Treba se konačno suočiti s realnošću i glasno reći da istječe rok za buđenje naših ratara. Ne vrijedi više recept tradicije - što su proizvodili otac i djed i ja ću. Tržište ima svoja pravila, tko ih pravodobno prihvati opstat će, piše Božica Babić.
Odmah na startu, bez skrivenih primisli, naglašavam - poljoprivreda je kruh sa sedam kora. To je izuzetno nepredvidiv i težak posao.
Međutim, treba priznati da i u agraru postoji ona druga strana medalje. Pa tako ni priča o pšenici nije jednoznačna kako to ovih dana (zapravo, uoči svake žetve) javnosti predstavljaju neki. I ona ima više dimenzija i apsurda za koje škare u rukama drže ratari. I da budem brutalno iskrena, više oni negoli i država i resorno ministarstvo.
Fali nam, i to u vrlo visokim postotcima mlijeka, mesa svinja i goveda, janjetine. O golemu manjku voća i povrća iz domaće proizvodnje već i vrapci na grani sve znaju.
Al' zato pšenice proizvodimo i tri puta više nego što je treba domaće tržište. Nažalost, ne one visoke, premium kakvoće za kojom vapi prehrambeni sektor. Koja bi se cjenovno mogla dobro prodati, kako doma tako i na ino tržištima.
Nisam promatrač iz zadnjeg reda koji prigovara zajedljivo, bez argumenata. Poljoprivrednu problematiku pratila sam i pisala o njoj dulje od 20 godina. Organizirala tematske panele i konferencije, nazočila mnogim pregovorima poljoprivrednika s ministrima (Pankretić, Čobanković, Jakovina, Romić, Tolušić), surađivala sa "seljačkim" prvacima kao i brojnim poljoprivrednicima. Ta profesionalna deformacija prisutna je i danas u mirovini. Rađe pratim kretanja u poljoprivredi nego u modi.
Zato znam i drugu stranu, onu koju naši ratari (i ne samo oni) guraju pod tepih. Pa tako znam da kontinuirano najveći dio uroda pšenice otpada na onu niže klase (najviše je treće), sve do zadnje pete kategorije, one stočne.
Recept za zbrinjavanje viška pšenice nije izvoz u bescjenje i gomilanje gubitka uz prozivanje države. Rješenje je u djelomičnom okretanju ratara i stočarstvu ili nekoj, više traženoj, biljnoj proizvodnji. Kamo sreće da svaki, ili svaki drugi ratar paralelno drži i nešto stoke koju će hraniti svojom pšenicom. Ili kukuruzom jer, i s njim je priča gotovo istovjetna.
Nedavno je na jednoj TV emitiran serijal o seoskim gospodarstvima u brdovitoj Austriji. Bogatoj zemlji na koju se volimo pozivati. Prikazana su brojna obiteljska gospodarstva, ali nitko se nije bavio samo jednom proizvodnjom. Uz farmu krava i proizvodnju mlijeka i/ili sira neki su se bavili i turizmom. Ili organiziranjem edukacija, imaju male pilane, vinograde, voćnjake, košnice. Nitko, baš nitko ne bavi se samo jednom proizvodnjom. Upravo to su svi naglašavali. Bez te raznovrsnosti, isticali su, ne bi opstali.
Hrvatski ratari, samo iz njima znanih razloga, protežiraju pšenicu i kukuruz. Godinama proizvodimo dva-tri puta više od domaće potrošnje i kod svake žetve eksplozija je nezadovoljstva otkupnom cijenom. Iako je takav scenarij bio i u 2023., u 2024. su pod pšenicu stavili 160.000 ha, sedam posto više nego godinu prije.
Prema podacima Agencije za plaćanja pšenica i kukuruz u prosjeku se prostiru na gotovo 500.000 hektara od 850.000 obrađenih oranica. Dok je pod povrćem tek 9-11 tisuća hektara. Istovremeno, marelice su na samo 220 hektara, iako uspijevaju od Konavala preko doline Neretve do Slavonije i Baranje.
Zašto se onda čudimo golemom uvozu gotovo svih vrsta povrća i voća? Ili, šuti se o nekvalitetnoj pšenici, a galami zbog niske otkupne cijene koja ne pokriva ni troškove proizvodnje.
Nadalje, naši (ne samo) ratari bolesno bježe od udruživanja, zadrugarstva. Svak u svakome vidi samo negativu, prevaru, pohlepu. Zadruga smo lani imali tek 357. Iako je zadrugarstvo rođeno na Korčuli još davne 1864. Ili, 1940. u doba kraljevine SHS na području današnje Hrvatske bilo je 1.695 zadruga.
Od uvođenja socijalističkih zadruga 1945. minulo je dugih 80 godina. Međutim, u glavama većine naših poljoprivrednika još navodno žive teška sjećanja na taj nametnuti soc-model pa i danas ne vole zadruge.
