Posljednjih nekoliko godina raznim se financijskim alatima potiče poljoprivrednike na ulazak u ekološku poljoprivredu. Jesu li načini na koje se povećava brojnost ekoloških proizvođača urodili plodom?
Djeca se s pojmom ekologije susreću već i u vrtićima i školama. Sve velike korporacije dio svoje dobiti ulažu u „ekološko“ djelovanje. Lokalne zajednice troše naše novce na zeleno osvještavanje stanovništva. Veliki je udio neprofitnih udruga koje svoje programe temelje na ekološkim projektima. Svi su čuli za Gretu Thunberg koja američkim predsjednicima postavlja ultimatume oko borbe s globalnim zagrijavanjem. Ekologija je danas u trendu.
Odvojeno od općenitog pojma ekologije postoji i pojam ekološke poljoprivredne proizvodnje koja se strogo nadzire. Nadzirana ekološka poljoprivreda u osnovnim crticama uvjetuje:
Nadzirana ekološka poljoprivredna proizvodnja, sustav je kontrole poljoprivredne proizvodnje prema pravilima postavljenim od tijela Europske unije. EU uredbe 834 i 848 temelj su nacionalnih pravilnika o ekološkoj proizvodnji. Jesu li na odredbe ovih zakonskih akata utjecaj imali i razni gospodarski lobiji (npr. proizvođači sadnog materijala ili dobavljači dozvoljenih zaštitnih sredstava), teško da ćemo ikad saznati. No, na terenu postoje nedorečenosti prilikom provedbi službenih kontrola koje se mjestimično drugačije tumače. Cijela priča oko ekoloških nadzora ima i dobrih i promašenih razina koje nisu na svim EU prostorima jednako primjenjive. O njima treba otvoreno progovarati.
Posljednjih osam godina bilježimo i stalni rast broja ekoloških poljoprivrednih subjekata. Od 2013. godine kad ih je bilo 1.608 do 2020. godine kad ih je upisano 5.548. Neupućenom promatraču ovako prikazani podaci mogli bi izgledati odlično.
U 2019. godini udio ekološki nadziranih površina u ukupno korištenim poljoprivrednim površinama bio je 7,2 posto. Mali je ovo udio s obzirom na poljoprivredne prakse razvijenih europskih država. No, poljoprivredne površine pod ekološkom proizvodnjom stalno rastu, iako u posljednje vrijeme malo sporije.
Od 2013. godine kada je pod ekološkom poljoprivredom bilo 40.660 ha pa do 2020. godine kada smo imali 108.659 ha pod ekološkim nadzorom. Zanimljivo je spomenuti da od ukupne površine pod ekološkim uzgojem, trajni travnjaci zauzimaju 42.332 ha što je čak 39%., a samo 16.125 ha su trajni nasadi. Ostalo su oranice i vrtovi.
Trajni nasadi sastoje se od nasada: raznih voćki i orašastih plodova, maslinika, citrusa i vinograda. Postignuti prehrambeni značaj nasada orašastog voća pod ekonadzorom ovisi o posađenoj kulturi.
Na terenu je vidljivo da se lijeske dobro drže i ovisno o uloženoj brizi već počinju davati solidan prinos. Orasi se, s druge strane na većini lokacija pokazuju kao totalni fijasko i novac bačen u vjetar. Prinosa nema, a štete u sadnicama uslijed klimatskih nepogoda i divljači su velike. I iako su površine pod eko orašastim plodovima narasle za 4,5 puta u 8 godina (od 2.036 ha do 9.352 ha), njihov prinos u tonama je narastao u istom periodu za samo 2,5 puta (s 227 t na 549 t). Prinos orašastih plodova je u 2015. godini bio na vrhuncu, a nakon 2017. godine je u padu. Zlatnom sredinom se pokazao uzgoj bobičastog voća koje je u 2020. zasađeno na 940 ha. Ove kulture pokazale su se popularne među poljoprivrednicima i površine pod bobičastim voćem su se u posljednjih 8 godina povećale za 12 puta. I njihov prinos raste.
Površine pod ekološkim oranicama i vrtovima od 2018. godine bilježe stagnaciju. Šteta, jer ovo bi trebale biti najproduktivnije površine za proizvodnju zdrave hrane.
Poljoprivrednici koji se u Hrvatskoj odlučuju za ekološki nadzor lako se mogu podijeliti u tri osnovne skupine.
