Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • ZUPOCS
  • 20.04.2022. 10:00

Miroslav Kovač: Kad zadruga nije perspektiva nego smetnja

Činjenice iznesene u članku su rezultat svjedočenja iz "prve ruke" o jednom pokušaju OPG-ova kojim bi se oduprli nadolazećoj i očitoj krizi, te negativnim trendovima u sektoru govedarstva u Hrvatskoj, u razdoblju od 2001. do 2019. godine.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL, M. C. Celić
  • 3.216
  • 200
  • 0

Jedan od važnih pilot-projekata preobrazbe hrvatske poljoprivrede završio je 2019. neuspjehom, nedugo nakon što su ga stručnjaci Svjetske banke u studiji razvojnih mogućnosti slavonske poljoprivrede istakli kao jedan od dvaju pozitivnih primjera.

Neuspjeh je bio tim veći što nije bila riječ o nekoj iznenadnoj i neistraženoj inicijativi već o projektu što se pripremao i stvarao godinama. Tim je važniji i poučniji za pokušaje da se u Hrvatskoj ostvari uzgoj i poljoprivredna proizvodnja naslonjena na obiteljska gospodarstva i na integriranje procesa dodane vrijednosti u domaćem lancu govedarstva.

Osvrt na važnije datume, dokumente i događaje

Udruga uzgajatelja simentalskog goveda Požeštine (UUSGP) osnovana je sa 60-ak članova još 2001. godine. Strategiju rada za petogodišnje razdoblje (2005 – 2010.) prihvatila je 2005. godine. U tom je dokumentu već naznačeno osnivanje zadruge s usmjerenošću ka jednom od dugoročnih ciljeva - zadružna mljekara. Godine 2008. 20-ak članova se odlučilo na osnivanje Zadruge - Uzgojno poslovni obrazovni centar Simentalac (ZUPOCS). Kao voditelj požeškog ureda državne Savjetodavne službe pomagao sam im savjetima i prihvatio da u uvodnoj fazi kao volonter obnašam dužnost upravitelja. Pod mojim su vodstvom više puta posjetili Austriju da vide kako napredne strukture djeluju u praksi, a i sam sam se u tome dodatno obrazovao u Danskoj i Nizozemskoj.

Početkom 2009. bio sam suautor članka u Hrvatskoj reviji u kome se kritizira način na koji je pet godina prije proveden – i nakon ulaganja od nekoliko milijardi kuna kolabirao – državni tzv. Operativni program razvoja govedarstva. Tim sam povodom pozvan u poljoprivrednu emisiju državne televizije (Plodovi zemlje), a iz Ministarstva poljoprivrede, posredstvom Zavoda (Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu), u kojem sam profesionalno djelovao kao državni službenik, pismeno mi je zabranjeno da se odazovem pozivu urednika iako nisam trebao nastupiti u službenom svojstvu. U kratkom međuvremenu sam izložen anonimnoj prijavi, tadašnjem ministru poljoprivrede, za volontersko obavljanje dužnosti upravitelja ZUPOCS-a: pomoć članovima u praktičnoj primjeni preporuka Savjetodavne službe tumačila se kao stvaranje konkurentne savjetodavne službe.

Na temelju članka u Hrvatskoj reviji (Salaj i Kovač) inicirali smo neformalnu i nadstranačku skupinu Živo selo s još dva poznata agronoma, od kojih je jedan bivši ravnatelj Hrvatskog stočarskog selekcijskog centra, a drugi voditelj Upravnog odjela za poljoprivredu Varaždinske županije. Skupina je nastupila sa zajedničkim prilogom za Međunarodno savjetovanje agronoma u Opatiji 2009. u kome se članak raščlanjuje i dograđuje. U blisko vrijeme Agronomski glasnik odbija objaviti taj prilog jer su ga negativno ocijenila dva anonimna recenzenta, a tijekom idućih 13 godina nitko iz akademske zajednice ili iz službenih državnih struktura ne komentira javno ideje u njima iako su one tijekom tog vremena predmetom stotina velikih članaka, radio i TV reportaža po svim većim medijima. Tri godine poslije (2012.) skupina Živo selo javnosti je priložila na raspravu dokument Temelji nove politike govedarstva - prijedlog Platforme za stručnu raspravu, tada već svjesni da je "slom hrvatskog stočarstva, a posebice govedarstva, jedna od najvećih i najsloženijih opasnosti koje prijete gospodarstvu“.

