Neka se udruži i Ministarstvo poljoprivrede

"Poljoprivredni proizvođači moraju biti važan fakor u kreiranju Zajedničke poljoprivredne politike", riječi su kojima je potpredsjednica Hrvatskog sabora, Dragica Zgrebec, pozdravila sve prisutne stručnjake, članove raznih udruženja, zadruga i organizacija koje imaju želju i volju definirati smjer i putanju kojom se hrvatska poljoprivreda trenutno pokušava realizirati u europskom sustavu. Prema novim, europskim pravilima. A o trenutnoj putanji bi se dalo reći štošta. Dotična je svojim riječima pokušala ohrabriti prisutne da budu konstruktivni i da surađuju s državnim institucijama zbog jako potrebnog dijaloga u svrhu gospodarskog rasta te regionalnog razvoja. No te su riječi ostale visjeti iznad glava onih koji su na Okrugli stol u organizaciji Udruge OPGH Život u Osijeku, došli direktno s polja koje nas hrani. I ne samo nas, već i buduće naraštaje vrijednih ruku koje traže spas u zajedničkom djelovanju, urgiraju, kucaju na vrata i nagovaraju one koji imaju moć odlučiti o tome na koji će način funkcionirati poljoprivredna djelatnost (ako se to u Hrvatskoj može tako nazvati) u sljedećih sedam godina, da ih poslušaju. Volontiraju, istražuju, rade, aktivno sudjeluju. Rade, pa sve ono što se od njih traži. Suradnja s državnim institucijama, ako je takve ikad i bilo, bila je neproduktivna, jer često samo naizgled suradnička atmosfera, nije donijela nikakav rezultat. A svi su kimali glavom u odobravanju. Činilo se kao da se pomičemo. Tako to nekako uvijek i završi. No, sada nam ostaje još samo jedan pokušaj.

Neopravdani za mjerodavne institucije

Konstantno trubljenje o udruživanju povlači pitanje o sudionicima te zajedničke suradnje, jer koliko god se spominjala potrebna aktivnost i odgovornost poljoprivrednika u kreiranju vlastite budućnosti, ne možemo ih prozvati odgovornima, barem ne samo i isključivo njih kao jedan bitan dio društvene zajednice, za stanje u kojem se nalazimo. Odgovorni su najviše oni kojih na Okruglom stolu nije bilo, gdje bi možda, da su bili tamo gdje su trebali, sudjelovali u kreiranju budućnosti, bolje od ove sadašnje, budućnosti koja nam se ruga. A ovako su propustili konkretna rješenja koja nudi Udruga OPGH Život i mnogi drugi stručnjaci, agronomi, mladi proizvođači, župani i dožupani, saborski zastupnici, doktori znanosti pa čak i župnici koji su danas bili za Život. Model potpore manje konkurentima. Tog sudbonosnog 01. kolovoza 2014. kada je rok za dostavu prijedloga modela izravnih plaćanja EU komisiji, treba napraviti mali korak prema onom što se u Europi (Austriji, Francuskoj) zove poljoprivreda. Ne možemo ići u Europu nedefinirani, s netočnim podacima o broju goveda, strukturi gospodarstava na kojima počivaju temelji proizvodnje i tražiti opet najviše za velike. Koncentrirati kapital iz straha od gubitka, ne shvaćajući da je pravo rješenje negdje u sredini. Sva svjetska zdrava poljoprivreda bazira se na malima i srednjima. Ali oni su se iz Ministarstva ispričali zbog svojeg nedolaska. Dakle, odgovornost - poručuju, nije na njima. Neopravdani. Poljoprivrednike više ne možemo optuživati. Ne nakon onog što smo danas čuli. Kažu neki, ne možemo se više oslanjati na državu. A što će nam onda sva ta priča ako nas nitko ne sluša?

Neopravdani za medije

Pitate se iz kojeg je razloga medijska fokusiranost koja se tiče seljaka, kako ih često (namjerno) nazivaju, uvijek negativna. Uvijek u kontekstu lijenog traktoriste koji sjedi na hrpi poticaja od države. Baš zato što se mediji isto tako, odriču odgovornosti za javno mišljenje koje serviraju građanima, a na štetu samih sebe. Jer i oni su se našli u ulozi senzacionalista i preživljavaju u sustavu koji je isto tako neodrživ. I oni samo žive jer drugačije ne znaju. Jer, udruživanje je stvar koja se treba dogoditi, suradnja koja treba kliknuti, ne samo između poljoprivrednih proizvođača, koji potežu sa svih stana, pokušavaju uzdrmati, probuditi one koji spavaju dubokim snom i koji su već udruženi koliko im to dopušta vrijeme - isto ono vrijeme koje inače provode na polju, naporno radeći na zemlji za koju nemaju papire, žicajući informacije o svojim pravima, o novim EU pravilima, živeći od poticaja koje nisu dobili od 2012. i grcajući u svekolikoj apatiji društva - već između onih kojima je udruživanje posao. Posao je to Ministarstva poljoprivrede. Nije li to nekako.. logično?

Udružiti se u Hrvatskoj znači naći se na istom mjestu u isto vrijeme i uhvatiti se za ruke. Igra je to koju igraju oni kojima je stalo pa nešto pokušavaju. Bilo što. Jer, za udruživanje je potrebno puno više. Potreban je poticaj, vjera i poštovanje onih koji nas gledaju odozgo, ali nisu zapravo s nama. Potrebna je suradnja, da. Ali između pravih ljudi i u pravim uvjetima. Uvjetima koji to dopuštaju. Prijeti nam zamiranje svih aktivnosti u populaciji OPG-ova. Stravičan je podatak Udruge OPGH Život da samo pet posto poljoprivrednika koristi 50 posto zemljišta, a dva posto njih koristi 38 posto zemljišta u potpori. To se zove koncentriranost i neravnomjernost rasporeda izravnih plaćanja. Drugim riječima, veliki dobivaju, mali gube. U europskim zemljama poput Francuske, kojoj je ovakav neodrživ sustav nepoznanica, osmišljen je model plaćanja za prve hektare, a smisao je upravo ravnomjernija raspodjela izravnih plaćanja. U našem slučaju, gdje imamo mogućnost iznimno visokih potpora iz Programa ruralnog razvoja, u izrazitoj smo prednosti i imamo realnu šansu ispraviti smjer kojim smo krenuli. Smjer propadanja. Model plaćanja za prve hektare može se dodatno argumentirati i kao pomoć stočarima jer ona gospodarstva koja imaju stoku, u pravilu imaju veći radni angažman i razmjerno male površine zemljišta. Ukratko, imamo rješenje.

No, obećali su oni koji su na Okruglom stolu predstavljali sabor, prenijeti dio atmosfere tamo, daleko od stvarne situacije. Kažu da postoji mogućnost. Da to nije bajka. Da treba aktivno kreirati poljoprivrednu politiku. A ono što smo vidjeli danas je apsurd. Hrvatska je u Europi s najvećim padom dohotka u poljoprivredi, zemlja koja je u razdoblju od 2007. do 2013 otišla u žešći minus. Čak 27 posto. Ovo nam je zadnja prilika. Ako pogriješimo sada, sljedećih sedam godina ćemo tu grešku plaćati. I molim one kojima je toliko stalo do udruživanja, da se udruže. I hvala onima koji su već udruženi i koji shvaćaju da je odgovornost ipak na nama svima, i medijima i poljoprivrednicima, ali i Ministarstvu. Još su dva mjeseca do najvažnije odluke u našem životu.

Foto: depositphotos.com