Koliko vrijedi stajnjak?

Na zadnjem poslu, par godina intenzivno smo koristili vlastiti stajnjak (oko 6.000 tona godišnje) i kupovali još godišnje od 5.000 do 10.000 tona godišnje na tržištu, što je bilo dostatno za 300-400 hektara gnojidbe godišnje. On nam je to lijepo vraćao, table uz farmu koje su najčešće bile gnojene jer su najbliže depou u pojedinim godinama davale su i 20% više prinose od okolnih i u pravilu imale viši humus za oko 0,5%.

Uvođenje poticaja za njegovu primjenu tzv. "PUS“ dodatno nas je motivirao za korištenje jer su onda efekti bez razmišljanja pozitivni. Kroz taj proces puno sam računao koliko ga platiti da je ekonomski opravdano, pa sam htio ta razmišljanja i računice podijeliti.

Na mojim samim počecima poljoprivredne karijere, Ante mi je jednom prilikom objasnio laički kad smo pričali o korištenju stajnjaka u proizvodnji sijena lucerne: "Di sam baca đubar, tu je ditelina najbolje rasla. Al' već nakon par godina bila je slabija, pa je tribalo opet baciti“. Svima koji se bave poljoprivredom jasno je da je ovo gnojivo dobrodošla pomoć u bilo kojoj proizvodnji. Ali zna li Ante koliko ga se smije najviše platiti da je poslovno opravdano? Teško bi Ante, iako je jedan od sposobnijih ljudi koje poznajem, znao odgovoriti na ovo kompleksno pitanje.

Idemo probati baciti nešto brojki na papir:

1. Postoji vrijednost dušika, fosfora i kalija u stajnjaku – to je dio koje je lako izračunati – napravi se analiza sastava i na temelju toga je lako izračunati vrijednost nutrijenata
2. Postoji vrijednost mikroelemenata, organske tvari i bioloških procesa u tlu koji se poboljšavaju unošenjem organske tvari. Taj dio nisam sposoban izračunati, pa ga smatrajmo za potrebe ove vježbe bonusom. Kolikim? Nemam pojma, možda 10%, možda i duplo (stomak mi govori da je bliže duplo nego 10%).

Svaka farma i svaki stajnjak ima svoju priču

Kolika je vrijednost dušika, fosfora i kalija u stajnjaku? (sve brojke korištene u izračunima su bez PDV-a, i ulazne i izlazne)

Svaki ima svoju količinu NPK nutrijenata, literatura je tu dosta precizna, ali svaka farma i svaki stajnjak ima svoju priču – koliko je slame/stelje bacano, o kojoj se vrsti stoke radi, koliko je dugo odležavao, koliki je postotak suhe tvari (kad je pala zadnja kiša )… milijun faktora.

Za potrebe ove vježbe pretpostavimo da se radi o onom koji ima 0,5% dušika, 0,3% fosfora i 0,5% kalija. To je nekako najbliže staskom gnojivu goveda, koji i jeste najčešći u RH, a ove postotke koristi i knjižica "Načela dobre poljoprivredne prakse“ pa ću i ja koristiti za kalkulaciju. U idućem koraku trebamo odrediti vrijednost N, P i K komponenti, što je vrlo lako za učiniti:

• Aktualna cijena Uree je oko 500 EUR/toni. Urea ima 46% dušika, što nam daje cijenu dušika od 1,09 EUR/kg
• Aktualna cijena MAP gnojiva je 700 EUR/kg. MAP ima 52% P205, ali ima i 12 % N, pa ako izbijemo dušik iz cijene (vidi gore, koliko vrijedi N), dođemo da nas kilogram fosfora košta 1,22 EUR/kg
• Aktualna cijena KCL gnojiva je 600 EUR/toni. KCL ima oko 60% K20, dođemo do cijene kilograma kalija od 1 EUR/kg.

Kad to sve pomnožimo i zbrojimo, dođemo da naš model - goveđi sa 0,5% N, 0,3% P i 0,5% K ima po sadašnjim cijenama umjetnih gnojiva vrijednost NPK nutrijenata od 14,1 EUR/toni (oko 10 lipa/kg -  manje-više slična cijena po kojoj se kupuje i prodaje u Hrvatskoj). Naravno da ovo znači da je za vrijeme skupljeg gnojiva i stajnjak jeftiniji, i obratno – kad je gnojivo jeftino i stajnjak bi trebao biti jeftiniji.