Cilje je bio osnovati stočarski centar (Foto: M.C.Celić)

Značajan broj OPG-ova okupio se 2014. oko platforme skupine Živo selo u Udrugu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske – Život (OPGH Život) čiji je program u velikoj mjeri pretočen u programe većeg broja stranaka na izborima 2016. i 2020., ali je u bitnome ostao neproveden u državnoj strategiji i politici.

Osnivanje, odluke i prepreke u razvoju inicijativa centra 

Paralelno s netom opisanim zalaganjima pokušalo se i s praktičnom primjenom ideja o obnovi obiteljskih gospodarstava unutar spomenute zadruge ZUPOCS. Tri četvrtine članova postižu 2010. dogovor da ju aktiviraju mjesečnim dotacijama za financiranje hladnog pogona i nude mi dužnost profesionalnog upravitelja što sam i prihvatio odstupivši s vrlo izvjesnog mjesta pročelnika državne savjetodavne službe za Požeško- slavonsku županiju. Krenuli smo u provedbu razvojnog plana koji je uključivao izgradnju poslovne zgrade s prostorijama za veterinarsku ambulantu i izložbeno-aukcijske dvorane, te otvaranje suradnje s lokalnom mini mljekarom. Cilj nam je bio osnovati stočarski centar koji objedinjuje cijeli lanac dodavanja vrijednosti i poboljšanja kvalitete uzgoja. Dakle, ono što je bilo u samoj srži od državnih struktura javno predlagane preobrazbe i renesanse hrvatskog sela.

Grad Kutjevo nam je prodao zemljište u poslovnoj zoni pod povlaštenim uvjetima, no tada ideja nailazi na prvu prepreku u svom užem okruženju. Lokalni veterinarski inspektor daje u dva navrata negativna mišljenja za osnivanju ambulante prema Upravi za veterinarstvo - Ministarstva poljoprivrede. Ta su mišljenja samo savjetodavna i u konačnici nisu pravno utjecala na odluku Uprave, ali su ukazala na probleme koji nastaju u praktičnoj primjeni inicijativa koje nisu službeno "pomazane". Iduća je prepreka bio županijski Odjel za gospodarstvo i graditeljstvo koji je više mjeseci zavlačio s izdavanjem građevinske dozvole za gradnju poslovnog doma čak i nakon službenog mišljenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva da za to nema prepreka. Odgovorna osoba u županiji se naime čudila: "Što će Zadruzi veterinarska ambulanta kad ona već postoji u Kutjevu“.

I u krugu samih članova bilo je prijedloga koji nisu bili u skladu sa zajedničkim interesom: jedan je takav bio da se npr. za izvođenje građevinskih radova odabere osoba iz obiteljskih redova iako je nudila ca 15% višu cijenu od izabrane. Odluka da se koriste najpovoljnije ponude dovodi do određenih napetosti, ali i do uštede od ca 15 posto u odnosu na odobreni građevinski kredit. Kada je 2012. dom dovršen i u njemu, uz poslovne prostorije, proradila i veterinarska ambulanta, ona se tijekom prve dvije godine morala boriti s konkurencijom koja je imala državne ovlasti za provođenje naređenih mjera, što čini kojih 50-60% ukupnog prometa, a višestruko je unosnije od tekućih dnevnih zadaća veterinara.

