• Drugačije mišljenje
  • 23.02.2013.

Kriva mi je država

Danas je seljak pred velikim izazovima. Da bi ih prebrodio, mora početi razmišljati kao poduzetnik.

  • 2.985
  • 471
  • 0

Dragi seljaci, trenutno Vam ne cvjetaju ruže. Standard je pao Vama i vašoj obitelji. Osjećate se zaboravljeno. Ne proizvodite dobit već samo preživljavate. Znate da tako nećete moći još dugo. Jeftini uvoz vam snižava cijene proizvoda, državni aparat ne može vas podržavati, pod pritiskom ste administrativnih zahtjeva uoči ulaska u EU. A, i naziv seljak ne nosi onaj ponositi prizvuk kao nekoć. Da, imate pregršt problema. Kao i većina ostalih poduzetnika u našoj zemlji.

Dragi seljaci, možda je vrijeme da prestanete razmišljati kao „seljaci“ (zapitate li se kad koje političke frakcije forsiraju ovaj naziv) i počnete razmišljati kao privatni poduzetnici, jer to i jeste. Možda vam nisu razni Linići, Milanovići, Jakovine i slični krivi za sve probleme. Davno su prošla vremena kada su političari mogli ponuditi rješenje. Politiku formiraju velike kompanije, a pojedinačni hrvatski poljoprivrednik je premali da može nešto promijeniti. Traktori na cestama nanose štetu svima u ovoj maloj državi, a upitno je koriste li vama. Prolijevanje mlijeka, blokiranje cesta, blokiranje granica, čupanje višegodišnjih nasada voćaka i slični prosvjedi štete najviše vama, jer time obezvređujete vlastiti rad. Na taj način ostavljate sliku o sebi kao o ljudima koji obuzeti mržnjom ne primjećuju da i sami postaju agresori i destruktivci, umjesto odgovornih proizvođača sa planom i jasnim ciljevima. Da li parkirati auto na cesti i čekati, stvarno znači uzeti stvar u svoje ruke? Možda uzeti stvar u svoje ruke znači unijeti promjene u svoje poslovanje. Svaki poduzetnik trebao bi biti svoj najžešći kritičar i promjene prvo izvršiti kroz sebe.

Evo par općenitih naputaka iz ekonomskih priručnika:

  • Pravi poduzetnik je sam odgovoran za sebe, pokreće nove poslove i samostalno kontrolira poslovanje. Želi kontrolirati vlastite resurse i koristiti te resurse za postizanje zadanih si ciljeva,
  • Pravi poduzetnik ima uvijek plan B i osigurava si krizni budžet za nekoliko godina unaprijed,
  • Pravi poduzetnik ne čeka pomoć od ustajalog, tromog, korumpiranog, nezainteresiranog državnog aparata,
  • Pravi poduzetnik je osoba koja stvara nove poslovne mogućnosti usprkos riziku i neizvjesnosti, u svrhu stjecanja profita i rasta, identificirajući značajne prilike i prikupljajući neophodne resurse radi zarade na njima,
  • Pravi poduzetnik se sam organizira, okuplja kolege, osniva interesna udruženja,udruge koje lobiraju za promjene i izglasavanja legislative u saboru,
  • Pravi poduzetnik potražuje svoja prava na mudar način (postavljanjem svojeg čovjeka u Sabor), upornim prijavljivanjem nepravilnosti, razmjenom ideja, poznavanjem pravila igre,
  • Pravi poduzetnik ulaže u percepciju koju ostali građani stvaraju prema njemu,
  • Pravi poduzetnik se brzo mijenja i prilagođava novonastaloj situaciji, snalažljiv je i fleksibilan,
  • Pravi poduzetnik anticipira buduće promjene i mijenja se prije nego promjene stignu,
  • Pravi poduzetnik je usmjeren na pronalaženje novih prilika. On gleda ka naprijed i manje je opterećen s onime što je radio jučer, a više onime što će raditi sutra. Ulaže u resurse da bi se napravilo nešto novo ili da bi se nešto što već postoji ostvarilo na novi način, kao i da bi se stvorilo novo tržište, nove potrebe, novi potrošači,
  • Pravi poduzetnik je usmjeren na inovacije i njihovu komercijalizaciju,
  • Pravi poduzetnik posjeduje veliko povjerenje u svoju sposobnost za uspjeh. Nastoji biti optimističan i realan oko svojih prilika za uspjeh,
  • Pravi poduzetnik je puno energičniji od običnih ljudi,
  • Pravi poduzetnik ima informaciju prije nego informacija dođe do drugih,
  • Pravi poduzetnik razloge za neuspjeh traži u svojim postupcima i uči iz toga,
  • Pravi poduzetnik svoj neuspjeh smatra korisnim iskustvom,

Unatoč nabrojenim čimbenicima koji uvjetuju uspješno poslovanje, ekonomski stručnjaci (web.efzg.hr ) procjenjuju sljedeće loše aspekte poduzetništva u RH:

  • Ne postoji praksa izrade poslovnih planova poduzeća, tzv. ''buisiness plan''. (U nedostatku poslovnih planova, hrvatski su poduzetnici pretežito orijentirani na svojevrsno životarenje bez jasnih vizija i programa),
  • Ne postoji tradicija, znanje i spremnost za brzo donošenje važnih odluka.
  • Postoji duboka nevjerica spram svih oblika poslovne suradnje,
  • Mentalna inertnost i odbojnost spram daljnjeg obrazovanja (svijet u kojem svi skupa živimo i koji se neprekidno i izvanredno brzo mijenja zahtijeva neprekidno učenje i osposobljavanje za primjenu novih metoda poslovanja),
  • Uporna orijentacija na čekanje nekakve vanjske pomoći (postoji silna sklonost hrvatskih poduzetnika za rasprave o problematici ''nelikvidnosti'', kao i uporni zahtjevi da netko, tj. država, konačno odredi ''naše razvojne prioritete'',
  • Odbojnost ka uvođenju promjena.

