Ovoj i lakoj i zdravoj hrani koja se može pripremati na bezbroj načina pripisivana su iscjeliteljska svojstva, zato i današnji ribolovci slijede čitav obrazac zabrana i ritualnih ponašanja iz davnih vremena.
Riječna ili morska, riba sadrži nezasićene masne kiseline, bjelančevine, vitamine i minerale neophodne za zdravlje i treba je jesti bar dva puta tjedno. Ne sadrži nijedan štetan sastojak. Povoljno djeluje na srce i krvne žile. Eskimi i drugi narodi koji je svakodnevno jedu ne obolijevaju od srčanih bolesti, nemaju visok krvni tlak i ne umiru od infarkta.
Većina vrsta sadrži sve vitamine B grupe, neophodnih za pravilno funkcioniranje živčanog sustava, kalcij, cink, željezo, bakar, selen, jod, fosfor, natrij i druge korisne minerale. Preporučljiva je u prehrani zdravih i bolesnih, sportaša i onih koji se ne kreću puno, mladih i starih, trudnica i djece, blagotvorna je u svim programima za reguliranje tjelesne težine i masnoća u krvi, lako probavljiva i ukusna - pa zašto onda nije češće na jelovniku?
Obično se kao razlog navodi visoka cijena - što ima smisla, jer i ova namirnica je poskupjela.
U davna vremena, poljoprivrednici, posebno oni koji su živjeli blizu rijeke, potoka ili obične bare, nisu propuštali priliku obogatiti jelovnik ovom namirnicom. Ribolovci su bili cijenjeni, a potrošači nisu žalili novca za velikog šarana, soma, kečigu, smuđa, čak i sitnu ribu koja ide ravno u tavu. Siromašniji svijet se obično krivolovom, bez dozvole za pecanje, opskrbljivao onom iz najbliže tekuće ili stajaće vode. U to doba, prije nego što je itko znao za zagađenje prirode, svaka moguća voda obilovala je ribom, koju nije jeo samo onaj tko nije htio.
U narodnoj medicini imala je visoko mjesto, jer, ako je traži bolesnik - to je znak da će svakako ozdraviti i obitelj nije žalila truda ni novca da što brže osigura šarana ili soma. Ljudi davnih vremena vjerovali su, kako izgleda, da su ribe - duše predaka, koje se vraćaju spasiti stanovništvo u doba gladi, otkuda potječe čitav popis zabrana i ritualnih ponašanja koje slijede i današnji ribolovci: na pecanje idu ranom zorom, prije svitanja, tijekom cijelog dana šute (jer i riba šuti), a najviše vole pri polasku ne sresti nikog i ne progovorti ni riječ ni s kim, a sve ovo da ne bi uvrijedili ćudljiva ženska božanstva koja upravljaju srećom u ovom poslu.
Trudnice, suprotno suvremenom gledištu, nisu smjele jesti ribu, jer se smatralo da će dijete imati ljuske po tijelu i da dugo neće progovoriti. Djeca također nisu dobivala ovu hranu, iz straha da se ne uguše kostima.
Stigli novi podaci: Bilježimo rekordnu potrošnju ribe po glavi stanovnika
Od davnina je smatrana kao zdrava hrana, pogodna za različite načine pripremanja. Od riječne svih vrsta prave se ukusni fiš paprikaši, ljuti i manje ljuti, u kotliću ili velikom loncu, spas za hladne dane. Peče se, prži u dubokom ulju, u tavi, u vatrostalnoj posudi, limu, poha se, melje u ćufte, obogaćuje raznim vrstama povrća, prije svega krumpirom i lukom, a svako od ovih jela zadovoljava kriterije dijetalne prehrane, zdravlja i zadovoljstva ukusnim obrokom. Ima samo jednu "manu": kao laka hrana, ne pruža produžen osjećaj sitosti, pa je čovjek ubrzo ponovo gladan, zato su nekadašnji poljoprivrednici govorili "riba je voda".
Tagovi
Autorica