U najvećem broju to su mala poljoprivredna gospodarstava koja raspolažu s manje od 10 ha zemljišta, možda s nešto stočnog fonda, a čiji su nositelji u proteklih 10-ak godina aplicirali za sredstva zajedničke ruralne politike. Neki od njih natjecali su se za novu mehanizaciju, nekima su trebali bodovi za Mladog poljoprivrednika, a neki su se natjecali za mjere turističkog smještaja. Za bolje bodovanje pri natječaju, jedan od uvjeta je bio i podizanje ekološkog nadzora. Takvi poljoprivrednici najčešće su posadili jednu do dvije ARKOD jedinice s nekim trajnim nasadom kao što su lijeske, orasi ili bobičasto voće i imaju obavezu pet godina biti pod nadzorom kontrolnih tijela za ekološki nadzor.
Većinom vode brigu o nasadima, ali im poslovanje ovih nasada nije od ekonomske važnosti. Neki od njih će nakon isteka uvjetovanih pet godina izaći iz nadzora jer im stroge kontrole ipak otežavaju improvizacije na koje su navikli. Većina naših poljoprivrednika uvelike se oslanja godinama na agresivna zaštitna sredstva i umjetna gnojiva, te ih ne zadovoljava djelovanje ekoloških sredstava niti njihova cijena. Neki će pak ostati u ekološkoj poljoprivredi zbog bodovanja za neki od sljedećih EU natječaja. Rijetki namjeravaju ostati pod nadzorom zbog toga što su prihvatili ekološke principe proizvodnje. Dobra strana ovako potrošenih sredstava iz EU fondova je ostanak cijelih obitelji na selu. S novom mehanizacijom ili turističkim smještajem njihovi su izgledi drugačiji.
Druga velika skupina su PG-ovi organizirani kao velike pravne osobe, tvrtke koje raspolažu stotinama hektara poljoprivrednih zemljišta i koji su dobivanje poticaja od ekoloških nasada pretvorili u biznis. Takvim subjektima u fokusu nije proizvodnja prinosa. Cilj im je što duže poslovanje naslanjati na primanje potpora, te nabavka mehanizacije sufinancirane preko EU fondova. Ovakve tvrtke često jedna drugoj obavljaju fiktivne usluge krčenja ili održavanja nasada. Plaće zaposlenika ovise o ekološkim poticajima. Vodstvo ovakvih tvrtki svjesno je da ekološki poticaji mogu sutra završiti i zbog toga im je cilj nagomilati što više opreme i zemljišta prije nego se ZPP promijeni.
Ove tvrtke imaju hektare i hektare trajnih nasada koji nikad nisu dali plod, niti će ikada dati plod. Ovako uloženi EU novci ne pridonose ekološkoj proizvodnji hrane. Ipak, radi postojanja ovakvih tvrtki jedan dio obitelji ostaje živjeti na napuštenim i devastiranim krajevima Hrvatske. Pozitivna je strana ovakvog procesa krčenje zapuštenog zemljišta i stavljanje istog u funkciju. No, ekološka proizvodnja hrane u ovom slučaju ne postoji niti u planovima.
Treća skupina poljoprivrednika koji se odlučuju ući u ekološki nadzor je najmalobrojnija. To su oni koji žele svojim vjernim kupcima posjedovanjem ekomarkice pružiti još jednu dodatnu potvrdu o zdravlju svojih proizvoda. To su mahom mali proizvođači koji se ionako već drže principa samoodržive, organske proizvodnje, koji ne vjeruju u kemiju i intenzivnu monokulturnu proizvodnju.
Takvi proizvođači idealistički se nadaju da će s ekološkim nadzorom unijeti nešto novo u svoju zdravu proizvodnju, ali ostaju zatečeni pojedinim zadanim uvjetima ekološke poljoprivrede. No, prihvaćaju ih i implementiraju u svoju proizvodnju. Ovi proizvođači neće proizvoditi na štetu cijelog ekosustava, a cilj im je proizvodnja ultimativnog zdravlja.
Promatranjem statistički obrađenih podataka o hrvatskoj ekološkoj poljoprivredi, pojedine nelogičnosti upadaju u oči.
Broj subjekata pod ekološkim nadzorom pravilno raste. Površine pod ekološkom poljoprivredom usporavaju svoj rast. Skoro 40 posto ekoloških površina u RH čine trajni travnjaci koji direktno ne doprinose prinosu ekološke hrane već bi u teoriji trebali doprinijeti zdravlju ekosustava, bioraznolikosti, plodnosti i sl. Ekološke površine pod trajnim nasadima rastu, ali prinosi s ovakvih nasada stagniraju ili padaju. Površine pod ekološkim oranicama i vrtovima pokazuju nepravilnu liniju stagnacije posljednjih par godina.
