Nešto možemo naučiti i na Farm showu, a što nas boli

Šetajući betonskom pistom osječkog sportskog aerodroma nešto me bocnulo. Gledam oko sebe ogromne traktore, pa kombajne od po 200 i 300 tisuća eura na više, plugove i ostale strojeve širokih zahvata i ogromnih tonaža, sjetio sam se početka ljeta. Odnosno kada je župan osječko baranjski Ivan Anušić obišao poljoprivrednika koji je započeo sa žetvom. Nešto je tada rekao, kao to je sve u redu, ali osim što smo najbolja županija u proizvodnji pšenice jako bih volio da postanemo i prvi u nekim drugim kulturama, poljoprivrednim.

Misleći na one za koje je potrebno manje zemlje, koje su prikladnije našim malim OPG-ima. I upravo to. Gledam Farm show. Dobra izložba i manifestacija Udruge prodavatelja mehanizacije, te tvrtki koje su uglavnom trgovci i zastupnici. Iznijeli su, odnosno izložili one strojeve koje traži tržište. One koje se prodaju. Iako i to teško ide. Ali kada prođete tim Farm show sajmom jasno nam je da one riječi s početka ovoga teksta imaju smisla.

Zamrlo stočarstvo na selima

To su sve strojevi za jednu malu populaciju, jako mali broj ljudi, a svakako su i strojevi za kombinate. No, nema tu mehanizacije za voćare, za povrtlare. Ne naizlazimo gotovo ništa za vinogradare, za plantažere, pa i one poljoprivrednike koji se bave uzgojem cvijeća. Stočari? Nema opreme za uzgajivače ovaca, koza, kokoši, brojlera, svinja u svinjcima, svinja u tovilištima, svinja na otvorenom. Nema ni opreme i mehanizacije za konje i konjogojstvo. Danas sve to prati mehanizacija. Nema ni u tim poljoprivrednim djelatnostima mnogo ljudskog rada. Ima, ali stroj je uvijek tu u pomoći.

Trgovci to nemaju ni u ponudi. Nije njih za osuditi. Oni su trgovci i zastupnici tih strojeva, marki i brandova. Postoje i ovi drugi. Ali obzirom da u Hrvatskoj, a posebice u ovom dijelu Slavonije stočarstvo gotovo zamrlo, da su mnogi voćari poklekli, povrtlara gotovo da i nema nije ni čudo da su zastupnici strojeva za potrebe takvih poljoprivrednika veoma slabi i nemaju snage da dođu na ovakve izložbe. Uostalom, ako nešto prodajete ovčarima ili kozarima imate na jednom papiru tih deset adresa i njih povremeno obilazite. Mislim ako im nešto trebate ponuditi na kupnju. Ne morate doći na Farm show.

I to je tragedija našega sela. Danas u većini sela imamo po nekoliko poljoprivrednika koji obrađuju većinu zemlje. No, i pored toga i pored njih, ali i uz njih bez problema mogu narasti i ovi drugi. Jednom povrtlaru svakako treba par hektara a ne 200 kao onom koji samo ratari. Pa cvijećaru je dovolno nekoliko stotina četvornih metara, uzgajivaču kokoši i svinja također treba manje zemlje, a i voćari i vinogradari su tu na nekih desetak hektara. Ima prostora. No, sada treba i Anušiću s početka naše priče dati do znanja da upravo oni u politici moraju pokrenuti stvari. Ali ne sada na uštrb ratara. To su ljudi koji rade odlično svoj posao. Možemo slobodno reći da smo ratarstvo razvili. Pitanje je sada da li nam je i u tom sektoru moguće biti još bolji, s novijom mehanizacijom, ali oni postoje i rade. Treba ih ostaviti da rade i dalje im davati podršku. Ali ključ riješenja života naših ruralnih krajeva u Slavoniji je ipak razvoj svega drugoga.

