Paradoksalno, Dalmacija je najveći poljoprivredni potencijal Hrvatske. Nepregledne krške površine zarobljene smrekama i borovima budući su nasadi maslina, vinograda, smokvi, badema i rogača. Što se čeka?
U Dalmaciji je većina trenutno obradivog poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu, dok prosječni dalmatinski poljoprivrednik obrađuje tek par hektara zemljišta. Stanje zemljišnih knjiga i gruntovnice je nesređeno, parcele usitnjene, a strukturu zemljišta čine uglavnom trajni nasadi i pašnjaci/livade. To je vidljivo i na tipičnom primjeru na slici ispod.
Vidljivo je da se od tih privatnih zemljišta koristi (upisano u Agronet) manje od polovice. Osim toga, dobar dio tih zemljišta nalazi se u krškim poljima koja su često na podvodnim područjima i nije kvalitetno pripremljen za poljoprivrednu proizvodnju (neriješena odvodnja viškova vode).
Uz manjak znanja i kapitala u privatnom vlasništvu prosječnog dalmatinskog poljoprivrednika, ovakvo stanje je teško riješiti u kraćem vremenskom razdoblju.
Ujedno to sprečava bilo kakve ozbiljnije investicije u povećanje poljoprivrednih površina u Dalmaciji, te je nemoguć bilo kakav ozbiljniji razvoj ruralnih krajeva.
Obradivog i kvalitetnog državnog poljoprivrednog zemljišta u Dalmaciji nema puno. Radi se o izoliranim područjima veličine od 200-500 hektara, poput Vrane, Bokanjca, Nadinskog polja, Lišanskih bara i slično. Većina tog zemljišta je u dugoročnim koncesijama i zakupima i njima se više ili manje uspješno upravlja.
U zadnjih 15 godina dio površina s kojima upravljaju Hrvatske šume, a koji je prikladan za poljoprivrednu proizvodnju (uz krčenje i privođenje kulturi) davan je u koncesije i dugoročne zakupe. Sam proces bio je netransparentan, spor (čuo sam priče da je ljudima trebalo 8 godina dok nisu došli do željenog zemljišta), bez kvalitetne kontrole koncesionara (što za posljedicu ima da se dio tih površina ne obrađuje a ugovori nisu formalno raskinuti - ovo se u zadnje vrijeme ubrzano sređuje) te uz stalne promjene zakona i procedura. Vrlo često su koncesionari neadekvatno uredili navedene površine, stavili ih u ekološku proizvodnju i većinu prihoda imaju od poticaja umjesto od prodanih proizvoda.
Nekoliko je problema a ovim modelom:
Većinom se radi o velikim parcelama (preko 10, često i 50 hektara), pa lokalni, manji poljoprivrednici nisu u stanju financirati tako skupa uređenja zemljišta. Šteta, jer se tako jako ograničava potencijal razvoja ruralnih krajeva, a lokalni poljoprivrednici često preko oka gledaju “strance” koji su dobili “njihov krš”.
Slobodan sam dati prijedlog koji smatram da bi bio puno bolji od sadašnjeg modela upravljanja dalmatinskim kršom, a u konačnici ispunjava (sveti, strateški) cilj da se poveća poljoprivredna proizvodnja i razvoj ruralnih krajeva Dalmacije.
Navedenim programom osiguralo bi se u stotinjak dalmatinskih općina i gradova 10.000-100.000 hektara za poljoprivrednu proizvodnju. Ako uzmemo da u prosjeku treba 1 zaposleni na 4 hektara trajnih nasada, pričamo o budućnosti do 25.000 obitelji u ruralnom prostoru (u Kaliforniji 420.000 hektara nasada badema zapošljava direktno 100.000 zaposlenih u proizvodnji, preradi, održavanju i proizvodnji strojeva, prodaji...). Gledajući s druge strane, 1 hektar trajnih nasada proizvodi prosječno 5.000-10.000 EUR godišnje/hektaru novostvorenih poljoprivrednih proizvoda.
Preslikano na potencijalnih 100.000 hektara pričamo o 500-1.000 milijuna EUR nove poljoprivredne vrijednosti (ne vjerujem da je ukupna poljoprivredna proizvodnja RH u 2022 prešla 4 milijarde EUR, pričamo o značajnom povećanju ukupne poljoprivredne proizvodnje RH). Uvežite to s turizmom, i eto osigurača opstojnosti dalmatinskog ruralnog stanovništva. To je potencijal koji leži i na njemu trenutno rastu smreke i borovi.
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
I za kraj, slika ispod prikazuje divlja odlagališta otpada u jednom dalmatinskom mjestu. Navedenim zemljištem gospodare Hrvatske šume.
Slika ispod prikazuje što bi na tom mjestu moglo rasti umjesto smeća.
Paradoksalno, Dalmacija je najveći poljoprivredni potencijal Hrvatske. Nigdje drugdje u Hrvatskoj nema toliko raspoloživih hektara na kojima se mogu proizvoditi proizvodi visoke vrijednosti. Nepregledne krške površine zarobljene smrekama i borovima budući su nasadi maslina, vinograda, smokvi, badema i rogača. Što se čeka?
