Kako to? Kako to? Računica je jasna - dio je pojela inflacija, dio ulaganja, a dio dodatne obveze koje poljoprivrednici moraju ispuniti da bi dobili potpore. Nova priča Ivana Malića donosi Slavkovu računicu.
Puno sam pisao o potporama, a o možda najvažnijem pitanju nisam puno. Prije svega nastojim educirati da su potpore uglavnom naknade za ograničenja. Ako niste čitali, pročitajte jednu od mojih starih priča gdje na početku pojašnjavam što sve seljak mora napraviti da bi ostvario kompenzaciju (potporu). Pisao sam i o temi treba li se ista indeksirati na inflaciju.
Jasno je iz aviona da je poljoprivreda u Hrvatskoj u banani. Proizvodnja nam pada usprkos sve većim potporama, najveći sektor (ratarstvo) je u strukturalnom problemu, proizvodimo sve manje voća i povrća, utjecaj klimatskih promjena raste. I prije nego svi kažu da sektor treba nove potpore da bi preživio, htio bih ovom pričom doprinijeti razumijevanju potpornih kalkulacija.
Ono što svi propuštaju je razumjeti o kolikom se tu novcu zapravo radi? Koliko je seljaka koštala potpora, a koliko je imao od nje koristi? Uzet ću za primjer potpore za ratarstvo, taj je sektor najbolji primjer gdje su obveze rasle više nego koristi. Treba biti iskren i reći da su neki sektori prošli i bolje u novom razdoblju Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike, npr. tov junadi. Svaki sektor ima svoju priču, odnosno lobistu.
Baza od koje krećem u ovu priču je OPG Slavko, čisti ratar, koji je dobio sljedeće potpore 2024. godine (podaci su stvarni, iz odluka s Agroneta):
OPG Slavko, 2015. godina:
U ovom slučaju potpore za OPG Slavko su u odnosu 2024./2015. godina veće za 127 EUR/ha. Finih 56% više.
Idem sad pogledati drugu stranu ove medalje. Potpore su više, ali što je s troškovima, ulaganjima, gubitcima prinosa i inflacijom?
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, inflacija u periodu 2015-2024 je iznosila 32,9%. Kako smatram da bi se potpore trebale svake godine indeksirati za inflaciju jer realno novac toliko manje vrijedi, to bi značilo razliku od 72 EUR/ha, na početnih 221 EUR/ha u 2015. godini.
Da bi dobio potporu, poljoprivrednik iz 2024. mora ispuniti puno više zahtjeva nego u 2015., što nosi ili direktne troškove ili potrošnju vremena.
Direktni troškovi su troškovi poput sjemena za zelenu gnojidbu ili trošak agrotehničkih operacija. Trošak operacija uključuje troškove goriva, amortizacije, održavanja, kapitala i rada radnika.
Tu sam računao sljedeće:
S obzirom da je u primjeru koji sam koristio za izračun potpora samo za dio hektara korištena zelena gnojidba, računam iznos u omjeru tih hektara u odnosu na ukupne, odnosno 66 EUR/ha.
Što se tiče potrošnje vremena, branim tezu da vrijeme koje poljoprivrednik troši na ispunjenje svojih administrativnih obveza isto treba platiti. Zašto bi poljoprivrednik to vrijeme poklonio? Za to vrijeme mogao je negdje prodati svoje - vrijeme. Ili ako je poljoprivrednik velika firma, pa taj posao obavlja tehnolog kojeg se plaća? Zašto bi se za funkcioniranje sustava plaćala plaća zaposlenicima Agencije, a ne bi se vrednovalo vrijeme koje poljoprivrednici troše na ispunjenja zahtjeva administracije?
To vrijeme se sastoji od:
U svim kategorijama je potrošnja ovog vremena rasla u 2024. u odnosu na 2015. godinu. Više je edukacije, više je administracije. Metodološki sam se odlučio doći do podatka o potrošnji vremena na ove aktivnosti na način da sam pitao trojicu poljoprivrednika koliko im je veća godišnja potrošnja sati. Nakon puno čupanja, prosjek ankete je bio 9 sati. Ovo je naravno neprecizno, ali dovoljno indikativno.