Problemi su u neekonomskom razmišljanju, u nedostatku samoorganizacije, u gledanju samo svojih interesa, u presporom uvođenju promjena. Poslovna odluka o ulasku u poljoprivrednu proizvodnju zbog poticaja jednaka je katastrofi. Nerijetko se dogodi da me na ulici zaustavi mladi čovjek koji je naslijedio poljoprivredno zemljište i pita: koji poticaji se dijele pa da zna u koji biznis da krene.

Ključno je

  • napraviti plan poslovanja, izraditi optimističnu i pesimističnu računicu poslovanja, znati na čemu ste,
  • znati što ćete učiniti ako se stvari ne budu razvijale kako ste planirali,
  • uvedite promjene u poslovanje bolje prije nego kasnije (ako npr. ratarskom kulturom stvarate gubitke, krenite u proizvodnju neke nove visokodohodovne kulture kao što je egzotično voće),
  • stvoriti potrebe za vlastitim proizvodom, tj. sam sebi stvoriti tržište (npr. kroz udruge promovirati svoje proizvode i načine njihove upotrebe),
  • osigurati poslovanje na način diverzifikacije proizvodnog programa (proizvodnja više različitih proizvoda od hrane do obnovljive energije),
  • osigurati se na način plasiranja proizvoda putem nekoliko različitih kanala i prema nekoliko različitih kupaca (ne biti taoc jednom velikom otkupljivaču),
  • stvoriti sebi dodanu vrijednost dodatno oblikujući ili prerađujući svoj proizvod (nećete isto zaraditi prodavajući sirovi proizvod ili već prerađen, konzerviran, začinjen, zapakiran i dekoriran),
  • povežite se direktno s potrošačima, nemojte da trgovci i „pakirači“ žive od vašeg znoja (direktna prodaja, na farmi, dostava na kućni prag),
  • promijenite razmišljanje da je nezakonito sve ono što nije navedeno u zakonu (sve što nije navedeno u zakonu je legalno, a naša je legislativa puna rupa),
  • kada kupujete repromaterijal, ili kada prodajete proizvod, sami se organizirajte i zatražite testiranje na toksine jer ste i vi sami odgovorni za zdravstvenu ispravnost svojih proizvoda (bez sumnje je trenutak afere s aflatoksinima politička igra, ali krajnji potrošač želi zdravi proizvod),
  • nemojte očekivati od državnih službenika da će vas oni educirati, kontaktirajte inozemne kolege i poslušajte njihova iskustva.

Ne zaboravite se prilagođavati i mijenjati prema tržišnim trendovima, čak i pokrenuti nove trendove.

I ne zaboravite!

  • Padovi su sastavni dio poduzetništva, trebati biti spremni na njih i dočekati se na noge. Poduzetnici koji imaju ovakva iskustva, lakše će se snaći prilikom sljedećeg problema,
  • Neizvjesno poslovno okruženje je nešto na što se morate naviknuti,
  • Pravi poduzetnik sebe nikad ne vidi kao žrtvu okolnosti.

Zašto su u hrvatskim medijima najkomentiraniji i najpopularniji članci koji kritiziraju, ali ne nude konkretna rješenja? Nije li njihov cilj zavesti i vrbovati seljaka i stvoriti pijuna za vlastite političke ambicije? Ne dozvolite sebi da vas takav tekst udalji od srži stvari, a to je rješavanje konkretnih problema jednog po jednog. Vrijeme je da prestanete razmišljati kao žrtve, a počnete razmišljati kao pobjednici. Vrijeme je da prestanete biti ovce vođene huškačkim medijima i novinarima koji su na nečijoj platnoj listi. Vrijeme je da svatko od vas razmišlja svojom glavom. Vrijeme je da prestanete očekivati da vam netko drugi pomogne. Pomozite sami sebi jer vi to možete! Ne gubite vrijeme, ne uništavajte vlastiti proizvod, jer time obezvređujete svoj trud i rad. Vaš proizvod može doći do potrošača ako vi to odlučite!

Zar još uvijek mislite da je rješenje vaših problema u Zagrebu?

(Autor članka je žena, bez zemlje i bez stoke, koja iznad svega poštuje još rijetke poduzetnike u Hrvatskoj čija je glavna djelatnost proizvodnja, pogotovo hrane (ne trgovina i usluge). Vama skidam kapu.)

Autor: Vesna Mijat, mag.ing.agr.


Tagovi

Traktori Prosvjedi Hrana Poljoprivreda Blokade cesta Aflatoksin


Autorica

Vesna Mijat

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!” Vesnina neispunjena želja je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednog proizvođača.