Tagovi
Autor
Hoće li se blago uzlazni trend rasta cijena agri roba iz rujna preliti na listopad?
Povećajte šansu za prolaz na natječaju iz Strateškog plana ZPP-a, evo kako
Po vrhunske bikove i junice ne treba ići u Francusku, može ih se kupiti i u Hrvatskoj
Zašto poljoprivrednici odustaju od izravnih potpora?
Đuro Japaric
prije 10 mjeseci
Posljedica je to Gorane i ostali BEOGRADSKOG Zakona o nasljeđivanju ! REŽIMU u Zagrebu u pismenmom sam obliku ,u razgovoru sa ministrima i nekim zastupnicima , 2001 prilikom prijema udruga od strane Mesića , rekao da se preuzme NIZOZEMSKI ili Slovenski model nasljeđivanja ! Nizozemski ; jedna se osoba može prihvatiti nasljeđivanja zemlje , dobiva kredit za obeštećenje ak ima 2 ili više nasljednika ! Ako neće naslijediti zemlju u smislu da ju obrađuju , zemlje se prodaje a nasljednici novac dijele ! SADAŠNJIM KRIMINALCIMA ; zastupnicima , Plenkoviću i njegovoj antihrvatskoj vladi , lakrdijašu Milanoviću , isto je predloženo da se u PAKETU zakona za AGRARNU reformu mijenja i SMEĆE iz BEOGRADA ! Da novac od zakupa i prodaje ( dio ) državne zemlje , sve od prenamjene u građevinsko ide u FOND sa kojim bi upravljala HPB , a iz kojeg bi se dobivao kredit za obeštećenje i kupnju privatne zemlje ! NISU MI KRIMINALCI ODGOVORILI !Razgovarao sam sa više ljudi iz Dalmacije i znam za CIRKUS suvlasništva i da se vodi i na umrlim kao i u Slavoniji gdje imam dokumente iz gruntovnica ! Ne znam da li gospodin Matić ovo čita ?
Goran Levačić
prije 10 mjeseci
Na našem otoku se može na prste izbrojiti broj maslina i smokava. A rogače ni nema. Nekad je bilo sve pod vinogradima. Jednostavno ljudi nemaju računice bilo što uzgajati. Ali nema ni tko bi uzgajao kada je prosjek starosti 70 godina. Nekoliko mladih je čak imalo volju, ali je sve stalo što svaka parcela ima 20 vlasnika.
Đuro Japaric
prije 10 mjeseci
POKRETANJE OSTAVINSKOG POSTUPKA , Članak 210 SRPSKO - hrvatskog Zakona o nasljeđivanju ; Ostavinski se postupak pokreće po službenoj dužnosti kada sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih , odnosno s njima izjednačenu ispravu ! Što sada imamo u brdskoj Slavoniji i Dalmaciji ? Parcele se vode od jednog do 20 ŽIVIH ili UMRLIH !Ako je Slavonac ili Dalmatinac UMRO u Australiji to u Hrvatskoj u matičnim uredima NE ZNAJU ! Pokretanje OSTAVINSKOG postupka u ovom SRANJU koje nazvaše rh nije obvezujuće ! SADA REŽIM u Zagrebu NEĆE napisati Članak 210 a ; pokretanje ostavinskog postupka iz članka 210 OBVEZUJUĆE je u roku 6 mjeseci od smrti vlasnika , a u slučaju zemlje i katastarskog posjednika ! DALMACIJA NEMA NIKAKAV zemljišni potencijal sa LAKRDIJAŠKIM zakonima za PRIVATNU i podržavljenu zemlje , sa USITNJENIM parcelama , sa morem živih i umrlih suvlasnika !
Đuro Japaric
prije 10 mjeseci
Moj Ivane , ne poznajete Vi problem ! PRVI problem su ustavni predlagatelji zakona , a to su sada zastupnici i Vlada koji NEĆE donijeti PAKET ZAKONA ZA HRVATSKU AGRARNU REFORMU - STRATEGIJU RAZVOJA POLJOPRIVREDE ! Jedan zakon koji se MORA donijeti zove se ZAKON O NASLJEĐIVANJU ! Sadašnji je donesen u BEOGRADU 1965 , a PLAGIRAN u Zagrebu 2003 ! POKRETANJE ostavinskog postupka u ovom SRANJU koje zovu rh NIJE OBVEZUJUĆE pa PUNO zemlje imamo na UMRLIM !Drugi zakon zove se Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , ako imate 150 poljoprivrednih parcela u selu X po JEDNU možete PRODATI svakom zastupniku > hrvatskog > sabora ! Nadam se da razumijete da to znači USITNJAVANJE i POVEĆANJE broja vlasnika ! Veliki dio kamenjara prešao sam PJEŠICE na izgradnji dalekovoda do Konjskog kod Splita ! VELIKI dio tog kamenjara je za OVCE i KOZE , a planinski bolje poznaje Ivan Tešija ! ***ŠTO SE ČEKA ? Čekamo JAVNI skup ustavnih predlagatelja zakona i nas iz civilnog sektora u ORGANIZACIJI Društva agrarnih novinara i AGROKLUBA , jer je to JEDINI MOGUĆI POMAK ! *** Ivan piše ; Državi nije u interesu itd ! Tko Hrvatsku smatra državom ? Pa od 1991 ne znaju ni koliko lokalnih vlasti ima državnu zemlju ! 20 minuta treba da se NAPIŠE Članak kojim bi POKRETANJE ostavinskog postupka bilo OBVEZUJUĆE u roku 6 mjeseci ! TO NEĆE NAPISATI VLADA , a ni jedan zastupnik > hrvatskog > sabora , a hrvatski sabor HRVATI NISU NIKADA IMALI ! Ovo je KRIM organizacija !
