Hoće li poljoprivrednici iz Varaždinske županije morati vratiti novac koji im je kao potporu za osiguranje usjeva, isplatila županija?
Hrvatsku je pogodilo strašno nevrijeme posljednjih dana. Uništene su mnogobrojne tvornice na otvorenom, uništeni su životi mnogih ljudi. Ljudi plaču, na televiziji političari obilaze uništena polja, plastenike i staklenike, obećavaju pomoć... Ljudi za ljude – reklo bi se.
Istovremeno, uz brisanje suza i tužne zvuke jedne male violine, političari se obračunavaju s političarima o tome tko zna više o tome kako se treba pomoći poljoprivrednicima.
S obzirom da gotovo nijedan ne brine baš puno o svom "stadu" već koristi vremenske prilike i neprilike za samopromociju, tako smo imali prilike čitati u jednom dnevnom listu, o izvanredno dobrom modelu Varaždinske županije za osiguranje poljoprivredne proizvodnje kojeg Vlada nije prepoznala, kako kaže saborska zastupnica Narodne stranke - reformisti.
Kaže da su poljoprivrednici u mandatu župana Radimira Čačića sudjelovali u polici osiguranja sa svega 4 posto njezine vrijednosti.
Ono što saborska zastupnica Natalija Martinčević u svojoj žetvi glasova i želji da ponizi poslovično "najbolju Vladu" nije rekla, jest da je Varaždinska županija te 2021. godine dodjeljivala ilegalne državne potpore (odnosno potpore male vrijednosti), te da će svih tih 476 poljoprivrednika koji su primili potporu morati vratiti 26 posto tog novca.
Mislim, tako bi to bilo u uređenom sustavu.
S obzirom na to da uvažena zastupnica navodi kako se radi o kombinaciji EU i županijskih sredstava, ako to već nije učinila Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, županija će im sljedeće godine morati poslati nalog za povrat tih sredstava s kamatama, a naši ljudi će opet na sljedećim izborima nagraditi te iste političare novim mandatom.
Tako to kod nas ide. Ako to ne učine ni Agencija, niti županija, Europska komisija će uskoro zabraniti mogućnost dodjele bilo kakvih potpora male vrijednosti u Hrvatskoj za poljoprivredu pa će zbog nekolicine „pametnijih“ ispaštati svi poljoprivrednici u Hrvatskoj.
Poljoprivrednici, ni krivi ni dužni, prijavili su se negdje na neki natječaj i dobili novac računajući da onaj tko dodjeljuje taj novac zna što radi, ali nažalost, oni koje plaćamo da znaju, nit znaju, nit ih je briga.
Svaka lipa koja se daje iz javnih sredstava, znači novca iz lokalnog, regionalnog ili državnog proračuna u bilo kojem segmentu gospodarstva ima potencijal narušavanja zajedničkog tržišta i to je zabranjeno.
Postoje iznimke, odnosno postoje situacije u kojima je to ipak dozvoljeno, a one su propisane Uredbama Europske unije i u poljoprivredi su mnogobrojne.
Na primjer, novac koji se dodjeljuje kroz Program ruralnog razvoja 2014-2020 u velikoj većini je takva jedna dozvoljena situacija.
Jednako tako, te Uredbe, koje su dostupne na hrvatskom jeziku od 2013. godine i ne samo dostupne, već u cijelosti primjenjive u Hrvatskoj, postavljaju neka pravila igre.
Ta pravila kažu da nitko, pojedinačno ili u zbiru svih potpora koje se dodjeljuje pojedinom proizvođaču za policu osiguranja ne može dodijeliti više od 70 posto potpore. Sve što je preko toga je ilegalno.
To znači da županija, grad ili općina ne može dodati onih 30 posto već to mora učiniti poljoprivrednik – bez iznimke, bez plakanja. Legalno prije svega.
Država u ovom trenutku kroz Program ruralnog razvoja pokriva svih tih 70 posto, te ako je poljoprivrednik za istu policu osiguranja već primio 30 posto od nekog drugog javnog izvora, ne može ni od koga dobiti 70 posto nego samo 40.
Važi i obratno, ako je država dala 70 posto, županija ne može dati 30 ili 26 posto, nego nulu.
Pa onda je tu još jedna sumanuta situacija – iz sredstava EU smo za namjenu osiguranja dobili bespovratna sredstva, a naše županije i općine dodjeljuju sredstva za istu tu namjenu iz svojih proračuna odnosno troše naš novac na iste one stvari koje financira država sredstvima Europske unije.
Ako smo se odlučili biti dio te zajednice, a jesmo, jedno od osnovnih načela te Unije je načelno solidarnosti, a to znači da se svi pomažemo, a pogotovo one slabije.
Nadalje, ograničenja postoje kako najbogatiji ne bi mogli davati više svojim ljudima od onih siromašnijih već da smo barem u tom segmentu jednaki. Isto to vrijedi i u Republici Hrvatskoj.
Varaždinska županija ne može svojim poljoprivrednicima davati više (iako ima) od npr. Virovitičko-podravske ili Ličko-senjske.
Zamislite da ograničenja nema, koliko bi Njemačka mogla platiti svojim poljoprivrednicima policu osiguranja?
Poljoprivrednik koji primi nelegalnu potporu morat će je vratiti s kamatom, koja teče od onog dana kada je donesena odluka o dodjeli te potpore.
Nju ne može vratiti onaj koji ju je dodijelio, nego onaj koji ju je primio iako bih ja volio da ilegalnu potporu mora vratiti onaj načelnik, gradonačelnik ili župan koji ju je dao, osobno, iz svog džepa, ali nažalost ne može. Mora je vratiti onaj koji ju je primio, a gradonačelnici, načelnici i župani bi to trebali platiti na izborima.
Što nam to govori? To nam govori da populizam, neznanje i javašluk političara plaćamo mi!
Obično se kod nas proračunske kese otvore pred izbore i tad se dodjeljuju i potpore za potpore.
Izbori su onda kada načelnici, gradonačelnici i župani jure okolo hvaleći se dodijeljenim potporama. Tad se isplate potpore, dobiju se glasovi, a onda nam stignu odluke o povratu potpora jer su bile dodijeljene nelegalno.
Onda mi moramo vratiti taj novac, ali s kamatama i već do sljedećih izbora zaboravimo da su nas varali.
Dakle, nije Varaždinska županija dodijelila potporu već je dodijelila novac svojih građana - za nešto što država već dodjeljuje iz bespovratnih sredstava Europske unije – te taj dio novca uskratila nekim drugim građanima svoje županije za neke druge, potrebnije stvari.
Iskreno, Hrvatsku pogađa strašno nevrijeme već 30 godina, ali nevrijeme neznalica, skandalozno loših političara te ogromne negativne selekcije političara, a ono što se sad dogodilo je i promocija bezakonja iz institucije koju plaćamo da te zakone i piše.
Tagovi
Autor
Marko Perković
prije 2 godine
Kako su onda Pipunic i Ervacic dobijali po 90 posto pitam ja vas