Pamtim jednu konferenciju o budućnosti HR poljoprivrede, održanu 2006. u Vukovaru. Gost Austrijanac iznio je brojne detalje o njihovom "mašinenringu". U najam daju poljoprivredne strojeve za berbu, sjetvu, žetvu... Tako značajno režu troškove svojim poljoprivrednicima. Na tom skupu čuo se i podatak da naša jedna županija ima više balirki nego cijela Austrija. I nakon 20 godina ideja o "strojnom prstenu" ostala je mrtvo slovo.
Vratimo se hrvatskim ratarima koji opet zvone na uzbunu i traže intervenciju države. Hoće subvencije, veću otkupnu cijenu za ovogodišnji urod pšenice, povoljno rješenje vide i u povećanju robnih zaliha.
Mi iz starijih generacija pamtimo i velike prosvjede, blokade prometnica traktorima. Na sreću to se sada ne spominje. Ali iznova se opet otvara jedna golema dvojba. Pitanje za milijun eura.
Zašto netko godinama proizvodi nešto, a nije zadovoljan otkupnom cijenom? Zašto se mrcvari ako iz godine u godinu posluje s gubitkom. Naime, i zadnji laik bi se valjda upitao zašto uporno raditi biznis koji gura u financijski ponor?!
Ako nezadovoljstvo traje godinama zašto naši ratari ne odustaju od pšenice? I ne okrenu se nekoj drugoj proizvodnji. Ne mogu reći da izbora nema. Uljana ili šećerna repa, raž čije brašno pekari uvoze. Tu su grah, krumpir, luk, mrkva, češnjak, celer...
Gdje rađa pšenica zar ne bi mogle i spomenute kulture? Da je zaokret itekako moguć svjedoče bivši ratari koji su se sami predomislili i prije neku godinu pšenicu zamijenili šparogama.
I Podravka nudi suradnju. Ovog proljeća ugovorila je prvi puta proizvodnju industrijske rajčice za cjelogodišnju preradu. Tvrde kako su zainteresirani i za širi asortiman. Nije tajna (piše na ambalaži) da su Podravkin mljeveni češnjak i crvena paprika iz Kine. Bosiljak iz Egipta, lovor iz Turske.
Nekoliko malih hrvatskih proizvođača već sve to proizvodi pa vjerujem da je moguće povećanje količina. Zar su Kinezi, Egipćani ili Turci pametniji od hrvatskih poljoprivrednika? Apsolutno to ne mislim i ne potpisujem.
Umjesto prozivanja države vrijeme je da vodstvo Poljoprivredne komore zamrzne svoju vanjsku politiku i zaputi se u Koprivnicu. I s upravom Podravke otvori razgovor o mogućoj dugoročnoj suradnji.
Dovoljno je podsjetiti, Vegeta počiva na uvoznim sirovinama, radi se o 60.000 tona svježeg ovrća godišnje. Znam, treba ga i osušiti, no nije to nerješiv problem. A gdje su još količine za ajvar, kisele zimnice, džemove i pekmeze, kompote.
Proizvodnja hrane jeste i mora biti strateški sektor. Međutim, Hrvatska je na EU tržištu, time i svjetskom gdje se kreiraju i diktiraju cijene. Država više ne može puno pomoći.
Treba se konačno suočiti s realnošću i glasno reći da istječe rok za buđenje naših ratara. Ne vrijedi više recept tradicije - što su proizvodili otac i djed i ja ću. Tržište ima svoja pravila, tko ih pravodobno prihvati opstat će. Na vrhu liste je promjena i prilagodba asortimana. Na ruku im ide nestabilna geopolitička situacija s nesigurnim transportom sirovina iz prekomorskih lokacija.
Za kraj još ću jednom reći - bit će onih koji će ova razmišljanja zasuti negativnim komentarima. Zato ću ponoviti - poljoprivredu vidim kao vrlo težak posao. I zato se klanjam do poda uspješnima. Na sreću njih nije zanemariv broj. Ima ih, ali šute i rade, razvijaju svoje poslovanje. Nažalost, oni nisu zanimljivi medijima, tamo više prostora oduvijek daju bukačima.
Onima što ne odustaju od strategije vike i javnog pritiska moja kratka poruka - ne gubite vrijeme, dok nije kasno odlučite se promjenu. Lepeza mogućnosti je široka, a tržište gladno.
Tagovi
Autorica
Probijena i psihološka granica, cijena pšenice veliki je udarac za europske ratare
Zašto Slavko prije tri godine nije smio kupiti novi kombajn?
Idemo prvo zaštititi Mirka i Slavka, močvarni okaš može opstati i bez potpore
Kutjevo d.d. korektna je, ali staromodna tvrtka - što sad nakon smrti Envera Moralića?
