Kako podići poljodjelstvo, a iz naših polja, oranica i škrtih kamenjara izvući više?

Poljodjelstvo hrvatskih obiteljskih gospodarstava može se okarakterizirati još uvijek kao ekstenzivno, usitnjeno, nisko proizvodno i nedostatno probitačno. 

Primjerice, u hrvatskom Sredozemlju prevladavaju mali vinogradi, voćnjaci i maslinici, a u slavonskoj oranici oskudno ratarstvo. U gorskom području nesortno povrćarstvo, krumpir, tek nekoliko otkosa sporo rastućih livada i slabo korištenje poharanih prirodnih pašnjaka. Prevladava uzgoj nisko proizvodnih koza i ovaca.

Kako promaknuti i ojačati poljodjelstvo?

Doba je da se promijeni i preobrazi sustav, odnosno pospješi proizvodnja. Učinjeni su pomaci u vinogradarstvu, maslinarstvu i voćarstvu, ali ne zadovoljavaju prirodi odnosno prinosi, a kamoli prihodi. U putničarstvu, pratećoj grani poljodjelstva, stvari idu naoko bolje što se tiče prihoda, ali u organizaciji kaska se za osuvremenjivanjem. Primjerice, veliki udio uzimaju sezonski kapaciteti kućnog iznajmljivanja, a niski udio cjelogodišnjeg korištenja hotelskog smještaja. Još više je nelagode, kada suprotstavimo prosječni udio domaćeg poljodjelskog proizvoda naspram uvoznog u turističkoj potrošnji, gdje daleko više prevladava uvozni.

Što nam je činiti? Kako podići poljodjelstvo na višu tehnološku razinu, a iz naših polja, oranica i škrtih kamenjara učinkovitom agrotehnikom izvući više i dobiti visoko vrijedne proizvode s održivim osloncem na tržištu? U prvom redu valja se usredotočiti na suvremene kultivare bilja i životinja dobrih korenika, koje će dati nove proizvode visoke proizvodnosti i kakvoće.

Slabo proizvodne ovce i koze treba zamijeniti s produktivnijim! Primjerice, domaću sansku kozu sa suvremenom pasminom daleko proizvodnije alpske, domaću pramenku s finskom itd.

Da bi to bilo moguće ostvariti, treba proizvesti dostatne količine stočne hrane, odnosno u plodored unijeti nove proizvode kakvonosnih krmiva. Škrte livade i pašnjake kao i napuštene oranice pod ugarom treba preorati i zasaditi djetelinsko travnim smjesama i stočnim keljom.

Za osiguranje bjelančevinastog obroka hranidbe domaćih životinja u sjetvu, odnosno u plodored, treba uvesti visoko prirodni stočni grašak i stočni bob. Ova proizvodnja s navodnjavanjem daje i preko 10 vaguna prinosa po ha. Time smo osigurali dobru podlogu stočnih hranjiva kao jeftini ulaz za uzgoj produktivnije alpske koze, za proizvodnju novih proizvoda kozjeg mlijeka i sira. Tržište kozjeg mlijeka i kozjeg sira u Hrvatskoj i EU, u potražnji još uvijek nadmašuje ponudu.

Ovu okolnost u Hrvatskoj trebaju iskoristiti, kako društva s ograničenom odgovornošću, odnosno d.o.o., tako i obiteljska poljodjelska gospodarstva. Činjenica da imamo kozu, koja dnevno daje preko 5 litara mlijeka, krmiva, koja u proizvodnji daju preko 10 vaguna krme po ha, može u jednom i drugom organizacijskom sustavu polučiti izvrsne gospodarske rezultate.

OPG-i već sa 100 koza u proizvodnji mlijeka mogu dnevno ostvariti ukupnu proizvodnju od 500 litara mlijeka tržne vrijednosti od 5.000 kn, što godišnje iznosi preko milijun kn prihoda po gospodarstvu. Ovakve novčane primitke, teško da može ostvariti bilo koja OPG proizvodnja.

Dodana vrijednost 

Poduzetniji, zapošljavajući uz svoju obitelj još i nekoliko djelatnika, mogu ostvariti dodatni prihod preko izgradnje male mljekare kapaciteta 500 lit mlijeka, odnosno proizvodnjom 50 kg sira dnevno uz ukupni godišnji prihod preko milijun kn uz proizvodnju oko 18 tona sira.

Investicijski zahtjevi za ovu proizvodnju su nabava 100 koza, uređenje sustava navodnjavanja, 2,0 ha oranica i izgradnja staje za 100 koza. Nabava traktora, kombajna i priključaka. Sve ove brojke iz obiteljske proizvodnje u organizaciji društva s ograničenom odgovornošću, da bi bili konkurentni, trebaju se povećati za desetak puta uz zapošljavanje više desetaka djelatnika. Ulaganje je moguće polučiti iz fondova EU.

Ovaj i bliži primjeri ukazuju, kako novi proizvodi mogu promaknuti hrvatsko poljodjelstvo nabolje i donijeti toliko traženu dodanu vrijednost. Brži probitak ovog sustava moguće je u čitavoj Hrvatskoj, a posebice je zanimljiva u gorskim i nizinskim krajevima. Ponajprije zbog bogatstva poljodjelskih tala i velikog broja malih OPG-a. 

Obiteljska poljodjelska gospodarstva nalaze se na raskrsnici svojih poduzetničkih želja. Lutaju u pronalaženju dobrih i konkurentnih rješenja. Ulaganja uz svestranu pomoć Vlade i EU, preko samih proizvoda, put su preobrazbe poljodjelstva. 

Samo oni proizvodi koji budu osvjedočeni na tržištu, koji budu donosili stalne prihode i očuvali okolišne vrijednosti jamstvo su održivosti i budućnost hrvatskog poljodjelstva.