Nakon što je ambulanta 2014. napokon ipak dobila državne ovlasti suočava se s jednim od zakonskih problema, ali i problema struke, naslijeđenih iz prošlog društvenog sustava: zahtjevom da ima dva veterinara, oba ovlaštena sa više od dvije godine radnog staža, te jednog veterinarskog tehničara. Takav lokalni monopol naravno znatno poskupljuje sustav u odnosu na primjerice naprednu Austriju gdje je diplomirani veterinar slobodan sam obavljati sve poslove i prosuđuje kad mu je i kakva pomoć potrebna. Još gore, u specifično hrvatskim uvjetima sustav je sučeljen s velikom nestašicom veterinara, spremnih na terenski rad, pa je ambulanta oko uvjeta zaposlenja i tumačenja zahtjeva imala stalnih okapanja s veterinarskom inspekcijom. Osim toga, konkurentska stanica koja je prethodno imala područni monopol počela je s nizom pravnih uznemiravanja s ciljem povratka na staro stanje.

Tijekom izgradnje poslovnog doma, i prije otvaranja ambulante, PZ je ostvarila znatne uštede uslugama, kao što su skupna i vremenski povoljna kupnja repromaterijala, posredovanje u direktnom uvozu i odabiru kvalitetnih uzgojnih grla i sl. Marže koje su se pri tome ostvarivale bile su uglavnom dovoljne da pokriju plaću upravitelja i tekuće troškove održavanja, ali je u poslovanju dolazilo do problema koji su već tada ukazivali na rigidnost sustava financiranja. To je demotiviralo mnoge i tako već na početku djelatnosti ozbiljno ugrozilo rad. Zadruga je osim toga na samom početku svog djelovanja, zbog očite (nikad razjašnjene) pogreške unajmljenog računovodstvenog servisa, zaradila i kaznu porezne inspekcije.

Iskustva s financiranjem – važna uloga prema članovima

Da bi HBOR, koristeći usluge komercijalne banke, odobrio kredit za potreban repromaterijal za sjetvu njezinim članovima i klijentima, od 1,5 mil kn u dvije tranše, bilo je potrebno i jamstvo HAMAG-a. Pokazalo se da je uključivanje triju ustanova vremenski iznimno zahtjevan proces koji je trajao 3-4 mjeseca, nekada i više, a tijekom čekanja na odluku i za vrijeme trajanja kredita banka je tražila još i kvartalna izvješća. Kao njen upravitelj, iako tada nečlan i ne korisnik kredita, morao sam preuzeti i preuzimao osobnu odgovornost kao jamac platilac. U jednom trenutku nam je zbog nepoznatih nam propisa u Ministarstvu poljoprivrede, koji su usklađivani sa HAMAG-om i HBOR-om, zapriječeno daljnje financiranje putem kredita. Naime, komercijalna banka nije odobrila daljnje kreditiranje putem sredstava HBOR-a, kako su nam odgovorili, zbog nemogućnosti pribavljanja određene potvrde iz MP, za koju se nije moglo naći rješenje u sustavu.

Imali su 30-tak dobavljača mlijeka (Foto: M.C. Celić)

Komercijalna banka je obnovila kreditnu liniju od ca 150 tisuća kn, ali uz uvjete koji su u velikoj mjeri bili vremenski neusklađeni s ključnim dijelom početnog djelovanja. Naime s posredovanjem u kupnji repromaterijala, što je izrazito sezonska djelatnost s velikim zahtjevima na likvidnost. Kako je pak u mnogim gospodarstvima platežna moć bila vezana uz primitke poticaja, ekonomija PZ-a se našla na brisanom prostoru između vremenske neusklađenosti kredita i nelikvidnosti nekih članova. Krediti su na kraju uredno vraćeni 2015., ali se zbog krutosti kreditnih odnosa takav način financiranja tekuće djelatnosti iskazao kao neučinkovit i nepraktičan, smanjio interes za zadružno djelovanje i otvarao prostor za od ranije prisutno privatno lihvarenje i individualan pristup. Dolazi do prve velike krize koja je samo nešto ublažena istodobno poboljšanom ekonomijom veterinarske ambulante.

