Ovo je mala priča o povijesti europske proizvodnje poljoprivredne mehanizacije. O tome kako su tvornice i brandovi stvarani, kako su razvijani i zašto i danas rade uz suradnju cijelih obitelji. Obitelji stvaraju i čuvaju stvoreno.
Tradicionalne vrijednosti, posebice obiteljske jako su ukorijenjene u industriji Europe, ali i općenito u životu pa tako svakako i u gospodarstvu. Nekada je tako bilo i u Hrvatskoj, ali u socijalizmu su prekinuti razvoji, a i nastanak nekih novih tvrtki. Danas se kod nas razvijaju neke tvrtke za koje se nadamo da će i one biti prave tradicijske nakon određenog broja godina.
U sektoru proizvodnje poljoprivredne mehanizacije u posljednje vrijeme nailazimo na brojna spajanja, ulazak u tvrtke, međunarodne korporacije i slično. No, veliki je broj tvrtki koje se odupiru i dalje su poznati brandovi i u rukama obitelji koje su i stvorile taj obiteljski biznis. Posjetili smo posljednjih godina mnoge, i u Njemačkoj, Danskoj i Švedskoj je najviše tih koji su se oduprijeli mogućim preuzimanjima i prodajama, no i u Italiji nailazimo na mnoge firme koje ljubomorno čuvaju sinovi i kćeri u svojim portfeljima. Amazzone, Fliegl, Vaderstad, HeVa, Mazzotti, ma/ag neki su od takvih.
Hladna Švedska u proljeće ima posebnu čar. Nije još krenula vegetacija, bistro je nebo, sunčano, ali i hladno. Stižemo u kamenolom da bi pogledali Vaderstad strojeve u pokusu. Djevojka za traktorom cijelo radno vrijeme radi i obavlja testiranje stroja za pripremu tla. U razgovoru s njom saznajemo da je kćerka jednog vlasnika.
Europske vrijednosti svakako su vezane uz obitelj!
Väderstad datira još iz ranih 60-ih kada su Rune Stark i SIW Stark počeli sa stvaranjem tanjurača za vlastitu farmu. Počelo je u maloj radionici uz imanje veličine 30 hektara. Selo Herrgården u blizini Väderstada. Mlada obitelj imala je četvero djece koja su kasnije uključena u posao. Tada su to bili još strojevi kombinirani od drveta i čelika. Danas sva djeca rade u vodstvu firme i kreiranju budućnost, a krenula je i unučad u pogone na prave poslove.
U Danskoj nam se jako svidjela priča na koju smo naišli u tvornici ratarskih priključaka. Danska HE-VA svjetski je poznata u proizvodnji valjaka, a odlični su i u stvaranju drugih strojeva kao što su gruberi, tanjurače, sijačice i slično. U tvornici nas dočekuju supružnici Christiansen. Topli napitak, smiješak, čokoladice, papuče na nogama u uredima kažu da doprinose ugođaju topline u radu. Elly i Villy Christiansen pokrenuli su proizvodnju na farmi u blizini Bjergby Nykøbing Mors.
Kao što su oboje rođeni i odrasli na zemlji, nikada nije bilo sumnje da će ih posao voditi u pravcu proizvodnje poljoprivrednih strojeva. Iz razgovora s Villiyem pamtim zanimljivu priču. Vozio je švedske aute. No, odnedavno vozi Mercedes. Objasnio je da prije to nije mogao. Ne da nije imao novce. Već nije stvorio uvjete u tvornici i standard svojim radnicima da bi mogao dolaziti na posau u tako skupom autu. Ove godine u Hannoveru ugostio nas je sin, a vidljivo je da su svi članovi obitelji bili angažirani na tom poslu gdje se valjalo pokazati.
Od 2002. godine tvrtka se širi i još jača proizvodnju. Dio proizvodnje je i na novoj lokaciji u Ordingu na otoku Mors gdje se i širi na sadašnjih 145 zaposlenika. No, od 2002.godine Heine K. Christiansen, koji je bio i naš domaćin i u Hannoveru, ali i u Danskoj, imenovan je tehničkim direktorom i suvlasnikom HE-VA. Što mi se posebno usjeklo u pamćenje? Odnos s radnicima je odličan. Prolazeći kroz pogon staje kod svakog stroja. Gotovo da pretjera pričajući o stroju, o proizvodu, zašto mu je trebao taj stroj. Pa dođe radnik i onda njih dvojica pričaju o obiteljima, o načinu rada, o mogućnostima da još bolje naprave. Onda počnu pričati o sportu. Jedan izuzetan dirljiv susret sa svakim radnikom, strojem i proizvodom. Uvjeti rada su fantastični, prostori za odmor, za prehranu. Sve je na vrhunskom nivou.
Otići ćemo do talijanskog ma/ag, tvrtke koja je i proizvodnjom, ali i inovacijama u poljoprivredi prisutna u samom vrhu već 25 godina u Casalbuttanou. Kako izgleda to kada ih posjetite na štandu. Posjetili smo ih i prošle godine na sajmu u Bologni, a i ove na Agritechnici.
Dočeka vas sa smiješkom kćerka utemeljitelja koja je i direktorica tvrtke. Tu je u blizini i njezin suprug. Oko strojeva nailazimo u poslu i druge članove obitelji. No, tu je i Angelo Ruggeri, tata.
I osnivač ma/ag. Direktorica vas vuče da jedete, djeda, glavni boss nudi da vam pomogne pronaći smještaj. Zet je stalno prisutan i voljan s vama pričati o svakom šarafu. Najpoznatiji su po sijačicama za kukuruz i druge širokoredne kulture, potom za žitarice. No, u Italiji odlično prodaju i ostale strojeve za pripremu tla.