Idemo prvo zaštititi Mirka i Slavka, močvarni okaš može opstati i bez potpore
Zašto Slavko prije tri godine nije smio kupiti novi kombajn?
Probijena i psihološka granica, cijena pšenice veliki je udarac za europske ratare
Kutjevo d.d. korektna je, ali staromodna tvrtka - što sad nakon smrti Envera Moralića?
Za vino ili rakiju, od hrasta, duda ili bagrema. Kad su nastale prve bačve?
Idemo prvo zaštititi Mirka i Slavka, močvarni okaš može opstati i bez potpore
Kutjevo d.d. korektna je, ali staromodna tvrtka - što sad nakon smrti Envera Moralića?
Probijena i psihološka granica, cijena pšenice veliki je udarac za europske ratare
Ivan Kulak
prije 3 sata
Kao poljoprivredni proizvođač s preko 40 godina iskustva u proizvodnji mlijeka, povrča i žitarica mogu reči da su neke kritike iz ovog članka na račun poljoprivrednika opravdane ali i da je napisano puno gluposti u ovom članku. Iz iskustva znam da kad proizvodite za monopoliste kao što su Podravka ili Sladorana Županja da čete kad tad biti izigrani i ostavljeni na cjedilu a jedina dobit vam je bol u leđima i PTSP. Neka gospođa Babić objasni kako pozitivno poslovati u proizvodnji mlijeka kad je litra mlijeka jeftinija nego prije 25 godina a evo mljekara nam opet obustavlja otkup zbog aflatoksina a svu hranu koju koristim u ishrani krava sam nosio na analizu u Osijek i potpuno je ispravna. Nagovaralo se ljude na uzgoj nojeva, činčila, paulovnije i raznih drugih gluposti pa gdje su sada ti "mudraci"??? HPK je leglo korupcije i nepotizma koja svojim postupcima uništava poljoprivredne proizvođače. Radije napravite reportažu o proizvođačima sjemenske robe koji nam pod tim nazivom prodaju škart po nikad skupljim cijenama.
Damir Senjan
prije 8 sati
TinkiVinki Ja sam več izbacio žitaricu, ni zrna ove godine. Ali sam u tome napravio grešku sitnu. Trebao sam iči po vegetaciskom ciklusu. Staviti ječam na kojem nemam zaradu a postrmno odmah staviti Sunsokret Lidea sorta Bela koja ide postrno pa iz minusa u neki plus. Ovisno o vremenskim uvjetima. Ali to je Lutrija tako se igrati, ulaganja nisu mala.
Đuro Japaric
prije 13 sati
Gospođo Babić , Austrijanci su upropastili Slavonsko - Baranjsku poljoprivredu nakon što su nas OKUPRALI krajem 17 stoljeća protjeravši TURKE i oko 250 TISUĆA Slavonaca koji su od 1536 prešli na ISLAM ! Išli su na MODEL ; VELEPOSJEDNIKA sa zemljom i šumom , i model KMETOVA koje je carica Terezija 1756 NAREDBOM natjerala da kuće i gospodarske zgrade poredaju uz puteve ! Od te NAREDBE KMETOVI su izgradili UŠORENA sela ! IZVRŠILI su GEODETSKI premjer i PROMAŠAJ sa 2 službe ! Posljedice toga i BEOGRADSKIH Zakona je USITNJAVANJE i NE SREĐENO stanje u austrijskim gruntovnicama i austrijskom katastru ! Da sutra TURCI krenu na BEČ išao bih u njihovu vojsku ! SLUGANI Hrvati , NEMAJU STRATEGIJU razvoja poljoprivrede ! Pa od 91 i PRVOG Zakona za državnu zemlju REŽIM u Zagrebu pravi CIRKUS , PONIŽAVA OPG , UNIŠTAVA ZEMLJU sa sa davanjem na OBRADU na ; 1 , 2 , 5 , 10 godina ! Ne mogu tako KMETOVI razvijati OPG i ići na neke drugačije kulture , a za DOHODOVNIJE u SREDIŠNJEM brdskom dijelu Slavonije , moraju se GRADITI veće i male akumulacije ! A Plenković LUPA novce iz EU u INFRASTRUKTURU , obnove FASADA ! Ne vidim pomaka bez HRVATSKE AGRARNE REFORME !
Đuro Japaric
prije 18 sati
RECEP ZA ZBRINJAVANJA VIŠKA HRVAZA , IZVEZLI SMO IH VEĆINOM U ZEMLJE EU , a uvozimo niže obrazovane iz država Azije ! Mene su godine pregazile da nije tako iz ovog SRANJA otišao bih preko Mađarske , da ne idem kroz Zagreb u kojem stoluje hrvatska politička MAFIJA ! A ti TINKI , pakiraj u vreće od 25 kg , pa ću i ja nekoliko od tebe kupiti !