Proizvođačka organizacija i zadružna mljekara

Izlaz se tražio u priznanju kao proizvođačke organizacije (PO) za čije je pokretanje Europska komisija (EK) predviđala petogodišnju potporu od ca 0,7 milijuna kuna godišnje tijekom pet godina. PZ je predložila da se u PO uključi i mljekara u vlasništvu jednog od zadrugara i da se tako objedini cijeli lanac dodane vrijednosti. Nakon višemjesečnih iscrpljujućih pregovora, i u isto to vrijeme nekoliko puta mijenjanog Pravilnika za priznavanje PO od strane Ministarstva poljoprivrede, ono je 2015. odobrilo Zahtjev za pokretanje PO kao jedne od prvih u Hrvatskoj.

Zatim počinju dugi pregovori oko kredita potrebnih za kupnju mljekare koju je pritiskao dug gotovo 2 Mkn, od čega je polovica bio kredit banke, a polovica dug prema isporučiteljima. S obzirom na taj dug i tehnološku zastarjelost mljekare, preuzimanje se na kraju svelo na odobrenje kredita od 2 Mkn Zadruzi kao novom vlasniku mljekare. Pregovori oko kredita uključili su lanac; komercijalna banka–HBOR-HAMAG, tipičan za poljoprivredu, i bili iznimno dugi. Počeli su u siječnju 2016. i trajali čak 15 mjeseci tijekom kojih se situacija pogoršavala, a PZ u međuvremenu bila izložena višestrukim birokratskim zahtjevima, tekućem ažuriranju financijskih izvješća i velikoj neizvjesnosti.

Da bi se prekinula agonija nečinjenja bila je na kraju potrebna neposredna intervencija ministra poljoprivrede i razgovor članova sa samim predsjednikom HAMAG-a! Kredit je na kraju i odobren u travnju 2017. dok se u međuvremenu položaj mljekare, zbog smanjene likvidnosti, promjena na i gubitku dijela tržišta, te dotrajale opreme, dodatno pogoršao što je smanjilo obujam radnog kapitala koji je stajao na raspolaganju za tekuće potrebe.

Za svoje financiranje nečega što je trebalo poslužiti kao nacionalni pilot projekt komercijalna je banka kao sigurnost uzela ne samo novo izgrađeni dom u Kutjevu nego i zadužnice svih trinaest zadrugara na ukupnu visinu odobrenog kredita, uključivši i one upravitelja koji se u međuvremenu učlanio u PZ, te HAMAG garanciju, pa se tako založna vrijednost popela na petnaestak puta veću vrijednost od odobrenog kredita! Polovinom toga novog otplaćen je stari bankovni kredit mljekare, a iz ostatka je isporučiteljima pokrivena otprilike polovina potraživanja. Ostatkom su se, daleko od optimuma, financirale najnužnije potrebe održavanja i postupnog poboljšanja mljekarskog pogona te tržišno profiliranje.

Novostvorenoj proizvođačkoj organizaciji pristupilo je 28 novih članova OPG što je otvaralo put širenju ove ideje. Ubrzo je, međutim, došlo do velikih razočaranja. Ispostavilo se naime da je većim i srednje velikim trgovačkim lancima (uz jednu svijetlu iznimku) a posebice raznim javnim ustanovama – a one su brojne u požeškoj i bližoj slavonskoj regiji – bila strana ideja da se sa svježim mliječnim proizvodima snabdiju iz lokalno bliskih izvora. Poslovna ideja zadružnog mljekarstva počiva upravo na ideji uključenja u bliska, lokalna i uža regionalna tržišta i naveliko se prakticira u uspješnim europskim državama. Lokalno proizvedeni proizvodi su često nešto skuplji, konkretno u ovom slučaju možda nekih 5 do 15% od "uvezenih“ od trgovačkih lanaca i firmi koje se bave uvozom hrane, ali su uglavnom osjetno svježiji i kvalitetniji pa usporedbe cijena nisu posve pravedne.

