Koliko nam je važan Fortenova agrobiznis?

Sad je već jasno, Fortenova će uskoro dobiti novog vlasnika. Strateškog investitora u poljoprivredu. Krajnje je vrijeme jer zadnjih 7 godina nije bilo dobro za Belje, VUPIK i PIK Vinkovce koji su perjanice agrobiznisa. Krajnje je vrijeme i zato što su u zadnjih 7 godina te tvrtke nazadovale. Prije svega otišao je veliki broj kvalitetnih tehnoloških kadrova, a 7 godina podinvestiranosti u poljoprivredi znači samo nazadovanje.

Neki od traktora na beljskim njivama imaju i 30-tak tisuća sati (neka normala je na 15-tak tisuća sati ih prodavati i kupovati nove koji će odraditi idućih 8 godina). Tih sedam godina dovelo je i do pada većine segmenata poslovanja, posebice u ratarskoj i stočarskoj kooperaciji. Sve u svemu, nakon ovih 7 godina mučenja te tvrtke su manje vrijedne nego su bile prije. Koliko manje pokazat će prodajna cijena.

Prodaja Fortenova agrobiznisa je složena tema. Iako duboko vjerujem u slobodu tržišta i da nije bitno tko je vlasnik tvrtke i koje je boje kože ili nacionalnosti, poljoprivreda je strateška industrija i tu ipak ne vrijede standardne postavke. Jer gladna vojska ne ratuje, a samodostatnost u proizvodnji hrane jedan je (ili bi trebao biti) od svetih ciljeva hrvatske politike.

Podaci o proizvodnji 

Prvo treba razumjeti zašto su tvrtke iz njezina agrobiznisa tako bitne. Što sve proizvode i koji je njihov udjel u nekim proizvodnim granama? Za ilustraciju ću koristiti uglavnom službene podatke sa stranice Fortenove: takve brojke običnu budu malo zaokružene, ponekad i napuhane, ali za ilustraciju mislim da su dovoljno dobre.

Zemljište – ove tvrtke obrađuju oko 30.000 hektara uglavnom državnog poljoprivrednog zemljištu u višegodišnjim prioritetnim koncesijama. Lako se zavaramo da je to tek nešto manje od 3% ukupnog obradivog zemljišta, ali zbog kvalitete i okrupnjenosti te infrastrukture (odvodnja, navodnjavanje) radi se o vrijednoj imovini čini značaj za hrvatsku poljoprivredu prelazi 3%.

Je li država baš toliko nemoćna u priči oko prodaje poljoprivrednog dijela Fortenove?

Da se u ovom trenu to zemljište nađe na prodaji, prodajna cijena bi se popela na preko 500 milijuna EUR (blizu 20.000 EUR/ha). Da se takva zemlja hoće uzeti u zakup negdje na zapadu platili bi godišnje preko 15 milijuna EUR godišnje. Vrijednost zemljišta u opstojnosti ovih tvrtki ključna je jer je proizvodnja u ratarstvu i povrtlarstvu osnova za sve druge industrije koje postoje u tim tvrtkama. Prije svega stočarstvu, proizvodnji mlijeka i povrća. Npr. u proizvodnji šećerne repe radi se o 40 posto sve proizvedene repe u RH, a u proizvodnji graška za preradu čak 60%.

• Svinjogojstvo – ove tvrtke proizvedu godišnje oko 50% proizvodnje svinjskog mesa. 
• Tov junadi – 15% proizvodnje tovne junadi
• Mlijeko – 14% proizvodnje mlijeka
• Vino – 15% proizvodnje vina (Belje, Vupik, Agrolaguna... preko 1.300 ha)
• Maslinovo ulje – najveći proizvođač u Hrvatskoj (220 ha od nešto manje od 20 tisuća u RH)

Tako da bez straha možemo reći - ove tvrtke čine 10-tak posto ukupne domaće poljoprivredne proizvodnje. I zato su od strateškog interesa za Hrvatsku i za hrvatski narod. Taj interes je prije svega da budu uspješne, da proizvode, zapošljavaju, plaćaju poreze i poštuju zakone ove zemlje. Da proizvode šećernu repu, žitarice, uljarice, meso, mlijeko, ABC sir, Baranjski kulen. I da služe kao sirovinska baza za PIK Vinkovce, PIK Vrbovec itd. U poljoprivredi su stvari uvijek povezane i lom na sirovinskoj bazi uzrokuje pomjeranja i nižu konkurentnost u prerađivačkoj industriji.

Novi vlasnik treba biti strateški investitor

Tko je idealan budući vlasnik tih tvrtki? Najbitnije je da to bude netko tko će biti strateški investitor u poljoprivredu, a ne neki fond ili vjerovnici kao do sada. Srce naravno vuče na hrvatskog vlasnika (što je naravno iluzija jer dugoročna bitka globalizacije i generacijskih smjena će napraviti svoje, samo je pitanje vremena), a potencijala i dobar poslovni "fit“ po meni imaju samo Podravka i Žito.

Pod potencijalom mislim na sinergije strateškog povezivanja, kadrovsku, reputacijsku i financijsku sposobnost. Ne bih se iznenadio da bude interesa i nekih većih stranih ulagača u Hrvatskoj: Agrofert grupacija (vlasnik požeškog Agronoma) ili Axereala. To mi je ipak manje izvjesno od jasno iskazanog interesa Podravke i Žita. Svima ostalima Fortenova agrobiznis je prevelik zalogaj. Strani vlasnici – mislim da to nije ozbiljno. Neće to politika dopustiti, posebice u predizbornoj godini istrgovat će se to već nekako sa PPD-om).

Tko je sve zainteresiran od mogućih stranih tvrtke? Pa svatko tko je u poljoprivrednom biznisu, ovo je prilika koja se na EU razini u ovoj industriji ukaže jednom u 10 godina.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu. 

Podravka se na prvu čini u najboljoj poziciji. Politici je to idealna priča u predizbornoj godini. Martina Dalić razumije koliko je ova transakcija bitna za Podravku kao sirovinska baza i ovo je korak koji ona ima i znanja i "muda“ napraviti. Iako smatram da Podravka trenutno nije loša opcija kao vlasnik Fortenova agrobiznisa, dugoročno se iza toga kriju standardne hrvatske opasnosti o kojima često čitamo u novinama, a događaju se kada politika postavlja podobne menadžere u tvrtke (ukucajte Podravka + kriminal u Google).