TinkiVinki
prije 21 sat
Gosp. Babić ja ču vas poslušat i neču posijat vise od 1ha pšenice najesen koje cu samljet u brašno da mi dica i uza rodbina ima brašna u izobilju, da nemoraju jest to smeče što vi jedete (ove god imam preko 50ha pod pšenicom)! A kukuruz ču samo sijat kolko mi treba za vlastitu stoko! Šta ču i kako sijat imam 3 mjeseca za razmišljat al evo odluka je pala da izbacimo pšenicu! I samo ču vama i svima koji tako razmišljaju i bulazne daj BOŽE da budete kruha i pogače željni! I da nagodinu brašno bude skupo da si nemožete priuštit! A kruh i pekarski proizvodi da budu skuplji nego morska riba! Vekna kruha=1kg brancina i orade,jedna kifla=1kg srdele! I volio bi ako ima koji pekar da prati agroklub da slubodno do jeseni primjeni moju računicu utvrđivanje cjene kruha!
Marta Radić
prije 23 sata
Bolje ne raditi , nego raditi badava ii ti s gubitkom. Tko voli neka izvoli. Slažem se da seljaci sami biraju što će proizvoditi , te sami imaju svoju računicu ..U RH ne nedostaje ničega...Zašto je većina iz uvoza..pitajte prerađivače , trgovce , mešetare i političare..u RH nije fer tržišre , cijene , ugovori i dr. Slažem se da se proizvođači trebaju udružiti , te svoje proizvode prodavati direkt na EU i Svjetskom tržištu. Zašto se u nas ne udružuju..to je druga tema.
Đuro Japaric
prije 1 dan
Gospođo Babić , Hrvatska je iz Jugoslavije izašla u biti bez OPG , sa prosječnom površinom od 2, 8 ha u 5 parcela ! 1991 donesen je Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim je počelo podržavljenje zemlje i PROMAŠENO raspolaganje sa njom ! Raspalo se Jasinje I DIO ZEMLJE koje su obrađivali neki su dobili u zakup na 10 godina , dio je kupio sada zastupnik HDZ , parcela oko 55 ha u Bukovlju u kojoj je bio Jakovina načelnik , sada je ŠIKARA , a bili su tu voćnjaci i vinograd !DIO ljudi koji su dobili državnu zemlju na , jednu , dvije , pet ili 10 godina , naprosto NISU mogli ići na drugačije kulture , osim RATARSKIH ! ZA DOHODOVNIJE kulture ; povrće , različito voće NEMAMO VODU ! Od Sl. Broda prema Zagrebu u NIZINI netko je posadio ORAHE koji vjerovatno NEĆE roditi ! UOBIČAJNO ; ljetne žitne igre 2025 u kojim ja ne sudjelujem jer u BRDSKOJ Slavoniji ŽITA u BITI I NEMA !
mali poljoprivrednik
prije 1 dan
Kolika je cijena mlijeka?Kolika je cijena svinjetine?Oni koji su u toj proizvodnji odustaju ,a vi to preporučujete kao alternativu.Sve ovo povrće koje ste nabrojali zadovolje tri ozbiljna proizvođaĉa,a mi ovdje pričamo o površini od gotovo 500 000ha.Zašto nitko Mađarima ne govori o njihobim viškovima,a proizvode cca 5,5 mil tona pšenice.Osim toga nije se jednostavno prebaciti u drugu vrstu priozvodnje,jer to iziskuje velika ulaganja,za koji seljaci nisu sposobni.Priča o nekvalitetnoj pŝenici ne pije vodu,jer se u Italiju izvozi pšrnics sa 11% proteina,a visoko proteinske pšenice se dodaju samo u određenom postotku kao poboljšivači.Svi misle da su seljaci glupavi i ništa ne znaju.Problem je što su seljaci neorganizirani,jer da se udruže kao npr proizvođači nafte OPEC i kažu iduće godine 10% zemlje ide na ugar vidjeli bismo kako bi se cijene drukčije formirale.Ovako nas razni stručnjaci i burzovni mešetari hebu u mozak sa svojim pričama i manipulacijama.
SASA FRANIC
prije 1 dan
jos jedan suplji ekspert. je li se ovi prave da nista ne znaju ili namjerno lupaju gluposti. ljudi proizvode ono za sto vide i znaju da ce se sigurno i bez puno procedura prodati. a za ostalo nisu sigurni. kada bude narudjbi i kada se bude vidjelo da se kod nas traze i otkupljuju druge kulture onda ce se i proizvoditi. nitko nece kupovati prikljucke dok ne vidi da ce proizvod bez procedure moze lagano prodati.