• Izmeđ međe
  • 31.07.2018. 09:00

Ocjene oranja, traktora, kulena ili fiš paprikaša isti je vrag samo drugo pakiranje

Poderao diplomu jer nije bio zadovoljan rezultatom sudaca. Razumijem ga. I ja nisam mogao shvatiti način ocjenjivanja. Subjektivno je i bude frke. Očito je vrijeme da se nešto promijeni.

Foto: Vjekoslav Hudolin
  • 2.705
  • 205
  • 0

Natjecanje kao natjecanje uvijek ima nekakav naboj.  Možda je i bilo vrijeme da se osjećaji malo uzbune i na natjecanjima orača. Jedan koji je bio nezadovoljan ocjenama koje je dobio od strane stručne komisije poderao je diplomu, bacio na pod. I napustio ceremoniju dodjele nagrada. Tamo gdje ne rade metri i štoperica nego ocjenjuje nekakva komisija ili suci daju svoju subjektivnu ocjenu, uvijek postoji sumnja u pristranost. Treba vjerovati i onome nezadovoljnome oraču, a i onima koji su davali ocjene. I jedni i drugi imaju pravo na subjektivnost jer su takva pravila.

Navodno je još pet, ili šest, natjecatelja napustilo dodjelu nagrada. U biti kada se to već ne obavi na polju, onda se dogodi na nekoj kasnijoj svečanosti. Uzavrele strasti učinile su svoje.

I što sada? U biti kada dođeš na natjecanje vidiš i tko ti sudi. Bilo bi najbolje ne nastupiti čim vidiš da nisi zadovoljan sucem. No, ipak se natječeš  i znaš da će te sudac oštetiti i nema više razloga da se buniš. Jer kako su rekli ovi što su ljuti, očekivali su da će ih oštetiti. No, ne treba se mnogo sekirati. Ovi što se smatraju oštećenima imaju na to pravo, pa i pravo da napuste priredbu na kojoj je dodjela odličja i ne treba ih suditi za to. I toga će doista i biti. Netko je u svjetskoj oračkoj organizaciji to sve smislio i odredio da se tako ocjenjuje. Imamo li mi u Hrvatskoj ili nemamo suce za tolika natjecanja to je druga stvar. Ali očito je da se znalo da bi moglo biti neslaganja na ovom natjecanju koje je izgledalo savršeno dok je trajalo natjecanje.

Da dodamo još kategorija pobjednika?

Ocjenjivala je komisija i to je nagrada te sudačke komisije. No, ne bi bilo loše da se dodjeljuje na svakom natjecanju i nagrada koju će dodijeliti sami natjecatelji. Primjerice, kad se završi natjecanje, svi orači krenu zajedno redom s papirom i olovkom pregledaju učinjeno i dodjele svoje ocjene. Pa bi tako imali i pobjednika po ocjeni stručne komisije, ali i pobjednika po ocjeni natjecatelja. Možda će se netko smijati. Nema potrebe. Pa i na glazbenim festivalima imamo nagrade publike, pa nagrade žirija. Na ocjenama fiš paprikaša, pa kulena i slično također se dodjeljuju nagrade komisije a često i one komisije koju su napravili natjecatelji. Ili imati suce za cijelu Hrvatsku i da ta komisija ide redom po cijeloj zemlji i ocjenjuje, pa možda onda i ne bi trebalo imati hrvatsko finale, već bi se dobile tablice od iste komisije i svih iz Hrvatske. A hrvatsko finale je lijepo organizirati radi zabave, promocije, svojevrsnog šoua na kojem se okuplja malo ljudi.

Moramo znati da ta natjecanja prvenstveno imaju za cilj promociju rada na zemlji. Međutim, nema interesa ni medija, ni javnosti, ni stanovnika sela i kraja gdje se održava. Čisti promašaj, ili ide ono po našem. Kod nas ništa ne prolazi. A i istina je da je skupo voziti traktore i plugove na natjecanje i da je to veliki trošak za natjecatelja. A i ta pravila i da sve to natjecanje traje tri do četiri sata. Pa stvarno nije ni čudo da to nitko neće doći gledati. Tko će doći tamo i stajati na polju po četiri sata gledajući oranje koje sva četiri sata traje potpuno isto i izgleda potpuno isto iz minute u minutu. Vani u naprednim zemljama vjerojatno to natjecanje prate svojevrsne izložbe, druge prezentacije i neki sasvim drugi sadržaji da se isplati doći. Pa što na takvu njivu ne dovesti obitelj? Nek mijenjaju nešto pa neće doći do takvih stvari. U redu, neka po svjetskim pravilima odrede one koji će pobijediti i ići na svjetsko prvenstvo, a druge kategorije možemo i sami organizirati.

