Koliko manje zarađuju hrvatski proizvođači pšenice danas, u odnosu na 2000. godinu?

U prošloj priči zanimalo me jesu li stvarno cijene pšenice iste kao prije 20 ili 30 godina, što je česta tvrdnja u naslovima medijskih članaka. I utvrdio sam da su u prosjeku ipak više, ali i da je u 25-godišnjem ciklusu burzovna cijena pšenice prosječno poskupljivala godišnje tek 2 % - manje od inflacije. U istom periodu cijena zlata je rasla 10% godišnje.

Cijena pšenice je niža nego prije 18 godina

U ovoj priči htio bih popratiti porast troškova proizvodnje pšenice od 2000. godine, te u konačnici doći do zaključka koliko manje zarađuju hrvatski ratari. Onda kad pomnožim taj gubitak sa 150.000 pšeničnih hektara dobiti ću iznos koliko je to milijuna EUR dobiti (stvorene vrijednosti) koji nedostaju HR poljoprivredi samo na toj ratarskoj kulturi.

Trošak proizvodnje

Podsjećam ne neke svoje priče o troškovima pšenice koje govore da je trošak proizvodnje u zadnje dvije žetve po hektaru oko 1.300 EUR/ha, od čega je:

• sjeme oko 130 EUR/ha
• gnojivo oko 350 EUR/ha
• zaštita oko 200 EUR/ha
• rad oko 220 EUR/ha
• mehanizacija (amortizacija, gorivo, održavanje…) oko 200 EUR/ha

Ako uzmem ovih 5 glavnih troškovnih kategorija u proizvodnji pšenice, pokrio sam oko 80% troškova proizvodnje pa se neću baviti ostalim (porasle su i cijene zemljišta/arende, osiguranja, usluge, telefonija itd). Ali nema sumlje da je i tih nepokrivenih 200 EUR/ha troška, te davne 2000. godine bilo manje nego što je taj trošak danas.

Što se točno događalo s troškovima proizvodnje pšenice u periodu od 2000. do danas? Idem redom.

Gnojiva (burzovne cijene, globalno)

• dušična gnojiva: porast cijene oko 3,5 puta, odnosno prosječno oko 5% godišnje
• kalijeva i fosforna gnojiva: porast cijene 2.6 x, odnosno prosječno oko 4% godišnje

Rad: porast cijene rada 3.4 x, odnosno prosječno oko 5% godišnje (DZS i drugi)

Sjeme: nemam kvalitetna izvora osim AI, pretpostaviti ću da je cijena sjemena pratila promjene cijena pšenice, odnosno prosječnog porasta od oko 2 % godišnje

Zaštita: ovo je teško naći izvor - pitao sam AI, koji mi je naveo sljedeće - 2 x porast troškova, prosječno 2,8 % godišnje. Stomak kaže da zvuči uvjerljivo, vjerovat ću AI.

Mehanizacija. Ovdje računam trošak amortizacije, goriva, održavanja i kamata. Sjećam se da smo dobar traktor 2010. godine kupovali za 400 EUR/KS, a da je danas taj indeks cijene traktora po KS preko 800 EUR/KS. AI projekcije kažu: faktor 2,5, 4% godišnje. Plavi dizel je duplo skuplji. Održavanje - rad je poskupio, dijelovi isto. Jedino što je jeftinije danas u odnosu na 2000. godinu je trošak kapitala.

Cijena vs uloženo

Sve te parametre stavio sam u jedan graf, na slici ispod - iz čega se vidi da je najviše poskupio rad, zatim gnojiva pa mehanizacija… Sve kategorije troška su porasle i svaka više nego što je rasla prosječna cijena pšenice u tom razdoblju. (sve kategorije kreću od indeksa 1, dakle graf prikazuje porast u odnosu na cijene 2000. godine.

Ovaj graf govori da je u zadnjih 25 godina, od 2000. do 2025 godine, cijena pšenice u Hrvatskoj porasla za faktor 1,40. I istom vremenskom periodu glavni proizvodni troškovi su porasli s faktorom 1,8-3,4.