E sad, nije to baš tako jednostavno, jer nam je aplikacija stajskog gnojiva na polje bitno skuplja od razbacivanja umjetnog - za razbacati mineralno gnojivo trošak u jednoj operaciji gnojidbe od standardnih 200-300 kg/ha nam je ispod 5 EUR/ha (ovaj trošak je jako teško unificirati jer ovisi o veličini tabli, logistici, učincima, širini rasipanja, amortizacijskom periodu strojeva… kreće se u širikom rasponu od 4-10 EUR/ha). Ako tih 200 kg umjetnog gnojiva sadrži čistih NPK komponenti oko 100 kg (50% - aproksimiram neki mix gnojiva koji se najčešće koristi UREA, MAP, KCL, 15:15:15) dođemo do računice da nas razbacivanje košta oko 0,05 EUR/kg čistog NPK hranjiva.

A koliko nas košta razbacivanje kilograma stajnjaka? Početne pretpostavke su da je na depou, treba ga utovariti u prikolicu za razbacivanje, razbacati ga po polju u dozi 40 tona/ha, vratiti se nazad. Uz pretpostavku da to radimo na bazi 20 tona u prikolici (traktor 250 KS i prikolica korisne nosivosti 20 tona), te da je mjera gnojidbe 40 tona/ha, ta operacija nas košta sat traktora +prikolica, pola sata utovarivača. Ugrubo 1 sat traktor (amortizacija, gorivo, održavanje, radnik) je 40 EUR, pola sata utovarivača 15 EUR i ugrubo prikolica 25 EUR (ovo je najteži dio za izračunati jer su skupe, a rade malo sati godišnje). Ukupno smo na (ugrubo) 80 EUR/hektar troška na ovim operacijama.

Svi troškovi navedeni gore su bazirani na internim cijenama kao da ih poljoprivrednik radi sam za sebe odnosno ne koristi vanjske usluge koje su skuplje. Pretpostavke su da je depo stajnjaka blizu polja (do 2 km), da su table velike (veće od 10ha) i da se prikolica vrati na depo nakon pola sata vremena – naprave se dvije ture na sat vremena (napeto). /komplicirano je i sa puno varijabli treba svako gospodarstvo treba za sebe ovo izračunati – učinci strojeva, udaljenosti parcela itd/. Kako smo bacili 40 tona po hektaru, u kojem smo izračunali da ima ukupno 520 kg čistog gnojiva NPK (0,5%; 0,3%; 0,5%), ispada da nas razbacivanje dođe 80 EUR/520 KG= 0,15 EUR/KG čistih NPK komponenti – nekoliko puta skuplje nego što je operacija rasipačem kojeg koristimo za umjetno gnojivo. Ako ćemo to pretvoriti u cijenu razbacivanja po kilogramu dođemo na 2 EUR/toni stajnjaka (1,5 lipa/kg).

Na koncu, kolika mu je vrijednost?

I gdje smo na kraju, koliko vrijedi? Gledajući svu logiku od gore, umanjio bi malo vrijednost za razliku u cijeni aplikacije, te bi rekao da taj naš, gledajući samo NPK, vrijedi u ovom trenutku minimalno 10 EUR/toni (ako ga kupujete: FCO dovezeno na farmu je prijevoz i utovar su često skuplji od samog materijala).

Uz dobar bonus mikroelemenata, organske tvari, bakterija, crvića i sličnih korisnih životinja. I minus gaženja zbog dodatnog prohoda, te troška zaoravanja (možda smo ionako morali orati u tom vremenu), bez računanja koliko je dušika isparilo dok nismo zaorali). Dakle opet ne znamo na čemu smo baš točno, ali moj stomak kaže da stajsko gnojivo vrijedi minimalno tih 10 EUR/toni kad se doda "bonus“ i uzmu neki ostali dugoročni efekti poput poboljšanja strukture tla i mikrobiologije. Ako imate priliku da vam ga netko doveze za te novce, možete si priuštiti da ga kupite i k tome imate strojeve s kojim ćete sve to napraviti - učinite to. Za našu zemlju i za mog Antu.

Ovdje vam je excell kalkulator s kojim ćete se moći poigrati kada se promijene cijene gnojiva. Za vrijeme zadnje energetske krize (koja još donekle traje) cijene stajnjaka bi po toj logici bile značajno više nego sada.

Napomena: ovaj post nije namijenjen da bude znanstveni rad, zato su neke stvari iz stomaka i zaokružene. Zato možda (zapravo sigurno) nije niti 100% precizan. Bit i namjena ovog posta je da svi razumiju kako od kg stajnjaka doći do njegove vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji, te da se poigraju sa brojkama prije donošenja odluka umjesto po logici "tako su naši stari uvijek radili“.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.