• Trženje proizvoda
  • 21.01.2015. 07:15

Razumijemo li tržište poljoprivrednih proizvoda?

Uspješni proizvođači stalno se prilagođavaju tržištu i iznalaze rješenja koja im osiguravaju opstanak i konkurentnost. Specifična znanja i iskustvo ključni su za ono što danas zovemo održivost proizvodnje, pa tako i održivost uspjeha.

  • 1.074
  • 136
  • 0

Još jedna godina je iza nas. Podvlači se crta, zbrajaju se rezultati. Od kada je svijeta i vijeka, ljudi za svoju robu ili uslugu žele dobiti što više. U suprotnom slučaju, kada kupuju, žele dati što manje. To je jednostavno u psihologiji ljudi i tako će biti zauvijek. Tržište, kao skupni naziv za sve aktivnosti svih sudionika plasmana robe, na kojem vlada zakon ponude i potražnje, postaje osnovni regulator formiranja cijene svih roba i usluga.

Prilagođavanje tržištu i pronalazak rješenja

U komentarima mojih članaka često se spominje kao važnim samo pitanje cijene. Naravno da je ona najbitnija. Ona je sukus svih naših napora i sredstava uloženih u proizvodnju. Kada sam se odlučio za pisanje ovog članka, postavio sam si osnovno pitanje - koliko poljoprivredni proizvođači uistinu znaju što sve utječe na formiranje cijena. Drugo, koliko znaju što oni sami mogu učiniti kako bi postigli što bolju cijenu na tržištu? Treće, razmišljaju li o troškovima i produktivnosti? Uz državu koja luta i nema viziju ni strategiju proizvodnje, površan pristup ulaganjima i nerazumijevanje tržišta glavni su krivci kaotičnog stanja u hrvatskoj poljoprivredi.

Pogledajmo kako žive poljoprivrednici u Francuskoj, Danskoj, Austriji, Njemačkoj. I oni imaju iste probleme i malo, malo pa se žale na cijene svojih proizvoda. Izlaze na ceste, bacaju svoje proizvode, odlaze u Bruxelles. Izloženi su ogromnoj konkurenciji, opterećeni propisima o sigurnosti i kvaliteti hrane i zahtjevima potrošača. Unatoč svemu, ti proizvođači stalno se prilagođavaju tržištu i iznalaze rješenja koja im osiguravaju opstanak i konkurentnost. Svatko tko je i jednom posjetio ta gospodarstva ne može reći da su im kvaliteta života i standard upitni.

Razumijevanje troškova i isplativost proizvodnje

Kada se govori o cijenama poljoprivrednih proizvoda, najlakše i najslikovitije nam je usporediti ih sa samom poljoprivrednom proizvodnjom. Kao što su količina i prinos poljoprivrednih proizvoda pod utjecajem velikog broja prirodnih i ljudskih čimbenika, ovisno o vrsti proizvodnje, isto tako su i cijene tih proizvoda rezultat velikog broja faktora koji utječu na njezino formiranje.

Faktori koji utječu na proizvodnju i cijenu često su za proizvođače nepredvidljivi, iznenadni i na njih uopće nemogu utjecati u datom trenutku ili mogu utjecati s vrlo malo uspjeha. Svjedoci smo u posljednje vrijeme klimatskih promjena, sve većeg zagađenja okoliša, štetnika i bolesti koji se pojavljuju u biljnoj i životinjskoj proizvodnji. Te činjenice dodatno utječu na složenost procesa proizvodnje. Da bi proizvođači kvalitetno odgovorili na sve te čimbenike, uvažavajući ekonomičnost proizvodnje, potrebno je i vrijeme i ulaganje. Izazovi i zahtjevi pred kojima stoje poljoprivrednici su veliki i svakom danom sve složeniji. Da bi bili uspješni oni moraju naučiti ne samo kako kvalitetno i ekonomično proizvoditi, nego i kako na najbolji način plasirati svoju robu.