Ivan Tešija
prije 10 mjeseci
Dobro pitanje što se čeka??. Državi nije u interesu razvoj domaće proizvodnje, to je jasno iz svega što se radi. Hrvatska nije ispregovarala sa EK krška područja, naime od 3 milijuna hektara poljoprivrednih površina, Hrvatska je ispregovarala samo 800 000 ha. Što se tiče krša, krški dio zauzima 2 milijuna hektara, što je skoro pola kopnenog teritorija RH.Krs je najveći zemljišni resurs u RH a zapostavljen je. Od 2 milijuna hektara prijavili smo EK samo 80 000 ha krškog pašnjaka. Zbog toga se opstruira davanje zemlje u zakup i aktivacija zapuštenih poljoprivrednih površina, jer te nove površine nisu ispregovarane sa EK za plaćanja, a Hrvatska ih ne želi plaćati iz nacionalne rezerve.Hrvatska je u ovih 7 godina referentnog razdoblja "uštedjela" tj nije isplatila poljoprivrednicma preko 600 milijuna eura i time ih oštetila. Hrvatska je u prošlom referentnom razdoblju imala priliku ispregovarati dodatne površine sa EK, ali nije. Hrvatska je sada na početku novog referentnog razdoblja mogla pregovarati o dodatnim površinama, ali nije. Hrvatska je mogla prilikom izglasavanja EU proračuna za poljoprivredu staviti "veto", tražiti više sredstava za poljoprivredu, ali nije. Mi smo kao udruga predlagali Vladi i ministarstvu potrebu za aktivacijom dodatnih površina, potrebu za dodatnim pregovorima, ali nažalost vladajući nisu imali sluha. Čak smo se obraćali EK na tu temu, dobili smo odgovor da se to može, ali da to treba pokrenuti matična država, a ne mi kao udruga, što je i razumljivo. Tako da sad imamo situaciju da se na krška područja koja zauzimaju pola teritorija RH, izdvaja samo nekih 7-8% od ukupne financijske omotnice izravnih plačanja, što je skandalozno i porazno. Da ne spominjem da država vodi krivu politiku i potiče nerad, umjesto proizvodnje. Za primjer uzimam ukupne upisane površine u Arkod sustavu, od 800 000 prijavljenih površina upisano je čak 500 000 ha pašnjaka.Na kršu je samo 80 000 ha, a zamislite u kontinentalnom djelu je upisano preko 400 000 ha.!!! Na plodnim oranicama država potiče pašarenje, a opstruira ga ondije gdje je to jedino moguće, a to je krš!!! Hrvatske Šume su glavni krivci i kočničari razvoja i revidalizacije krša, jer su krški pašnjak, kao najveći zemljišni resurs, svrstali kao šumu, pa ne dozvoljavaju slobodnu ispašu, tjeraju ljude sa pašnjaka, zbog izvlačenja eu sredstava pošumljavaju tradicionalne pašnjačke površine invazivnim alepskim i crnim borom, postavljaju table "zabrana pašarenja". HŠ su svojim neradom i nezainteresiranošu za krški pašnjak napravile ekocid, jer je zbog nekorištenja krškog pašnjaka došlo do smanjenja bioraznolikosti za čak 50%, ugrožena su stsništa, slivovi, došlo je do erozije tla... Hrvatske šume su na temelju krša kojeg su prikazali kao šumu, napravili lažni prirast drvene mase u RH, da bi na temelju toga devastirali šume u kontinentalnom djelu RH. Druga stvar zašto HŠ ne dozvoljavaju ispašu i ne daju značajnije površine krškog pašnjaka u zakup, je taj što prodaju kvote CO2 multinacionalnim kompanijama, od toga su lani uprihodovali preko milijardu kuna od toga.Dakle, više im se isplati da krški pašnjak obrasta, oni ništa ne rade i ubiru milijarde, nego da krški pašnjak aktiviraju u svrhu povećanja domaće proizvodnje, kako bi ljudi ostali na selu, kako bi se popravila demografska slika. Žalosno je da naša omladina gine gaseći požare po krškim pašnjacima, umjesto da stoka pase po pašnjacima i ispašom sprečava požare. ETO TO SE ČEKA, hvala autoru na jako dobrom tekstu.