Kako se Fortenova agrobiznis strateški uklapa u poslovnu priču Žita?

Žito je već u vrijeme Lex Agrokora bila vrlo respektabilna firma, ali manje značajan poljoprivredni proizvođač od Belja, Vupika i PIK Vinkovaca kombinirano. I u to doba također u ozbiljnoj krizi radi čega su i prodali dio imovine u RH i Srbiji. Međutim, nakon što je u periodu 2017. do 2019. godine napravilo restrukturiranje vlastitog poslovanja, danas je definitivno lider hrvatske poljoprivredne industrije. Pomogle su tome i dobre poljoprivredne godine 2021-2023. S tim da su isti tržišni uvjeti bili za sve, ali ih nisu svi jednako kvalitetno iskoristili.

Primjerice, u 2021. i 2022. ostvarivalo je triput veću EBITDA (financijski izračun koji mjeri profitabilnost društva) od Fortenova agrobiznisa čije su bilance usporedive veličinom. Zbog svega toga njihov poljoprivredni biznis je danas veći od Fortenovinog po vrijednosti bilance, prihoda i dobiti. Grupa Žito je došla do visoke faze zrelosti proizvodnih rezultata i potvrdila ispravnost svoje cjelovite poslovne strategije bazirane na 5 stupova: ratarstvo, stočarstvo, industrija, trgovina i energija.

Što proizvodi Žito, odnosno koje su poslovne cjeline unutar tvrtke?

Ratarstvo: na 18.500 hektara ratarskih površina proizvodi se pšenica, kukuruz, soja, uljana repica, suncokret, šećerna repa, lucerna.

Industrija: proizvodnja ulja, brašna, stočne hrane. Osim ovog, treba još izdvojiti značajan poslovni udjel u Hrvatskoj industriji šećera (nije u ovim brojkama prihoda, ne konsolidira se u izvještajima iz kojih sam crpio podatke).

Trgovina i silosi: ovaj segment poslovanja se bavi kooperacijom kao što je prodaja repromaterijala, otkup žitarica i uljarica te silosnim poslovanjem. Ovaj segment biznisa svega je u službi vlastite Industrije, ali nakon što namire vlastitu industriju pšenicom, repicom, sojom, suncokretom, ječmom i kukuruzom ostane dosta toga i za prodaju kupcima van sustava.

Stočarstvo: proizvodnja svinja, tovne junadi, mlijeka i jaja.

U prošloj priči o Podravki dao sam pregled što proizvode Fortenova agrobiznisi.

Što proizvode je prikazano ispod:

• Ratarstvo i stočna hrana: proizvodi se pšenica, kukuruz, ječam, šećerna repa, soja, uljana repica, mrkva, grašak, stočna hrana svih kategorija
• Stočarstvo: žive svinje, telad, tovnu junad, mlijeko
• Industrija: mljekara, sir, kulen i suhomesnati proizvodi
• Vinogradstvo i vinarstvo: vino
• Kooperacija i silos: trgovina i otkup, skladištenje žitarica i uljarica
• Energija: bioplinska postrojenja 9,8 MW (ova proizvodnja je pod Energija Gradec d.o.o i nije u gornjim brojkama u tablici)

Što dobijemo ako usporedimo u istoj tablici Žito i Fortenova agrobiznise s tim da sam prvo korigirao donju tablicu jer Fortenova prikazuje stočnu hranu uz ratarstvo pa sam prebacio 30 MEUR sa stavke "ratarstvo“ na stavku "industrija“ da bi mogli raditi 1:1 usporedbu sa Žitovim podacima. Zašto baš 30 MEUR? Cca 150.000 tona stočne hrane koju proizvede Tvornica stočne hrane u Dardi x 200 EUR/toni. Ovdje je moguća greška od +/- 10 MEUR u tom rasporedu.

Sinergijski potencijali

Ratarstvo Fortenove ostvaruje dvostruko veće prihode od Žitovog, što je logično s obzirom na veći broj hektara i prihodovniju strukturu plodoreda (povrće, repa). Riječ je o 68 milijuna eura u odnosu na 36 MEUR.

U stočarstvu Fortenova je i dalje puno veća od Žita, 143 vs 82 MEUR. U segmentu industrije Žito je bitna veća tvrtka, također 143 u odnosu na 82 MEUR, kao i u segmentu kooperacije i silosa gdje im je vrijednost 122 u odnosu na 13 MEUR. Ovo je omjer koji se promijenio drastično od vremena Lex Agrokora. Od tog vremena vodeću poziciju koju je imala Agrokor trgovina u trgovini žitarica, uljarica i repromaterijala zauzeli su drugi igrači na tržištu: Žito, Agronom, Mauthner, Axereal...

