Poljoprivrednici nikada neće ostati gladni, jesti će travu

Ako ste nekoga napravili magarcem vi ste mu otac. Magarci su u našem slučaju uzgajivači krava i svinja koji su se upecali i uletjeli u nove farme. No, tko je sada otac? Na svu sreću ne možemo na nikoga uprijeti prstom i reći ti si otac tih magaraca. Ti naši stočari su ispali magarci i oni su ostavljeni sami sebi da se nose s bankama, HBOR-om, i tko zna sve s kim.

Svaki dan imamo i dva magarca manje. Naime, svaki dan dva je stočara manje. Štale, ustvari ogromni mega hoteli za krave i svinje ostaju prazni, a oca nigdje. Nema ga. Digao je ruke od svoje djece. Jednog dana, koji je vrlo blizu ostati ćemo bez svoje stoke. Nema veze. Uvoziti ćemo. Ionako ćemo biti u Europskoj uniji pa ćemo bratski pomoći poljoprivrednicima iz Njemačke, Mađarske, Danske ili neke druge zemlje unutar istog carinskog kuršlusa bez carina. Kako ćemo im pomoći. Pa da nama prodaju svoje viškove mesa. I to da nebi i oni propali kupiti ćemo ih po većoj cijeni da bi oni što duže mogli trajati. Prije neki dan sam bio u Crnoj Gori. Tamo imaju euro kao valutu. Nemaju gotovo ni jednu farmu, a trgovine im pune mesa. Uvijek netko kupi, a tko ne bude mogao kupovati jesti će travu. Toga ćemo imati dovoljno jer više nećemo imati krava ni druge stoke sitnog zuba koje smo hranili tim travama.

Pa pošto su naši stočari ispali magarci, a te su životinje biljojedi, oni će samim time postati vegetarijanci pa će moći hraniti se samo travom, a poboljšati ćemo i našu turističku ponudu jer će stranci putujući na naš jadran moći gledati i naše ljude kako jedu travu po pašnjacima, a naši će političari, i ovi sada, i oni prije, moći se kandidirati se za posebne nagrade europskih fondova. Tu ćemo biti bez premca. Imati ćemo farme koje ne smrde i jeftinu hranu za ruralno stanovništvo. Tada će oni priznati da su očevi tih naših ljudi koji su ispali magarci. Jako će dobro ići i onima koji prave reklame i pišu grafite. Crtati će reklame po praznim farmama a unutra će se moći useliti Lidl, Kaufland i druge trgovačke kuće. Neće morati graditi nove trgovačke centre. Imati će prekrasne nove objekte na prilazu svakom selu. Neće morati riješavati ni imovinsko pravne probleme jer njih neće biti. Svega toga vlasnici su ionako banke, a banke su te koje će rado povoljno to sve dati na lizing trgovcima. Lizing ili najam je dovoljno. Neće trgovci te objekte kupovati. Iz jednostavnog razloga što će te trgovine trajati nekoliko godina jer u selima u njihovoj blizini više neće imati tko živjeti. Tada će to sve vratiti bankama, a što će banke onda s time. Ne znamo. Tko živ pričati će, a moramo znati da u demokratskom društvu svatko ima pravo biti budala, ali o svom trošku. Mi nismo ono sto postotno demokratsko društvo pa nećemo biti budale samo o svom trošku, već i o trošku banaka. Ipak će i one morati trpjeti zbog svega toga što nitko više neće plaćati bankama ništa. I to je dobro. Nemojte plaćati bankama. Neka si uzmu te farme i neka probaju naći budalu koja će im to kupiti. U biti to smo i htjeli. Uvijek imamo novu vlastu. Biramo novu demokratsku vlast. I svaka obeća promjene i ispuni obećanja. Svaka vlast nešto ugasi, zamre, zaustavi, uguši. Baš uvijek nešto promjene. Sa svakom vlašću proizvodimo sve manje hrane, imamo sve više stranih banaka, imamo sa svakom vlašću sve manje stoke, a imamo i sve više trgovačkih lanaca. Kada iz Kauflanda ili Lidla dođu praviti papire za neki svoj objekat svi se strče da im pomognu i dobiju lako papire i podignu trgovinu za par mjeseci. Kada naš seljo dođe i treba papire on to treba raditi bar tri godine. Pa jasno. Veliki je problem sagraditi nešto u polju. Ovo na rubu gradova sam nikne.

Sreo sam jednog nekada velikog poljoprivrednika. Mislim velikog po visini. Sada se zgrbio i hoda sa štapom. Dobio je batina od kamatara jer se i njima morao javiti. Oni, kamatari imaju čak i pripremljene batine kojim prvo lome kičmu, a poslije njome ravnaju kičmu. No, kaže on meni kako mu je sada lijepo. Oni su mu naravnali leđa, nemaju što uzeti i više se ni ne javljaju. Banke su i kamatare preveslali. Prve su u redu naplate bile i sve su mu uzele. Prvo su uzele traktore, pa su došli po krave, pa na kraju i po farmu. No, nju nisu odnijeli, samo su uzeli. Kažu prodati će ju na dražbi, a malo sutra. Tradicija se ne prenosi s koljena na koljeno, već između. Nema toga tko će u svom selu kupiti nešto što je oteto suseljanu. Banke su tu malo se zaletjele. I one će tanko disati s tim našim novim farmama.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, mag.ing.agr.