Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Izmeđ međe
  • 21.04.2018. 15:00

Malima treba osigurati uvjete i omogućiti život a ne ih braniti od naplate 72 kune godišnje

Nije vrijedno minute rasprave u Saboru da netko staje u našu obranu tako što će se izboriti za tih 72 kune u godinu dana. Bolje da svaki od zastupnika bar svaki mjesec kupi robe u tom iznosu direktno s jednog OPG-a.

  • 580
  • 77
  • 0

Malo ponosa nam svima zajedno ne bi škodilo. I poljoprivrednicima, i seljacima, i političarima. Ako se nema što pametno prigovoriti Zakonu o poljoprivrednoj komori onda sigurno treba biti zadnje da se zbog 70-tak kuna godišnje staje u obranu poljoprivrednika. Naime, upravo toliko bi trebalo godišnje izdvojiti za obavezno članstvo u komori. Pa bolje šutjeti. Dat ćemo ne 70, već 100 i nek nas nitko ne brani tako. Nije vrijedno minute rasprave u Saboru da netko stane u našu obranu tako što će se izboriti za tih 70 kuna u godinu dana.

Bolje da svaki od njih zastupnika bar svaki mjesec kupi robe u tom iznosu direktno s jednog OPG-a. Ovih dana smo konačno dočekali i te niske kamate i možemo samo reći fala Bogu. Jasno je da su mnogi pali u poljoprivrednoj bitci s velikim kamatama posljednjih 10, 20 i više godine, ali važno je da naredne generacije imaju bar taj problem manje, kao i nadu da će Poljoprivredna komora biti nešto slično onima u Austriji i Bavarskoj. Pravi servis za svakog poljoprivrednika. Zanimljiva je činjenica kako čelni čovjek Copa cogeka, europskog udruženja poljoprivrednih komora i zadruga, je poljoprivrednik s 20 mliječnih krava i živi od toga posla. Kod nas bi malo sutra živio s time. Ali zašto ne bi mogli stvoriti uvjete da imamo takve poljoprivrednike? Ne treba priča o OPG biti samo ona da je tu uključena cijela obitelji, više obitelji i da to bude sve nešto veliko ili megalomanski.

Poljoprivrednik mora imati organizaciju, sigurnost i postojanost

Zašto u nekom našem selu neka naša obitelj ne bi živjela na sljedeći način: jedan član obitelji je poljoprivrednik ima pet krava, proda pet telića, pravi mlijeko, prodaje sir, vrhnje i slično. Ili da taj isti član je sam i OPG, pa recimo ima pored toga i par krmača. A drugi član obitelj primjerice radi u gradu neki svoj posao, radnik, liječnik, vatrogasac, profesor, zidar, radnica u tvornici. Treći član također radi negdje dalje, ali svi oni žive u toj našoj kući a taj član obitelj svojom plaćom pridonosi od toga svoga posla s pet krava i par krmača. Ili imamo obitelj gdje je primjerice otac u gradu na poslu, žena ima pola hektara povrća, kćer ili sin rade primjerice kao policajac, vojnik, igraju nogomet. U biti nešto što ne može u svom selu, ali i dalje svi žive na selu. Jer tu imaju sve uvjete. Veliku i krasnu kuću, kanalizaciju, uveden plin, Internet, vodu, odlične ceste do susjednog sela i obližnjeg grada i sve što ide uz to. Ali ona je poljoprivrednik s tih pola hektara povrtnjaka, ali i onaj iz prve priče koji ima pet krava.

No, oni mogu svugdje uspjeti a morat će uskoro i kod nas. Imali bi niske kamate za ulaganja, poticaje, ali morali bi biti članovi zadruge. Zašto članovi zadruge? Ne sigurno zato što on voli zadrugu, ili voli biti zadrugar. Već zato što mu je to potreba. Pa bi u prvoj priči onakvih 50 s pet krava iz 50 kuća u pet sela ukupno ima onda 2.500 krava. A oni su primjerice ipak nešto. Neka snaga. Pa imaju zajedničku primjerice opremu za obrezivanje papaka, pa primjerice zajedničku veterinarsku službu, ali i i zajedničku prodaju onoga što prodaju. Ili sada uzmimo iz druge priče onu ženu koja ima pola hektara povrća. Opet 50 takvih u par sela je ipak 25 hektara povrtnjaka i fala Bogu robe za prodaju kao u priči. Koju bi, nadam se, naši pametni zastupnici kupovali.

