Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Damir Rukovanjski
  • 02.10.2009.

Možeš biti budala i o našem trošku

Može sada Srđan Mladinić pričati što hoće da brand vrijedi suhog zlata. Ma možete si misliti koliko smo svi bili poludjeli za maslinovim uljem SMS. Kao da drugog ulja nema. Ima u Hrvatskoj 200 suvremenih uljara, ali ni jednu nema SMS. Što ostaje. Malo džema od smokava. Ljudi, ne čini li vam se tu da netko krade i pravi cijelu zemlju budalama. Kažu da je sve Franjo to napravio. Pa on je za ove bio pravi pikzibner. I dobro je jednom rekao jedan naš seljak Ekološka katastrofa! Sve miriše na usranu

  • 2.290
  • 113
  • 0

Napravili od pite pogaču. Lijepo je rečeno. A sada ružno. Lažovi. Što koga briga kako se preslaguju u Vladi i tko je ministar poljoprivrede. Pero, Marko, ili Tomo. Mandat traje. I u tom mandatu jasno je dano do znanja da HSS ulazi u Vladu i da u poljoprivredi mora biti za one za koje kažu da su mali. Pero hoće ukinuti poticaj za jedan hektar i jednu kravu jer se ne radi o komercijalnoj proizvodnji. Kada se pravila koalicija uvjet bio da to ide i nikakve priče o tome što je komercijalno a što ne nemaju prostora za preživjeti. Rekli, pa porekli, ali normalno, na onaj ljepši, politički način. Dakle, riječima starog otrcanog lažova. Nisu tada rekli ni da će uvjet za dobivanje poticaja biti uključivanje u sustav PDV-a. Jasno je da biti u sustavu PDV-a valja mnogo toga i ima smisla. Ali nije stvarni razlog ukidanja poticaja tim ljudima što nisu u PDV-u. Već što su papirom i olovkom Šuker i Kosorica izračunali da kratkoročno mogu ušićariti koju kunu više u proračunu. Ma rekli bi kod nas u selu. Male sitne duše. I netko, vjerojatno Šuker, izračunao ako se poveća broj onih u sustavu PDV-a koliko će u prvom mahu biti više u budžetu. A poslije. Neš ti naše seljake brijati na suho. Bit će ulaznih računa kod njih koliko hoćeš. Sam da ne bude i više nego što može Šuker povratiti. Dakako kao povrat PDV-a iz proračuna našem seljaku. Nadam se da nije nitko pomislio da mislim da će Šuker povratiti iz nekih gastro razloga. Samo neka nama njega bog čuva, jer njegova olovka i papir zlata vrijede našoj Jadranki.

Imam jedan zanimljiv naslov u biznis.hr. Marko Pipunić, vlasnik Žita izjavljuje na naslovnoj stranici da će sa Stanićem kupovati još poduzeća u Hrvatskoj. Marko je naime sa spomenutim Stanićem kupio Valpovo d.d. Odustao je od VUPIK-a ali ide dalje. I sada me je strah. Nisam baš jako star ali u svojoj novinarskoj 15 godišnjoj karijeri u dnevnim novinama sam bio urednik reginalnih stranica, pa četiri godine urednik gospodarskog priloga, a posljednjih godina nakon što sam osnovao Agroglas isti sam i uređivao. I pratio sam brojne poduzetnike. Naslovi su bili isti i 90.-tih, i početkom ovog stoljeća i danas. Legli su. Megalomanski su kupovali. Slušali su nekakve kvazi savjetnike. I zašto su legli. Sve sam ih osobno upoznao. Pali su na ispitu. Veoma jednostavnom. Nisu mogli kontrolirati ta carstva. Preraslo ih je a za njih su radili naši ljudi. Naši menađeri su samo kod nas menađeri, a svagdje dalje bi bili hohštapleri. Pratio sam uspone i padove Novalića, Gucića, Rajića, Radoševića, Marčinka, Kelave, Mandića, Kutlea, Šustića, Vrcana.... Ma bilo ih je puno. Danas imamo Todorića, Pipunića, Tedeschog, Moralića.... I što oni imaju danas što oni prije nisu imali. Isto je sve. Megalomani, ni ne znaju što sve imaju, što im rade direktori, gdje im curi. Zadužuju sve i svakoga. Razmeću se svime i svačim. I zato se bojim da ću za 10 godina opet pisati o nekom drugom, a ovima pisati kao o prošlosti. Lijepo ih je sve bilo slušati. Preslatko da bi bilo i stvarno. Biznis, a posebice u poljoprivredi je uvijek veliki upitnik. Kako na istoj farmi, s istim broje svinja, s istom hranom isti ljudi imaju kod jednog gazde male plaće, moraju krasti gorivo iz traktora. A kod drugog službeni auto s 24 satnim korištenjem, desetak tisuća kuna plaće, mogućnost trošenja svega koliko hoće i može. A sve to stvaraju iste te gice. U nešto boljim uvjetima. Novijim. A novi uvjeti stvoreni su kreditima, pozajmicama. Dakle, stižu i nekakvi anuiteti. A kako se u Hrvatskoj može do pozajmice svima je jasno na primjeru Podravke. Ali i evo jedan primjer sličan tom koprivničkom gigantu.