Posla ima za sve

Kada dođemo jednog dana u selo od 300 kuća i naiđemo na deset ratarskih OPG-ova, dvadesetak mješovitih, pa na desetak uzgajivača ovaca, pa koza, pa nešto da kažemo kokošara i peradara, a onda i veći broj voćara i povrtlara znati ćemo da smo došli u razvijeno selo. Selo s ljudima. Tamo ćemo onda zateći i neki cafe bar, i trgovinu, i vrtić, i školu, i benzinsku pumpu i mnogo toga. Imati će i sve to za koga da postoji. Danas nam visi nad glavom da u selu imamo ovih pet poljoprivrednika sa svojim obiteljima a u susjedstvu jedan veliki starački dom. Još donekle sela koja su u neposrednoj blizini gradova će nešto i imati onih spavača. Stanovnika koji žive tu jer je jeftinije kupiti kuću tu u obližnjem selu, nego li u gradu. Još bolje bi bilo rješenje što više mješovitih domaćinstava. Dio radi neki posao, dio je vezan uz neki poljoprivredni posao na obiteljskom imanju.

Zašto bi bilo problem da u jednom selu imamo dvadeset obitelji koji imaju po 10 krava? To znači i deset telića i poslije junica u tovu. I desetak hektara. Pa ako nešto i fali od strojeva da se iznajmiti od ovih što imaju 200 hektara. Ne morate za deset ili dvadeset hektara imati sve. Plugova ima kod ratara, a ovi s deset krava moraju imati opremu za mužnju, higijenu krave i štale i slično. Ali ako je jedan iz obitelji taj koji ostvaruje posao od posla s tih 10 krava, onda bi takvom selu s dvadeset takvih u biti imali jednu veliku farmu od 200 krava, bar 100-tinjak muških telića i junaca u tovu. Dvadeset ljudi na toj farmi od 200 krava. Ima i po potrebi u obitelji i povremenih sezonskih pomoćnih radnika. Ali je tu i dvadeset različitih kojekakvih strojeva za mužnju, opreme za pranje, hranilica kojekakvih, pojilica.

Posla ima i za trgovce koji bi ih obilazili, a i izlagali onda i zbog njih na farm show. No, nije u cijeloj Hrvatskoj takva priča kao u Slavoniji. Nešto je ipak zapadnije bolje. Vidjet će se to i na nadolazećem sajmu u Bjelovaru. Tamo će već takvih prodavatelja mehanizacije biti. Silom prilika morali su se razviti takvi poljoprivrednici za kojima danas u Slavoniji težimo i koje smo bojim se nepovratno izgubili. Možda se Anušić može tu nešto angažirati. Nadam se da ono što je rekao tako i misli, i da to nije bilo onako rečeno usput. A on je ipak župan osječko baranjski, županije koja je najveći proizvođač pšenice.

Ekološki zaluđeni, a ne osviješteni

I da se vratimo na osječki Farm show 2017. On je dokaz da sva moguća tehnologija može doći do nas. I tu je. U Osijeku. No, nažalost to su prodavatelji. Upravo zato što smo izgubili malog poljoprivrednika, izgubili smo i one proizvođače poljoprivredne mehanizacije. Ima nešto takvih i na Farm show, ali ih je malo. Nevidljivi su. A da imamo u selima po 20 obitelji koje imaju po 10 krava bilo bi proizvođača poljoprivredne mehanizacije daleko više. I nešto u glavama našim ne valja. Vozim se prije nekoliko dana autobsusom iz Zagreba prema Slavoniji. I do mene jedna djevojka govori nekom preko mobitela da ne zna gdje se trenutno nalazi, ali da vidi da prolazi kroz neku selendru. Oni koji ne znaju osječki sleng, to je posprdni naziv za selo.

Stav prema selu i našoj poljoprivredi i proizvodnji hrane je strašno iznakažen. A kada nam sela budu smrdila po svinjskim i kravljim govnima bit ćemo bogata zemlja. Ovako puna nam sela kružnih tokova ali kojima nitko ne ide. Baš ovih dana čujem i kako se digli stanovnici jednog sela u blizini Zagreba i traže da se zatvori farma svinja. Radi se o suvremenoj farmi na koju mogu biti ponosni i u kojoj radi dvadesetak ljudi iz toga sela. No, oni bi ju zatvarali. Pa nisu normalni rekao bih. Oni misle da su ekološko osvješteni, a ja bih rekao da su ekološki zaluđeni.