Obitelj je posao probila i u inozemstvo tako da su danas prisutni i u Hrvatskoj, ali i mnogo više u zemljama kao što su Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Španjolska, ali i u Maroku, Rumunjskoj, Mađarskoj.
Njemački grad Osnabrucke na sjeveru Njemačke. Uz njega u jednom malom mjestu su kuće obitelji Dreyer. No, one su odmah uz tvornicu. I nema dana ako je gazda u kući da ne dođe u menzu ujutro na doručak s radnicima. U tom mjestu oni su i vatrogasci, i nogometni klub i na pomoći crkvi, školi. Jednostavno od 1883. godine kada su krenuli s proizvodnjom, u tom mjestu je tvornica, i obitelj Dreyer.
Nabrojati što sve proizvode, što su sve do sada radili jednostavno nije moguće. I jako velika tradicija. Obitelj je ostala uz tvrtku. Osim poljoprivredne mehanizacije, tu je i građevinska i komunalna. Gotovo nevjerojatno da je toliko godina u vlasništvu jedne familije koju je još prije 132 godine osnovao Heinrich Dreyer. Još 1894. napravili su prvi plug, a 1904 prvi kultivator "Siegfried", dok su 1910. imali legendarni "Federkraft" za razvrstavanje krumpira. No, Amazone je preživjela i drugi svjetski rat. Umro je osnivač Heinrich pred sam rat, a drugi vlasnik, Erich Dreyer poginuo je u ruskom bombardiranju 1945. Idu dalje i imamo 1949. prvu sijačicu. Nastavaljaju djeca Heinz i Klaus i nezadrživo napreduju. Danas su tu Christian i Heinz koji još posljednjih 30 godina jačaju tvrtku, a prije 10 godina pridružuje se u upravljanju i dr.sc. Justus Dreyer.
Prvi posjet tvornici, onoj staroj zapamtio sam po zanimljivom detalju. Stajali smo u dvorištu tvornice, kad u blizini nas stane luksuzan automobil i iz njega izađe jedan stariji radnik u masnom radničkom odijelu. Bilo je čudno što takav čovjek radi u takvom autu. Izašao je s nekim alatom i otišao u pogon. I čovjek koji nam je bio vodič pozdravio ga je i rekao mu da se vidimo. Dođe kod nas i kaže - to je senior. Kako misliš senior? Upitam ga. Pa on je gazda, to je tata.
I tu je recept uspjeha. I glavni gazda, otac obitelji još uvijek i radi u pogonu kakav je Fliegl. S nama na ručak išao je jedan sin, a kćer nas dočekala u prodajnom centru. I iznad prodajnog centra kuća. Velika je. Tamo žive kažu. I dok smo gledali u kuću obitelji Fliegl, koja je nekoliko kilometara dalje od tvornice, pored nas prođe kamion i trubne. I u njemu opet stari Fliegl. Josef Fliegl Senior, Inače nositelj nekoliko stotina patenata i izumitelj globalno uspješnog Fliegla.
I dalje radi zajedno sa svojom djecom, Angelikom koja vodi Fliegl Agro-Centar, Martinom koji je angažiran u tehničkom smislu i proizvodnji te svakako u inovacijama i razvoju, zatim, Johannom čiji je posao tvornica u Španjolskoj, te Josefom juniorom čiji je posao strategija i tržište. Bili smo na otvaranju novog pogona Fliegl Muehldorf kojeg je posjetilo preko 1.000 trgovaca i novinara iz 23 zemlje. Inače, neka bude jasno, Fliegl je najveći poljoprivredni proizvođač prikolica u svijetu, a koji je prvi svoj proizvod predstavio kao Fliegl Maschinenbau GmbH, 1976. Ggodine.
U ranim 1990.-im Fliegl se širi u Thüringen i Mađarsku. Prije dva mjeseca u Hannoveru prisustvovali smo i njihovoj press konferenciji. Osim oca svi su bili prisutni. Jedni su dočekivali novinare i dijelili materijale, jedan sin je davao izjavu za TV, drugi je vodio press konferenciju, a Angelika je također govorila na pressici, ali i brinula o svima koji su na grandioznom štandu imali svoje zadatke.
U Italiji sam upoznao i obitelj Mazzotti. Njihov posao koji je također pokrenuo otac je proizvodnja samohodnih prskalica. U Raveni smo posjetili njihov pogon. Smješten je na 100 hektara površine uz obiteljsku kuću u kojoj otac i danas živi i svakodnevno dolazi u tvornicu. Sin, Carlo Mazzotti danas vodi tvornicu iz kojih izlaze poznate samohodne prskalice tipa MAF, IBIS, All crop i slične.
Na sajmu u Bologni smo bili na štandu Faresina. Pričali s tehnolozima, direktorom za Italiju pa direktorom izvoza, dok smo primjećivali da je u blizini i jedan stariji čovjek. Onda je i on prišao i sasvim normalno ležerno ponašanje njihova inžinjera. I onda nas je upoznao. To je Sante Faresin, čovjek koji je ovoga giganta u proizvodnji teleskopskiih utovarivača i miks prikolica osnovao 1973. godine.
U Hannoveru smo se družili i s Aimo Korte, vlasnikom finske tvornice Murska specijalizirane za proizvodnju strojeva za peletiranje, drobljenje zrna žitarica i slično. I njegov posao polako hvataju djeca.
Fotoprilog
Tagovi
Autor