Izostala podrška 

Makroekonomski još daleko važnije je da oslonac na lokalno bliska tržišta daje posebno povoljne rezultate kada regija želi zaposliti slobodne ljudske potencijale. U ovom konkretnom slučaju centar je zapošljavao oko 40 ljudi i vezao direktno uz svoje poslovanje 30-tak dobavljača mlijeka u krugu od 30 tak kilometara. Bio je to primjer kako zadovoljiti nadređene ciljeve kao što su nazočnost u prostoru i njegova ekologija, održavanje infrastrukture, kraći i zato čišći transporti itd. Takva podrška lokalno bliskoj proizvodnji u Zlatnoj dolini izostala je, međutim, i u privatnom i u velikom javnom sektoru – jedino je Županija pomogla s udjelom od 2% u tekućem servisiranju kredita i grad Pleternica dijelom nepovratnih sredstava za nabavku punilice za svježe mlijeko.

PZ se zato pokušala usmjeriti na otvaranje tržišta na znatno širem području, ali je ubrzo iskusila da je potražnja na većini mikrolokacija, nakon početnog pozitivnog odaziva, stagnirala ispod razine isplativosti već i zato što ju zbog materijalnih razloga nije mogla marketinški podržati. Većina novih, malih trgovina, za direktnu prodaju vlastitih proizvoda (njih je bilo 14) zato je ubrzo pozatvarana. Da bi se na tom putu došlo dalje, a u perspektivi i stvorila podloga za širenje zadrugarskog kruga, bilo je potrebno investirati u tržišnu vidljivost, nove proizvode (kojih je mljekara proizvela nekoliko od trenutka preuzimanja i ustrojila QR kodove za sve ostale svoje proizvode), proširiti skladišne prostore i kapacitete hladnih linija, te modernizirati transportnu i proizvodno-prerađivačku tehnologiju. Ograničena financijska sredstva to nisu dozvoljavala.

Nakon što je PZ uključila mljekarsko poslovanje, godišnji je promet tijekom 2017. porastao 23% a 2018. 36%. Nisu, međutim, izostali intenzivni pokušaji velikomljekarskog duopsona da odvuku isporučitelje, ali i da nelojalnim potezima uspori rast ideje mljekare. Drugi i još daleko veći problem bio je financijski sustav koji jedva da je omogućavao premošćivanje kratkoročne nelikvidnosti, a kamoli moderniziranje proizvodnih kapaciteta koje bi ojačalo proizvodnost i jačalo oslonac na blisku i isključivo domaću sirovinsku bazu.

U takvim je prilikama bilo dovoljno da se u prometnoj nesreći (Uskrs 2019.) ošteti cisterna za prikupljanje i prijevoz mlijeka i da mljekara bude prisiljena odmah smanjiti otkup za trećinu. Po tom događaju ključnim se ispostavilo da su poteškoće s likvidnošću, a s tim vezano i otežano svakodnevno poslovanje i ispunjavanje obveza, uglavnom prema samim članovima, kao dobavljačima mlijeka, dovele nakon četiri mjeseca do dogovornog stečaja. Zadrugari su vratili banki ostatak hipotekarnog kredita za mljekaru i odlučili sami pokrenuti stečaj jer, uz sve pregovaračke i pisane pokušaje prema bankama, gradskim, županijskim i državnim institucijama, te potencijalnim privatnim investitorima rješenja da se pomogne, nije bilo. Pogon mljekare je tehnološki i opremom predan stečajnom upravitelju u funkcionalnom stanju. Ništa nije otuđeno, niti rasprodano, što dovoljno govori o pozadini ove inicijative.