Priča iz Hrvatske

Jednom našem poljoprivrednom poduzeću u okolici Zagreba baš je nedostajao jedan kooperant za radove. Za te radove treba stroj. Košta oko 100 tisuća eura. I super kada bi netko imao taj stroj. Mogao bi opsluživati i druge tvrtke. I odluka padne na jednog našeg dobrog čovjeka iz Bosne. Sjeo on lijepo sa svima njima i napravio slijedeće. Ja sam pošteni momak i želim to raditi za vas ali nemam novaca za stroj. I sva četiri poduzeća mu daju pozajmicu od baš onoliko koliko dođe jedan stroj. Dakle, mogao kupiti četiri a ne jedan. A i te tvrtke su mogle imati svoj. No, on je dobar čovjek, došao odozdo pa ajd da mu se pomogne. Dobio on pozajmice. Kupio stroj. I gle kako je on dobar čovjek s lovom za četiri stroja njegov d.o.o. padne u probleme. Pa što je tu čudno u Hrvatskoj. I ode u stečaj. Ovi što su dali pozajmice što mogu. Oni su se ogradili ugovorima, bjanko zadužnicama, i čime sve ne. Ali, kažu u tim firmama, nema problema. Jedna druga firma je kupila taj stroj u stečajnoj masi. Naravno i za nešto manje novca. Uzeo ga drugi dobri čovjek, čak i prijatelj od ovih ljudi iz spomenutih tvrtki. I super. Nestalo 400 tisuća eura. Firma u stečaju ima u vlasništvu stroj i jedan stol i stolicu. Stroj radi i dalje. Pa što. Ode SMS u bankrot. Tvrtka o kojoj smo u superlativima pisali prije godinu dana u ovom našem časopisu nestade i ode 170 milijuna kuna. Pa namiriti će se valjda iz nečega. Ili, još bolja ideja. Za tih 170 milijuna postanete vlasnik neke zgrade u Trilju vrijedne desetak milijuna. Može sada Srđan Mladinić pričati što hoće da brand vrijedni suhog zlata. Ma možete si misliti koliko smo svi bili poludjeli za maslinovim uljem SMS. Kao da drugog ulja nema. Ima u Hrvatskoj 200 suvremenih uljara, ali ni jednu nema SMS. Što ostaje. Malo džema od smokava. Ljudi, ne čini li vam se tu da netko krade i pravi cijelu zemlju budalama. Kažu da je sve Franjo to napravio. Pa on je za ove bio pravi pikzibner. I dobro je jednom rekao jedan naš seljak Ekološka katastrofa!

Erdutska bajka

Sve miriše na usranu motku. I kada se izgube svi osjećaj za realnosti i stvarnost života onda nas i zabljesne onakva idiotarija kao što je došla iz Erdutskih vinograda. Vino za 999,00 kuna. To su menađeri. I kada ta njegova ideja propadne, nikom ništa. Bože, u lancu svinjarija brnjica je karika koja nedostaje. I tada bi valjda ovakvi zašutjeli i svoje ideje zadržali u svom snu. Ali tko će danas u firmi jednom takvom menađeru reći da to nije dobro. U našem ludilu nema sistema. Odnosno u našem sistemu ne manjka ludila. I znate zašto jedino takvo vino ima smisla. Da se ne prodaje. Nego da se poklanja. Pa tako kada dođete u Erdutske vinograde, a oni vam poklone butelju vina ne možete reći da niste dobili bogat poklon. Bogat? Super bogat. Zamislite, traminac. Pa ako dobijete 20 takvih butelja možete si misliti kada ih prodate koliko će te biti bogati. No, u demokratskom društvu svako ima pravo da bude budala, ali o svom trošku. Je, tako glasi pravilo demokracije. Kod nas malo izvrnuto. Možeš biti budala i o našem trošku.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, dipl.ing.agr.


Tagovi

Kolumna Rukovanjski EU AgroInfo Damir Rukovanjski

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Stiglo nam je astronomsko proljeće. Jedna zanimljivost: sve do 2050. godine počinjat će 20.3. Između 2050. i 2100. godine naizmjence 19. i 20. ožujka, a tek nakon 2100. se početak proljeća opet vraća na 21. ožujka, piše na FB stranici Kad ć... Više [+]