Koliko vrijedi sat hrvatskog poljoprivrednika? Nek bude skromna satnica od 12 EUR bruto. 9 x 12 = 108 EUR. Bit će za janjetinu.
Uvijek ima neki ali… Ali, je li za nove potpore potrebna nova investicija u strojeve? Teoretski nije, ako već imate kvalitetnu kratku tanjuraču, malčer, gruber, agresivnu sijačicu i GPS opremu na traktorima. Što ako nemate? Morat ćete u jedan dio te opreme investirati. Ugrubo, sve što sam nabrojio košta oko 100.000 EUR za ozbiljno gospodarstvo.
Računat ću da su gospodarstva dijelom opremljena, i da postojeća oprema nešto vrijedi u slučaju da se proda kada se kupi nova. Radi svih tih faktora, računat ću da OPG Slavko treba investirati pola tog iznosa - odnosno 50.000 EUR. Što je 200 EUR po hektaru i što na period od 10 godina daje godišnju amortizaciju investicije od 20 EUR/ha.
OK, ali što je s prinosima? Utječe li mjera konzervacijska obrada za koju je Slavko dobio potporu, negativno na prinose? Gruber je jeftinija operacija od oranja, tu dobivamo oko 20 EUR/ha uštede na obradi tla. Međutim, tu je i gubitak prinosa. Proizvođači s kojim sam razgovarao složili su se - gubitak prinosa kreće se negdje oko 10%. Što znači tih 10% u novcima? Ove godine kladio bih se na prinos kukuruza od 7 tona x 16X EUR/toni odnosno 1.200 EUR/ha prihoda. Dakle, 10% gubitka prihoda iznosi 120 EUR/ha.
Naravno, taj gubitak nije na svim kulturama, ako računam kod Slavka da je 50% plodoreda u konzervacijskoj, dođem do 60 EUR/ha. Minus 20 EUR/ha uštede na agrotehnici, daje nam 40 EUR/ha gubitka.
Ajmo gornje brojke zbrojiti i oduzeti:
Kod OPG Slavko, potpore 2024. su veće od potpora 2015. za 127 EUR/ha. Inflacija, troškovi i gubitci su veći 203 EUR/ha. Odnosno, da bi primio isti nivo kao 2015., današnja potpora za OPG Slavko bi umjesto 348 EUR/ha, trebala iznositi 412 EUR/ha.
Za Slavka je novi sustav potpora pušiona. U odnosu na 2015. godinu više daje nego što dobiva i to za 76 EUR/ha.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Napomena: za napraviti ozbiljnu kalkulaciju treba napraviti veći uzorak. Moj Slavko je čudna i posvećena ptica i nije nužno da je prosjek svugdje ovakav. Ja sam htio pokazati metodologiju i da shvatimo da novi sustav nije rataru donio financijsku korist, čak i kad izgleda tako jer su nominalno veće potpore.
A kako je sektor ratarstva u popriličnoj banani - pripremajte nove potpore, slično kao što je napravljeno za šećernu repu. Ili, još bolje, ratarima dajte potpore da odu prema povrtlarstvu i voćarstvu. Jer npr. na krumpiru se dobro zarađuje, ove godine razlike su brutalne. Ako su ratari na pšenici zaradili tek par stotina EUR/ha, krumpiraši su zaradili nekoliko tisuća EUR/ha.
Tagovi
Autor
mali poljoprivrednik
prije 38 minuta
Sve mi to dobro znamo,jer osjetimo na svojoj koži.Posla više,administracije više,a novca sve manje.Pitanje je i što će biti od idućeg programskog razdoblja,jer biseri planiraju umanjivati poticaj,umjesto da ga povećavaju.Budućnost je u očuvanju leptira,cvjetnim trakama ili ezp-u...tu se krije para.
Marta Radić
prije 1 sat
Ako su ratarima manje , ekološka je manja, neke stočarske su manje...a kome su više..netko je uzeo razliku...evo za gospodina..da istraži kome su više..nekima i 100%..