Veterinarska ambulanta i dalje djeluje

PDV-dug mljekare državi (oko 460.000 kn), za čiju je uplatu u ratama PZ kao vlasnik mljekare bila jamac platac, u vremenu aktivnog rada, prenesen je pri likvidaciji kao dug prema Zadruzi, a ona je samim time prisiljena na likvidaciju. Osim duga koji je prenesen na nju od strane mljekare, kako smo prethodno opisali, nije imala duga prema dobavljačima (ili nešto vrlo malo), veći je bio naplativ dug kupaca. Ispunila je i sve svoje obveze prema dobivenim sredstvima iz državnog proračuna (u okviru nacionalnog programa potpore radu PO, u razdoblju od četiri godine). Sredstva za petu godinu nije niti potraživala jer je bilo očito da ne može nastaviti poslovanjem, a samim tim niti opravdati sredstava koja bi eventualno potražila. Kao vlasnik mljekare, iz poslovanja iste u razdoblju od 2,5 godine, u državni proračun uplatila je preko 4 Mkn raznih poreza i dodataka (PDV, mirovinsko, socijalno, zdravstveno i ostalih zakonom propisanih prireza i poreza), te u isto vrijeme redovno isplatila plaće djelatnicima svih segmenata centra (Zadruga, Veterinarska ambulanta i Mljekara).

Da prijeti slom stočarstva, upozoravali su prije 10-ak godina (Foto: L. Bencarić)

Ustrojeni model (centar) je u svom operativnom trajanju od 10-tak godina, nakon stečaja Zadruge i Mljekare, a gdje je s radom nastavila Veterinarska ambulanta, uzevši u obzir ukupne bilance poslovanja triju navedenih segmenta, pokazao pozitivan rezultat.

Zadružni dom, izgrađen sredstvima samih članova (2012. godine) otkupila je Veterinarska ambulanta – Simentalac koja iz njega i djeluje. Ambulanta je bila u vlasništvu PZ od osnivanja 2012. godine do 2013. godine. Nakon toga sam osobno preuzeo vlasništvo u njoj. Tu sam odgovornost preuzeo volonterski. Članovi, kao nositelji svojih OPG na kojima su se bavili uzgojem goveda i proizvodnjom mlijeka i mesa, zbog Zakonskih propisa, nisu mogli biti vlasnici. Vlasništvo ambulante je 2019. godine preneseno na nove vlasnike i ona djeluje.