Svaka cijena nužno se sastoji od troškova, a zatim i od zarade ili u suprotnom slučaju gubitka. To jednostavnim riječima znači da cijena ne pokriva trošak proizvodnje. Ne postoji čovjek koji to ne zna i za to mu ne trebaju nikakve škole. Kada je to tako jednostavno, u čemu je onda problem? Problem leži u isplativosti proizvodnje i poznavanju funkcioniranja tržišta vlastitih proizvoda. Svaki ozbiljan proizvođač odluku o pokretanju proizvodnje nužno mora započeti od analize i razumijevanja vrste troškova (fiksnih, varijabilnih), mogućih pozitivnih i negativnih utjecaja na visinu troškova, načina i postupaka koji dovode do sniženja troškova, poznavanja tržišta nabave.

Kako održivost funkcionira na tržištu?

Današnja održiva proizvodnja nije moguća bez podizanja produktivnosti i poznavanja svih elemenata koji vode rastu produktivnosti (tehnološka rješenja, znanje, inovacije i sl.). Kada ste i uvjereni da sve to dobro poznajete, ne možete biti sigurni da neće doći do rasta nekih troškova uslijed okolnosti na koje nemate utjecaj i dovesti u pitanje održavanje proizvodnje.

Npr. nagli skok cijena goriva i plina za proizvodnju umjetnih gnojiva može u potpunosti pozitivnu kalkulaciju pretvoriti u negativnu. Ili, ne daj Bože, vremenski utjecaj koji je doveo do gubitka ljetine. S druge strane, proizvođač svoj proizvod može nuditi tržištu, ne po cijeni koju bi on želio za svoj proizvod, nego po cijeni koju je tržište spremno za njega platiti.

To opet zahtijeva specifična znanja i poznavanje tržišta. Proizvođač pred sebe treba staviti mnoga pitanja i tražiti odgovore. Prvo, po kojoj cijeni prodavati vlastiti proizvod? Hoće li veća količina proizvoda dovesti do veće zarade, ili možda treba raditi na kvaliteti, a smanjiti količinu? Treba li više uložiti u vlastiti marketing ili promijeniti prodajni kanal? Bi li kao udruženi proizvođač bolje prolazio na tržištu ili se mogu zadovoljiti vlastitom prodajom? Kako smanjiti rizik od padanja cijena? Što ukoliko se dogodi poremećaj na tržištu (npr. embargo i prezasićenost tržišta)?

I tako bi se moglo nabrajati unedogled. Poznavanje specifičnosti svake poljoprivredne proizvodnje i područja proizvodnje zahtijeva dodatno znanje i iskustvo za razumijevanje proizvodnih čimbenika. Iz navedenog se može zaključiti koliko je poljoprivredna proizvodnja složen, zahtjevan i rizičan posao, koji osim toga danas ima imperativ očuvanja i zaštite okoliša.

Cjeloživotno učenje

Nedovoljno poznavanje poljoprivrednika ekonomskih, financijskih, organizacijskih i poduzetničkih kategorija dovodi do dominacije kupaca tih proizvoda i slabiju pregovaračku moć prodavatelja poljoprivrednih proizvoda. Vještina pregovaranja također može utjecati na cijenu. Nevješt i nesiguran pregovarač postiže u pravilu nižu cijenu. Vještina pregovaranja se stječe, a samo su rijetki prirodno obdareni tom vještinom.

S obzirom na složenost poljoprivredne proizvodnje, u Hrvatskoj je nužno započeti sa stvaranjem pretpostavki koje će omogućiti da se podigne svijest, znanje i sposobnost poljoprivrednika da se nose s otvorenom konkurencijom i sve većim zahtjevima tržišta. Provođenje kontinuiranih edukacija putem radionica, stručnih putovanja, predavanja bitan je za podizanje stupnja obrazovanja poljoprivrednika i uključivanje istih u proces cjeloživotnog učenja. Ključnu ulogu u stvaranju pozitivnog okruženja ima država. Bespovratna sredstva iz europskih fondova mogu postati jedna od glavnih poluga razvoja ruralnih područja i prijenosa znanja i informacija onima kojima su najpotrebniji, a to su poljoprivrednici..


Tagovi

Tržište Cijene Klimatske promjene Proces proizvodnje Konkurentnost Proizvodnja Isplativost Udruživanje Edukacije Bespovratna sredstva Ponuda Potražnja


Autor

Robert Hadžić

Svestrani znalac u području voćarstva, EU fondova i ruralnog razvoja. U slobodno vrijeme bavi se gljivarenjem, ali i pisanjem u svrhu velikih promjena - na bolje.