Nije važan samo tvoj, već i naš vrt

Svake godine moja susjeda, koja radi u inozemstvu, dođe kući dva, tri puta, da obiđe rodbinu i prijatelje. I kako ona osobno kaže, da se nauživa domaće hrane.

Kada god u trgovačkom centru ugledam uglancane jabuke, u kojima se mogu ogledati i usput popraviti maskaru (baš kao uz pomoć ogledala), sjetim se nje i njenih riječi: "Čovječe, tamo ništa nije ukusno i izgleda tako plastično, jednostavno te bude strah jesti".

Otkad je otišla 'preko grane', kada god dođe, prvo što učini (osim odlaska zubaru) je odlazak na tržnicu. Uzme svoju pletenu korpu i pravac tržnica. Zna ona da je i kod nas puno 'plastičnog', ali svaki put kad krene s korpom pod rukom, kaže: "Na tržnici je jedan 'moj' čovjek, pa uvijek znam da ću kupiti i pojesti čisto i domaće". I tako pazari svaki dan, sve dok ne krene nazad na arbajt, pa čak i tad kupi svašta 'za ponijeti'.

Jednom tako nije stigla na vrijeme kupiti domaće paprike, jer je 'njen' čovjek sve rasprodao. Kada je vidio koliko je razočarana, kaže joj: "Znaš gdje živim, dođi da ti uberem paprike". I tako ona, presretna, dođe na njegovo imanje puno plastenika i ispresijecano labirintom vrtova. I ugleda zdrave paprike, one nekadašnje, mesnate, baš onakve kakve želi. I kaže mu da želi baš te.

Međutim, on nonšalantno odgovori: "Te nisu za prodaju, već isključivo za moju obitelj". I donese joj pune vrećice drugih. Lijepih. Možda čak i previše. E sad, ne mora značiti da su paprike namijenjene za konzumaciju obitelji tog 'njenog' čovjeka zdravije, ali da se u uplašenoj ženi rodila sumnja, je.

Od tada više ne kupuje kod njega, jer mu ne vjeruje. I od tada vodi još više vodi računa gdje i kod koga kupuje.

Ja stvarno ne znam puno o pesticidima i drugim kemijskim sredstvima koja bi, valjda, trebala služiti uništavanju štetnika i zaštiti voća i povrća. Jedino znam da postoje pravila za omjer sredstava prilikom tretiranja voća i povrća. Ali isto tako znam i da pravila danas mnogi ne poštuju.

Nije mi jasno zašto o drugima ne razmišljamo kao o sebi. Zar ti može biti važno samo tvoje pleme i zar ti novac donosi spokoj i radost, iako znaš  da možda netko nije više zdrav, baš zbog tebe? Zar nisu svi životi isto važni i gdje nas to vodi bezumni materijalizam? E pa kad budemo i za jedne i za druge i za desete brali iz istog vrta, možda ćemo biti bolji ljudi.