Za ekološku poljoprivredu se i dalje izdvajaju ogromna sredstva, ali je istovremeno prinos ekološke hrane u Hrvatskoj beznačajan. Isplaćena sredstva djelomično usporavaju odljev stanovništva iz ruralnih sredina, ali na proizvodnju ekološke hrane utječu samo u kozmetičkom smislu.
Mnoga mehanizacija koja je kupljena preko mjera, ne koristi se. Objekti za turistički smještaj bez poljoprivredne proizvodnje na koju se mogu osloniti, neće opstati. Mladi poljoprivrednici koji su mahom preuzeli obiteljska gospodarstva kao fiktivni nositelji zbog dodatnog bodovanja za mjere, nisu ti koji će nastaviti s poljoprivredom pod svaku cijenu. Pojedina gospodarstva koja su već generacijama isključivo u poljoprivrednoj proizvodnji se prilagođavaju novim uvjetima, no čini se da nema šireg nacionalnog plana razvoja ekološke poljoprivredne proizvodnje.
Znamo li kakvu i čiju hranu ćemo jesti jednom kada Europa zaustavi isplate?
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Maja Celing Celić
prije 3 tjedna
Prvo bih ga pitala hoće kavu, čaj... šta treba, a onda ako vidim da lapi, dala bi mu da nešto radi ;)
makali
prije 2 godine
Zanimljiv članak. Pohvala autorici. Naravno, ima se još puno toga reći o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji u Hrvatskoj.
Nedjeljko Jusup
prije 2 godine
S (malo) više etičnosti u proizvodnji i prodaji ekoloških proizvoda profitirali bi i proizvođači i potrošači!
Zeljko Serdar
prije 2 godine
Ekološka poljoprivreda okosnica je nastajuće obnove gospodarstva koja će doći kad tad. Ne bismo li trebali poslušati savjete prirode i osmisliti svoja gospodarstva da postanu samodostatna. Zbog manjka suvremene tehnologije i nedovoljne educiranosti, događaju se oscilacije u prinosima, pa nema ni stabilnih dohodaka, a kad se na to doda tržišna nesigurnost i teškoće u plasmanu zbog velikog uvoza proizvoda niže cijene, i kvalitete o kojoj bi se dalo govoriti, pa nepoštene trgovačke prakse, može se zaključiti da nije lako i jednostavno biti poljoprivrednik u Hrvatskoj i svakom našem proizvođaču treba odati priznanje što je opstao u tako nezahvalnim okolnostima i unatoč jakoj konkurenciji iz EU i trećih zemalja. Umjesto da sudjelujemo u razdvajanje prirode i ljudi mi podržavamo poljoprivrednike da postanu upravitelji ekosustava. Željko Serdar, HCOIE.
Marta Radić
prije 2 godine
Smisao eko poljoprivrede nije samo proizvodnja , već ona ima i mnoge druge prednosti. Mi u RH često poljoprivrednu proizvodnju gledamo kroz poticaj , što je u potpunosti pogrešno. Da eko proizvidnjom smanjimo pesticide , vratimo polj.zemljištu plodnost , humus , zaštitimo vode i dr. Već smo učinili puno. Naravno pitanje je eko proizvodnje , koje u praksi teško je postići , jer se eko površine u praksi mješaju sa konvecionalnim , pa uvjek dio pesticida završ na eko površinama. U praksi bih trebala sva područja iznad 1000 metara biti eko , jer tako je to moguće. Budućnos eko proizvodnje je u tome da će sva obradiva površina biti na neki način eko i to naravno na bilo koji način će smanjivati proizvodnju , ali proizvodi će sigurno biti ćišći i zdravstveno ispravniji .