Gledajući suhe brojke, Fortenova agrobiznis je sjajna mlada za Žito. Radi se o vrlo sličnim proizvodnim tvrtkama, integracijski procesi kao što su udaljenost, kadrovi će biti bitno lakši, a sinergijski efekti su najveći od svih potencijalnih kupaca. Žito bi proširilo svoju osnovnu paletu proizvoda na mlijeko i sir i tako dobilo jaču poziciju na policama za svoja jaja, brašno, mesne proizvode. Dodatno, dobilo bi kontrolu nad proizvodnjom sirovine za svoje industrije, jaču poziciju u kooperaciji i trgovini, a u stočarstvu se bave gotovo istim proizvodnjama svinjogojstva, tova junadi i muznih krava. Ekonomija obujma će i tu odraditi svoje.

Iz tablica je jasno, od svih konkurenata za kupnju Fortenova agrobiznisa Žito ima sigurno najviše sinergijske potencijale.

Gledajući samo brojke i slova, ovo je prilika koju Žito ne smije propustiti. I tu dolazimo do ali...

Ali, ne pod svaku cijenu.

Ako već niste, pročitajte prvo priču Vrijedi li Fortenova agrobiznis 500 MEUR. Prije donošenje čvrstih stavova, volim se preispitati i uzeti više kutova gledanja. Kako sam zadnjih 15-tak godina imao priliku surađivati s njima i utvaram si da poznajem tu tvrtku i ljude, ovu sam transakciju odlučio pogledati iz cipela vlasnika Žita.

Stavite se malo u cipele Marka Pipunića. Ima preko 60 godina života, ima sjajan biznis i odličan tim, zadnjih godina se donekle povukao iz core businessa jer je izgradio vodstvo koje je pustio da radi i primarno svoje vrijeme troši na nove projekte, poput hotela i bolnice u Čepinu. U vremenu kad je planirao vjerojatno uživati u životu, plodovima svoga rada i raditi što ga veseli, trebao bi progutati zalogaj koji je trenutno približne veličine Žita koje je stvarao 40 godina, preuzeti pri tome 300-400-500 MEUR novog duga po visokim kamatama, i idućih 3-5 godina jako raditi da zapušteni biznis dovede u red.

I to sve za niske stope povrata kakve su generalno u poljoprivrednoj industriji. Transakcija je to koja mu može uništiti mirnu starost, i to sve u neizvjesnim vremenima visokih kamatnih stopa, klimatskih promjena i geopolitičkih potresa u blizini. Gledajući širu sliku, siguran sam da nije spreman preplatiti Fortenovin agrobiznis. A i zašto bi iz svoje trenutne pozicije?

A Osatina grupa?

Gdje je tu Osatina grupa? Iako nisam detaljno radio analizu Osatine, radi se također o vrhunskoj tvrtki koja bez sumnje ima izvrsnu strategiju i visoku posvećenost vlasnika biznisu. Kupovinom PIK Vinkovaca, ona bi rješila svoj najveći problem premale količine poljoprivrednog zemljišta u odnosu na veličinu svog stočarstva i industrije. Dodatni plus je što su i Osatina i PIK Vinkovci tvrtke koje se bave povrćem, geografski na istom području.

I na kraju pitanje svih pitanja: od tri opcije s kojima se trenutno špekulira, što bi bilo najbolje za hrvatske strateške poljoprivredno prehrambene interese? Evo mog happy day scenarija:

Žito/Osatina kupe Fortenova agrobiznis. Zašto? Jer mogu, jer će taj posao napraviti kako treba i imaju kadrovske kapacitete za dobru integraciju. Žito je dokazalo da zna stvoriti visoku vrijednost od svojih akvizicija i da kupuju da stvaraju, a ne da ruše.

Podravka kupi od Fortenove Zvijezdu, PIK Vrbovec i Jamnicu. Zašto? Jer će to napraviti kako treba, znaju to raditi i imaju kadrovske kapacitete za dobru integraciju.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Dogovori sa Žitom/Osatinom/ostalima dugoročno partnerstvo na proizvodnji sirovine za sektore gdje je deficitarna. Zašto? Jer je ovo u interesu i jednih i drugih. U proizvodnji povrća se ostvaruju veće dobiti nego na žitaricama i uljaricama, a Podravki je štoviše domaća sirovina bitna za poslovni uspjeh.

Pročitajte Priču o navodnjavanju pa će vam biti jasno zašto bi to bilo dobro za njih.