji i mogućnosti. Postoje čak i slatkiši od ovog povrća.

Mrkvino lišće (ono koje se baca kad se korijen čisti) žene su koristile da nahrane domaću perad, radi boljeg zdravlja, krupnijih jaja i žumanjaka bogate narančaste boje, "kao sunce".

U nekim zemljama upravo ovo lišće stavlja se u salate koje se služe uz jaka začinjena jela.