Poučak i zaključak

  1. Zamor, psihička, fizička i financijska iscrpljenost nositelja inicijative. Zadrugari su se, preuzevši na sebe i svoje obitelji odgovornost ustroja novog modela funkcioniranja u dobrom dijelu umorili, noseći se u isto vrijeme sa izazovima vlastite svakodnevice i opstanka svojih OPG-a i s druge strane izazovima (često i nepoznanicama) detalja organizacije koju su ustrojavali u okruženju koje im nije bilo naklonjeno (ili je to bilo samo deklarativno). Čest je to bio i izražen osjećaj napuštenosti u zajednici, a koji je izrastao iz pragmatičnih iskustava članova. 
  2. Solidarnost i mentalni izazovi. Zajedništvo se u ovom konkretnom slučaju dugo pripremalo ali je bilo ozbiljno ugroženo; sporošću i uvjetima financiranja, oblicima pritisaka starih struktura (npr. veterinarske službe, mljekarskog duopsona, administrativnih nadmudrivanja), povijesno-mentalnim korijenima provjeravanju povjerenja prema zajedničkim inicijativama (atmosferu ovdje najbolje opisuju ponekad izgovorena, a često i neizgovorena pitanja; "Što ja imam od toga?“ ili "Gdje sam tu ja?“). Poštivanje Pravila principa i ispunjene obveze članova znalo je biti na kušnji. Također, kada je došlo do krize (što je u poslovnom životu rizika gotovo neizbježno, a u slučaju zadruge uvelike izazvano situacijom u okruženju) ona je pobudila nevjericu i otvarala vrata pojedinim lakoumnim okrivljavanjima. S većom solidarnošću i vjerom u zajednički program moglo se gotovo sigurno preživjeti, ostvariti vjerojatno dvostruko veći dobitak i usmjeriti PZ na ostvarivanje većih vrijednosti u idućem koraku – u uzgoju. Onima koji su efikasnijim financiranjem mogli pomoći u ostvarivanje takve šire razvojne perspektive takav je pristup bio potpuno stran, odnosno nije bio dio bilo kakve sveobuhvatne strategije.
  3. Država i javni sektor. Potpuno je odsutno saznanje o ključnoj ulozi javnih politika da se preko OPG-a održi život na cijelom ruralnom prostoru. Bez takvog jasnog cilja država i JLSi ostaju tromi i potpuno nespremni da djeluju efikasno, da na razne načine podupru poduzetnički duh i zaštite poslovne inicijative od uhodanih interesa (a ne da upravo te interese štite od konkurencije: mljekarski duopson, mreža veterinarskih stanica, trgovačke prakse, itd ), da pomognu u aktiviranju lokalno bliske potražnje naročito unutar javnog sektora, da pravno i fiskalno podupru procese pomlađivanja, okrupnjavanja i efektiviziranja obiteljskih gospodarstava i njihovih organizacija. Političkom sustavu se ne smije dozvoliti da pobjegne od svoje odgovornosti – jedino on može početno podržati inicijaciju, podršku i obranu vitalnih struktura živoga sela koje je prošli politički sustav onemogućio.
  4. Ključna uloga financiranja poljoprivredne proizvodnje. Cijela povijest PZ je ilustracija kako je preobrazba sela u smjeru jačanja OPG-a sada postavljena na krive temelje. Gotovo je karikaturalno da se recimo za kredit jednoj poslovnoj inicijativi, kojoj se želi olakšati da "krene", traže hipotekarne sigurnosti u 15x većoj vrijednosti, a da poslovne banke usto još prebacuju sav rizik na HBOR, a ova na HAMAG i da cijela procedura kreditne procjene umjesto koji tjedan uzme 15 mjeseci! U političkom izbjegavanju preobrazbe Hrvatske poštanske banke u Hrvatsku poljoprivrednu banku tvrdilo se da je izlaz u financiranju preko HBOR-a. Naš slučaj bez najmanje dvojbe pokazuje do koje mjere taj sustav stavlja mrtvu birokratsku šapu na žive inicijative što onda još i abnormalnim protokom vremena dodatno opterećuje te inicijative.

U uvjetima okruženja, s naglaskom na mliječni sektor, u kojem se ustrojavala ova konkretna inicijativa i potrebe zadružne suradnje OPG-ova bilo je naročito važno približiti se sustavu financiranja u razvijenim zemljama i u pogledu kreditiranja tekuće djelatnosti. Sustav se pokazao potpuno neadekvatnim odnosno bez osjetljivosti za specifično poljoprivredne probleme likvidnosti. Kod nas još dodatno otežanim ovisnošću o periodicitetu javnih poticaja i izloženosti snažnoj konkurenciji iz uvoza, te nedorečenosti uloge državnih podupirateljskih institucija razvoju obiteljske poljoprivredne prakse na čitavom prostoru RH i u njIhovom sadržaju (vidljivosti i kvaliteti).


Tagovi

Zadruga OPG Smetnja Birokracija Problemi


Autor

Miroslav Kovač

Više [+]

Diplomirao Agronomiju, smjer stočarstvo, u Zagrebu, a titulu magistra znanosti obranio u Ljubljani. Znanje i praktično iskustvo u struci stjecao i izvan Hrvatske. Profesionalno radno iskustvo ima u administraciji i poduzetništvu te je dragovoljno aktivan u interesnim udrugama. Autor i urednik nekolicine stručnih knjiga i većeg broja stručnih radova.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Još jedan vinski gulaš. Red crvenog luka, juneći močing, malo začina i par litara vina. Nešto se i popilo kroz sate bdijenja iznad kotlića. Taktiziranje na temu ‘glad je najbolji začin’ još je jednom polučilo uspjeh 🍷😎