Tu razliku još bolje prikazuje sljedeći graf, na kojem sam usporedio porast cijena u odnosu na porast troškova - gdje se vidi da je porast troškova brži od porasta cijena pšenice.

Na kraju, pretvorit ću postotke i faktore u novce, kako bi dobio koliko je skuplja proizvodnja i posljedično niža dobit po hektaru u proizvodnji.

Trošak u proizvodnji pšenice roda 2025. je bio oko 1.300 EUR/ha - ovo mi je polazišna točka. Koristeći gornje faktore, u 2000. godini trošak rada bi bio manji za faktor 3,4, odnosno manji za iznos od 155 EUR/ha. Po istoj logici za gnojiva 220 EUR/ha manje, za mehanizaciju 115 EUR/ha manje,100 EUR/ha manje za zaštitu, 58 EUR/ha manje za sjeme. Ukupno to je oko 650 EUR/ha manji trošak proizvodnje 2000. godine u odnosu na današnje troškove proizvodnje pšenice.

A prihod? On je baziran na cijeni pšenice početkom 2000-tih od 0,90 kn/kg (120 EUR/toni) i ovogodišnjoj otkupnoj cijeni od 160 EUR/toni (neka malo jača III klasa pšenice - prosjek hrvatske pšenice je te kvalitete).

To je na hrvatskom prosjeku od 6 tona pšenice/ha znači: 6 x (160-120)=240 EUR/ha više prihoda od prodaje.

Treba biti pošten i reći da su i potpore danas više nego prije 25 godina. Danas proizvođač pšenice može računati na 300-njak EUR/ha, a u periodu 2000-ih su potpore bile niže (ovdje nemam kvalitetnih izvora pa neću ulaziti u analize ali na osnovu par nesigurnih izvora rekao bi da su bile 100-150 EUR/ha - ako netko ima podatke o potporama iz perioda 2000-2010 nek pošalje pa ću nadopuniti priču).

Brutalno manja dobit

I na kraju ovog brojčanog iscrpljivanja ide grand finale: izuzevši potpore, hrvatski ratari na pšenici danas imaju 400 EUR/ha manje dobiti nego prije 25 godina. Brutalno velika brojka, posebno računajući da su proječne dobiti na ovoj kulturi zadnje 3 godine tek nekoliko stotina EUR/ha. To znači da je dobit po hektaru proizvedene pšenice nekoliko puta manja nego prije 25 godina.

Tih 400 EUR/ha manje dodane vrijednosti zvuči još lošije ako je pomnožim sa 150.000 pšeničnih hektara svake godine u Hrvatskoj. To je 60 milijuna EUR manje stvorene vrijednosti svake godine u odnosu na period prije 25 godina.

Koliko je to vrtića svake godine? Koliko je to manje investicijskog potencijala naših ratara? Koliko je to manje hektara pod navodnjavanjem?

Strukturni problem

Hrvatska pšenica ima strukturni problem, to je svima već jasno. A sad uz taj problem stoji i brojka - od 60 milijuna EUR godišnje. Svake godine, iznova, hrvatska poljoprivreda i hrvatski ratari prolaze sadomazohistički ritual koji kulminira u lipnju kad se objave otkupne cijene pšenice.

Nema znaka da će se s ovogodišnjom pšenicom išta promijeniti - cijene su niske, svjetska proizvodnja nikad viša, silosi širom svijeta su puni i pritisak je na strani prodaje. U Hrvatskoj je opet posijano oko 150.000 hektara pšenice, koja za sada na poljima izgleda odlično.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Pratit ćemo naslove za 6 mjeseci, pred iduću žetvu, i kladim se da će biti slični kao i zadnjih 20 godina, te da naši ratari opet neće biti zadovoljni. Upornost kojom Hrvati siju pšenicu zapanjuje, čekajući da se dogodi čudo i da cijene narastu. Čini se kao da ova proizvodnja u Hrvatskoj može opstati samo ako se konstatno budu događale neke pandemije ili geopolitički sukobi poput onog u Ukrajini.