Vitek
prije 2 godine
Gospođa je očito dio lobija koji na svaki način pokušava demonizorari ekološku poljoprivredu. To traje vec dugi niz godina i to je djelo jedno te istog lobija koji želi zadržati sustav poticaja koji je sada na snazi. A znaju dobro da novi ZPPide na ruku ekološkim proizviđacima i ekstenzivnoj poljoprivredi. Da je Gospođa doista htjela napravit analizu ekološke poljoprivredne proizvodnje onda bi konparirala podatke sa drugim zemljama članicama EU. Pa bi navela koliko ima Engleska,koliko Italija,koliko Austrija travnih travnjaka u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji. Nedavno sam bio u Austriji na sajmu ekološke poljoprivrede i domaćisu nam rekli da Austrija ima 25 % svij poljoprivrednih površina pod ekološkom poljoprivredom. A udio ttajnih travnjaka je 62%. Ako je u Hrvatskoj to 39% onda je Austrija u velikom "problemu". Nadalje Gospođa autorica teksta treba znati da su najveće površine pod ekološkom trajnim travnjacimaa gorsko planiskom području, dakle gdje se realno nemoze ništa ni proizvoditi sta se poljoprivredne proizvodnje tiče. Nadalje a ne manje bitno za ostvarivanje ekološke potpore za korištenje trajnih travnjaka potrebno je imati 0.3 uvjetna grla stoke po hektaru. I ne manje bitno rigorzne kontrole Agencije za plaćanje prekontroliraju pašnjake i livade prije plaćanja.. Stoka koja pase na ekološkim pašnjacima mora biti iz eko uzgoja i kao takva dobiva eko certifikat. Zbog nepostojanja klaonicama koje bi mogle obraditi telad i junad iz eko uzgoja takva se stoka najčešće prodaje kao konvencionalna. Veliki dio eko junetine i teletine se prodaje direktno na kucnom pragu ili dostavlja krajnjem kupcu. Nažalost tako prodano meso ne ulazi u statistiku eko proizvodnje. Isto tako telad koja ide u tov prodaje se tovljacima kao konvencionalna telad. Jos drastičniji je slučaj kod trajnih nasada bobicastog i lupinastog voća gdje se najveći dio uroda proda na kućnim pragu krajnjim kupcima. A glavni razlog je neuredeno tržište ekoloških proizvoda gdje je kupac zbunjen i često prevareni te želi kupili ekološke proizvode direktno od proizvođača. A onda takva prodaja ne ulazi u statistiku. Šta otvara mogućnost ovakvim "analitičarima" da na temelju svojih zapažanja ali često zlonamjerno obmanjuju javnosti i iznose neku svoju istinu.
SASA FRANIC
prije 2 godine
ova pojma nema sta prica. yalosno da ovkvi provokatori pisu sta im padne na pamet, bez da potkrjepe dokazima svoje izmisljotine. prvo manipoulira da liberalni olos i onaj cirkus Greta ima veze s EKO poljoprivredom. EKO poljoprivreda je vid proizvodnje i nema veze s lazima o klimatskim promjenama uzrokovanih covjekom. ne nasjedajte ni na piskaranje ove neznalice, jer trajni nasadi koji su tek podignuti niti ne mogu jos dati nikakav plod. za to treba godina. a ovo je lazov koji bestidno tvrdi da zna da oni koji su podizali trajne EKO nasade nemaju namjeru EKO proizvodnju. trebalo bi ju urednistvo pitati odakle joj dokaz za takve izmisljotine. i ako se utvrki da izmislja i optuzuje iz glave trebe ju udaljiti tbog sirenja laznih glasina. i dalje su izmisljotine da je u bilo kojemu natjecaju sto su navedeni igdje itko trazio neku malu EKO proizvodnju i EKO nadzor. to je laz i nista drugo. niti jedan natjecaj tako nesto nije zahtjeveo. i dalje lupa koliko je trajnih travnjaka pod EKO poljoprivredom. ali nece da kaze da se EKO poticaj za trajni travnjak moze dobiti samo ako na njemu pase certificirano EKO grlo stoke, inace ne. ovo je cisti manipulator, ne slusajte svakakve gluposti koje ovdje zalosno dobivaju prostor za sirenje poluistina i izmisljotima i optuzbi bez dokaza
Đuro Japaric
prije 2 godine
NEMA ekološke poljoprivrede , može se ići samo u smanjivanje zaštite i umjetnih gnojiva ! ŠLJIVINU osicu NE možemo uništiti bez prskanja , moniliju na voću , jagodama , dio insekata u povrću ,krumpirovu zlaticu , lemu u žitaricama itd ! A , Hrvati će jesti znatan dio hrane iz bogatih država EU , sa Američkog kontinenta i to GMO ! Ja dok budem radno sposoban proizvoditi ću dio hrane za sebe i prodaju na MAKSIMALNO zdrav način !Mogu ubaciti oko 6ha voćnjaka u EKO , ali neću varati sebe i druge !
Blanka Kufner
prije 2 godine
Zanimljiva analiza kao i pitanje postavljano na kraju teksta..