Nepravedno zapostavljeno, a čudesno hrvatsko zemaljsko vino

Tamo gdje svojim novim poniranjem i izvorom postaje hercegovačka rijeka, Tihaljinšćica u Peć Mlinima, ispod Drinovaca, zauzdana munjarom rijeka Vrlika izlazi novoobnovljena. Nešto niže u Vitini mirnijeg toka, pretvara se u ljepoticu Mlađu.

Ubrzo mijenja ime u Trebižat. Sunovraća se preko stijena, najprije kod Kočuše i Kravica, čineći prelijepe vrletne slapove nastavlja svoj mirni plov do gusarske Neretve. Vabeći ljepotu, otkrivajući doce, prelijevajući svoje vode okolnim vrtovima i uzgojnim ribljim vrelima, Trebižat napajajući se iz visoke Dinare i okolnih gora izabire nešto zaobilazniji, ali ljepši put do Jadranskog mora.

Tu u tom malom prekrasnom zemaljskom kutku biblijskih vrijednosti živi tisuće sretnih poljodjelaca. Oduvijek su gajili vinovu lozu na tlu s obiljem sunca i vode. Mnogi žive od uzgoja raznog povrća, ovaca, koza, smokava i maslina. 

Ipak, najveća ljubav toga kraja je trsje i proizvodnja posebnog vina. Vrijednost mu daju posebne domaće sorte, koje se hrane domaćim tlom izašle iz sjemena svojih odlika, upijale su zemaljsko blago okolnih mirisnih šuma i trava i razmnožavale se u obilju svojeg sunca, napajajući se svojim nebom. 

Takve vrijednosti su trajne i neponovljive. To su posebne vrijednosti nove znamke hrvatskog zemaljskog vina.

Zemaljsko vino u sebi sadrži puno zavičajnih vrijednosti. Ono nema jakost ovinjenja, već tvrdu i oporu strukturu starih divljih, nikad pripitomljenih izvornih kultivara. Primjerice, ovo zemaljsko vino za osnovicu ima arhaičnu sortu Trnjak. Ona trne i opora je. Slatka je tek toliko da oda sladunjavu travu koja raste oko Tihaljine i da primi miris divljeg kestena. 

Trnjak skupa sa starinskim sortama Kambušom i Žlozderom uz dodatak Blatine čini vino koje razvaljuje, otkrivajući raznolikosti u obilju okusa. Nadmečući se tren u snazi kiselina, a časak nakon dijeleći sudbinu jedva zamjetne, ali raskošne sladorne čudotvornosti prijateljice blatine. 

Ključnim vrijednostima zemaljskog vina moguće se u nedogled nadmudrivati i pijuckati, a da vam njegove sastavnice kao pilcu nikad ne dosade.

Upravo pilci, ovo posebno hrvatsko zemaljsko vino mogu najbolje doživjeti i uživati u kraju koji ga je proizveo, u zavičaju ljudi koji su ga gajili, razmnožavali, cijepili i pijući najviše cijenili. Još jednom se potvrdilo da naše odlike grožđa mogu dati vina koja se ne srame bjelosvjetskih izbrušenih razvikanih vrhunskih prvokategornika.

Hrvatska vina nisu "primitiva", za fine okusne pupoljčiće rijetkih vinoljubaca. Ona su pravo otkriće dobrog vinskog ukusa i duha, a za ocjenitelje vinske raznovrsnosti pobjeđuju oni koji dobiju najviše ocjena "dobro je" i "sviđa mi se". 

Namjera i želja bila mi je proširiti zemaljsko vino i promicati ga proizvodnom krugu vrijednih vinogradara i vinara, a zatim i pilcima, koji su pomalo uspavani, raznježeni, umrtvljeni i razmaženi. Moglo bi se reći komotni, podilazeći tuđim osjećajima svjetskih poznatih vinskih znamki i glasovitim odlikama grožđa i vina zaboravili i zanemarili domaće božanske okuse i mirise, koji pomalo odumiru, a vinogradari ih nepravedno zapostavljaju i napuštaju.

Zemaljska vina proizvodi svaki vinogradarski kraj u Hrvata. Treba ih samo označavati, zaštićivati, promicati i ljubomorno uzgajati jer s njima čuvamo našu baštinu, našu istovjetnost, prepoznatljivost kao zalog budućnosti.