Usporedit ću to s još jednim, velikim i pompoznim, pa i značajnim natjecanjem, ali isto po objektivnoj ocjeni sudaca. Čuli smo svi za odabir Traktora godine. I sada titulu traktora godine dodjeljuje jedna komisija sastavljena od novinara koji prate i pišu o poljoprivrednoj mehanizaciji. I oni idu po Europi i proizvođač traktora za te novinare organizira neku vrstu testiranja. A voze i ocjene daju oni koji ne rade s traktorima. Znaju voziti, ali vjerojatno ništa dalje od toga. Bilo bi normalno da ocjenu daju traktoristi i ljudi koji s traktorima rade svaki dan. I svake godine to pratim. Imao sam priliku 2007. biti član komisije, ali sam smatrao da je to glupo pa sam imenovao profesora mehanizacije s fakulteta umjesto sebe. Ali ni to nije išlo. Ustvari on nije išao. I na kraju ostalo sve na novinarima i dan danas se čudim da se nitko ne buni. U biti tvornica plati taj nastup i valjda menadžment te tvrtke dalje ne zanima.

Nemaš ništa s izborom, a ne možeš se opravdati 

One godine kada je sajam u Bologni prevladavaju pobjede u svim kategorijama traktora iz latinskih zemalja. A kada je sajam u Hannoveru onda u pravilu pobjede odnose oni koji se prave u Njemačkoj. Eto, valjda su tamo shvatili da je sve to šou. Oni pak svakome tamo dodijele neku nagradu pa svatko bude zadovoljan. Tko ne dobije ove godine, dobit će iduće.  Tako ne bi škodilo i da kod naših orača neki dobiju nagradu komisije koja te vodi na Svjetsko prvenstvo, pa netko dobije nagradu publike, netko nagradu samih natjecatelja. Netko iz kategorije novih, netko starih plugova i tko zna sve čega ne. Tako imamo inovaciju godine kod traktora, pa ukupno traktor godine, pa za dizajn, pa specijalizirani traktor.  Vjerojatno je netko u ime organizatora svima pojasnio da će svatko dobiti u par godina nešto da budu zadovoljni.

Bio sam ja tako u organizacijskom odboru za osnivanje prve Udruge za natjecanje orača kada je to još Juras vodio. Uf. I onda svi bili ljuti. To je bilo još negdje 2002. godine, ili možda i koju kasnije. Nikad nitko nije zadovoljan. I sada čuvam majicu s prvog natjecanja orača u Severinu 2004. Samo što nije krvava bila. Onda sam kao glavni urednik Agroglasa s istim Jurasom, te Marijanom Slunjskim, tadašnjim direktorom marketinga sajma u Gudovcu napravio hrvatski izbor traktora godine. Prvu godinu pobijedio John Deere. Drugu godinu opet John Deere a onda su nas ostali htjeli pojesti za doručak. I danas me neki zastupnici i trgovci traktora ne vole i tvrde da sam bio prodana duša Novocommerca koji prodaje John Deere.

A ne možeš se opravdati nikako iako s izborom nismo imali ništa. Pobijedio je traktor koji su svojim glasovima, pisanim, odabrali tadašnji čitatelji Agroglasa. I ne možeš ti s našim ljudima. Krivi smo i gotovo. I normalno, Rukovanjski, Slunjski i Juras ni u ludilu više nisu htjeli organizirati onaj treći izbor traktora godine u Hrvatskoj. I to je, fala bogu, stalo, pa sam danas tu među vama živ i dalje.


Tagovi

Oranje Traktor godine Hannover


Autor

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Jučer servisiran i opran, danas otvorena sezona berbe kukuruza! :) #jesenstižedunjomoja