• Izmeđ međe
  • 29.08.2020. 09:00
  • Osječko-baranjska, Osijek

Odjednom svi šute o osječkoj mljekari - hoće li farmeri otići kod drugih otkupljivača?

Ako netko do Nove godine ne preuzme mlijeko, farmeri će otići kod drugih i tada nema povratka. No, ne moraš imati mljekaru da bi krenuo s otkupom

Foto: Vedran Stapić
  • 355
  • 44
  • 0

Što je s osječkom mljekarom? Šutnja. Jasno je da Meggle ide proizvoditi na destinacije koje mu pružaju manje financijskih ulaganja u proizvode za koje ima tržište po cijeloj Europi i svijetu. Jednostavna računica. Uložiš manje novaca pa prodajom dobiješ više. Tu nema zamjerke. Pogon u Osijeku je odradio svoje.

No, sada svi šute, samo mjesec dana nakon šokantne objave obitelji Meggle. Prvotno su reagirali u Osječko-baranjskoj županiji. Sastanci, razgovori, medijski istupi. Pa i na razini države. Kod ministrice poljoprivrede Marije Vučković. Kontakti s premijerom. Pa istupi oporbenih političara i raznih udruga. Jedno je sigurno, da je mlijeko toliko vrijedan i tražen proizvod da otkup od strane drugih nije problem. No, ako ga do Nove godine netko ne preuzme, farmeri će otići kod drugih i tada nema povratka.

Ne moraš imati mljekaru da bi krenuo s otkupom mlijeka

Možeš napraviti 10 osječkih mljekara, mlijeka više nećeš imati. A isto tako ako i kupiš osječku, s otkupom i preuzimanjem moraš početi odmah. Ne sutra. Ne za dva dana, nego odmah, i ako to već sada nije dogovoreno, nikakva kupnja, preuzimanje ili što slično ne dolazi u obzir. Možda netko smatra da nije moguće otkupljivati mlijeko dok nemate mljekaru u svom vlasništvu. Međutim, imali smo, a i imamo primjera da neke tvrtke otkupljuju sirovinu za neku određenu mljekaru. Čak i neke zadruge to rade. I oni koji bi htjeli preuzeti onu u Osijeku moraju se strogo držati pravila i ne igrati se s proizvođačima. Bolje odmah praviti ugovore, a onda razmišljati hoćete li kupiti postojeću ili napraviti drugu.

Bolje je ići na novu?

Žito d.d. kao najveći proizvođač mlijeka u sklopu svojih kapaciteta na farmama Orlovanjak, Branjevina može napraviti mini mljekaru za pasterizaciju i pakiranje svježeg. Može je izgraditi u krugu svojih tvornica kao što su šećerana, uljara i slično. Tamo već imaju svu postojeću infrastrukturu. Nova postrojenja uopće ne potražaju veliki angažman radne snage. Također, trebaju i manje prostora. Zašto kupiti onako veliku nekretninu kakva je današnja, a koju je izgradila prva Osječka mljekara koja se bazirala na svježem, tzv. bijelom programu. 

Belje će kupiti Meggle, a vukovarska Bella Vita graditi još jednu mljekaru pored Osijeka?

On se na prvom mjestu odnosio na svježe mlijeko, a onda nešto svježeg sira, vrhnja i jogurta. Maslac ništa. Meggleovo postrojenje i tehnologija za maslac odlazi s njima. Vrlo brzo neka od zadruga, ili pak novostvorena tvrtka i prije instalacije mora početi otkupljivati i prodavati nekoj od postojećih mljekara. No, ako je to primjerice Žito d.d. koje je i pokazivalo interes za kupnju Meggleove, oni u startu imaju svu potrebnu sirovinu za pasterizirano sirovo mlijeko.

Odustati kao Meggle ili krenuti novim putem? 

Ako pak vlasnici i mogući kupci odluče prodati i pogon i tvrtku, to bi za sve bilo najbolje, iako je upitno koliko se isplati iskeširati za nešto kao što je osječka. Stari pogon, loša lokacija. Dobro otkupno područje, odnosno sirovina. Proizvodni program doista nije za pohvalu. S obzirom na to da proizvodi samo bijeli i svježi program, to bi se moglo zvati komunalanom mljekarom. Takvu je moguće i izgraditi, ali sa suvremenijom tehnologijom. Uz pomoć mjera Ruralnog razvoja, županije i raznih drugih fondova, već je u okolici Osijeka podignuto mnoštvo manjih sirana koje prave i prodaju, velike količine sireva raznih kategorija. Nova, bila bi osječka, bolja i ekspeditivnija, a u takvom bi se pogonu mogao zaposliti i kadar iz stare. Ona, normalno, ne bi bila u gradu Osijeku. I stara je mljekara u trenutku izgradnje bila izvan grada, dok je danas unutar Osijeka. Sada je vrijeme i prilika da s osječkog otkupnog prostora nastanu novi proizvodi u nekoj novoj priči.

U svijetu ima raznih primjera. Ali češće se radi o uspješnim mljekarama koje su u vlasništvu samih proizvođača, odnosno zadruga. No, smatram da kod nas nije moguće tako udružiti ljude. Nismo mi Nijemci, Francuzi ili Talijani gdje ima mnogo takvih primjera. Ipak smo mi Šokci. Bojim se da ih ni politika ne bi uspjela udružiti. Zato je ipak za očekivati reakcije pojedinaca.

Sad ostaje mjesec ili dva da vidimo radi li se nešto u ovoj fazi šutnje, dogovora i slično, ili su svi digli ruke. Ekonomija će odrediti hoće li netko preuzeti staru mljekaru i nastaviti posao, ili će napraviti novu, ili će pak ekonomska računica biti ta da ovaj posao za osječko područje nastave prikupljači mlijeka iz Zagreba, Varaždina, Belja ili netko četvrti.

Kada netko nađe interes i stavi sve na papir, vidjet ćemo hoće li odustati kao i Meggle, ili će krenuti nekim novim putem.


Tagovi

Meggle Mljekara Osijek Mlijeko Preuzimanje


Autor

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.