I onda se nas, i ovih ljudi iz te prič,e ne mora braniti borbom da ne platimo 70 kuna komorskog doprinosa. Ti mali moraju činiti osnovu života u Hrvatskoj. Pazite, ne na selu, već u Hrvatskoj. Oni koji imaju želje da u posao uključe u potpunosti cijele obitelji i budu još veći također treba podržati. Ali, ne siliti i željeti da svi koji žive na selu moraju biti poljoprivrednici. Taj član obitelji koji se bavi poljoprivredom mora imati organizaciju, sigurnost i postojanost na ovom prostoru. Ista je priča i obratna. Primjerice da neka obitelji živi u Osijeku, Zagrebu, Splitu. Ali jedan član obitelj radi u svom voćnjaku u Novom Bezdanu u blizini Osijeka, ili u masliniku na Hvaru, ili pak u povrtnjaku u Donjem Mekušju kod Karlovca. Odlazi svakodnevno raditi na to imanje, najčešće i svoju djedovinu, odlazi na par dana i vraća se u grad obitelji, ili odlazi jednostavno kada mora. Svi oni moraju imati podršku.

Uspješno djelovanje Udruge zagrebačkih maslinara 

Možda su dobar primjer pčelari. Jedan je pčelar u obitelji koja živi u gradu. Stacionar je primjerice u selu odakle je porijeklom. Taj član obitelji živi u gradu, ali po potrebi odlazi na svoj pčelinjak. I po potrebi, najčešće kada je selidba ili vrcanje uskaču mu i drugi članovi obitelji i povremeni radnici. Ali on je pčelar, ili ona. A supružnik radi nešto sasvim drugo. I opet taj pčelar s primjerice 50 LR košnica može zaraditi za sebe, ali vjerojatno bi bilo bolje i da je on član neke zadruge. Pa ipak 20 takvih pčelara je ipak tisuću košnica. Uf, pa to je već snaga na tržištu. A i sloboda je važna. Imati pravo izabrati živjeti u gradu. Pa što onda, i što onda samo dnevno, ili vikendom obilazi svoju kuću u selu. Ne možemo ga silom zadržati. On želi jednostavno živjeti s djecom i obtelji u gradu, a to što će raditi u svom selu i vraćati se obitelji svojoj u grad to je njegovo pravo i izbor.

I ne smijemo takve, a njih je jako mnogo, brojati pod one koji su napustili selo, koji ne žive na selu. Danas je tako i moramo se naviknuti na te nove načine života. Zašto ne i da umjesto u Njemačkoj, od ponedjeljka do petka jedan član obitelji živi u Lipovcu, a vikendom se pridruži obitelji u Osijeku. Ili zašto ne da preko tjedna nešto radi u Osijeku, a u svom šljiviku radi vikendom u tom istom Lipovcu, Novom Bezdanu, Donjem Mekušju.. Samo je važno dati uvjete poslovanja. A moglo bi uvjeta ipak biti kako stvari stoje prema zadnjim događajima u hrvatskoj poljoprivredi. Pa mi imamo Udrugu zagrebačkih maslinara. Žive u Zagrebu, ali povremeno i u svojim selima odakle su porijeklom i tamo brinu o maslinama, beru ih, prerade, a kada mogu biti u Zagrebu, budu u metropoli sa svojom obitelji.


Tagovi

Zadruga Opg Krediti Austrija Bavarska


Autor

Damir Rukovanjski

Više [+]

Diplomirani agronom, dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000. do 2008. Urednik EU Agro Info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.