Kad se i Todoriću ne javljaju na mobitel

Mal si gore, malo dolje. I sam sam iskusio kako je to kada si gore, a i kada si dolje. Sjećam se kada sam bio smijenjen s mjesta glavnog urednika Agroglasa, časopisa koji sam stvorio. Išao sam tada hodnikom Glasa Slavonije i nekako su svi baš morali brzo otići negdje. Nitko više nije htio pet minuta porazgovarati.

Samo nekuda gledaju kao iz straha da će ih netko vidjeti kako razgovaraju sa mnom. Odjednom te ljudi pozdravljaju samo izdaleka i ne prilaze ti. Je li tako i Todoriću ili nije, ne znam, ali zasigurno je naglo izgubio prijatelje. Vjerojatno mu mobitel stalno šuti. Gotovo sam siguran da mu se po prvi puta događa da kada nekoga zove mobitelom da mu se ne javi.

Poduzetnici koji znaju kako je dolje, kako je gore

Radeći ovaj poziv imao sam kontakata s mnogim ljudima koji su bili gore, pa onda dolje. Zdravko Pevec, Antun Novalić, Josip Gucić, Miroslav Kutle, Ivan Radošević, Branimir Glavaš i sada Ivica Todorić. S većinom sam bio u kontaktu tijekom nekog novinarskog zadatka, a s nekima i više kao primjerice s Antunom Novalićem.

Na osam godina me osuditi, ali zbog čega? Nisam ogrezao u kriminalu! Kriminala nema! Nema oštećenih! Jedino tko je tu oštećen sam ja! Presudila mi je politika. To je čisti presedan. Neka mi dokažu da sam ukrao i jednu njemačku marku! Gotovinu sam donio iz Njemačke. Uostalom, tko bi normalan pokrao vlastitu tvrtku? - žestoko se, samo za Nedjeljni Jutarnji, obrušio na donesenu nepravomoćnu presudu odbjegli poduzetnik Josip Gucić.

Danas ih nitko ne treba, a pomogli su kom su mogli

Danas Gucić živi u bijegu u malom beogradskom stanu. Novalić kojega su za života stalno vukli za rukav i trčali oko njega odjednom je ostao bez banke, tvrtki, restorana. Svega, a i prijatelja. A ja sam svjedok da je pomagao svima redom i kom je mogao i kom nije mogao. I tada su novinari posebice zagrebačkih medija natjecali tko će ga više ocrniti. Zdravka Peveca su razvlačili po medijima. A što im je zajedničko? Sve ih je politika srušila kao što je sada srušila i Todorića. I domogli su se brojnih tvrtki i nekretnina na taj način ove trpajući u zatvor i zatrpavajući ih s brojnim optužnicama. Najčešće da su opljačkali sami svoje tvrtke. Vjerojatno će to na kraju dočekati i Todorića.

On hoda, a svi trče oko njega

Kako je to izgledalo kada se Ivica Todorić negdje pojavio. On hoda, a svi trče oko njega. Kada se pojavi na nekom poljoprivrednom ili gospodarskom događaju, tu su svi mogući mediji. Zagreb je gladan informacija. Prati ga se u korak. Ne moram reći da primjerice jedan događaj kao što je primjerice degustacija hrvatskih vina u beljskom podrumu ne bi privukla nikoga osim agro novinara da nije prisutan bio i Todorić. Svi nešto snimaju. On daje izjave, slikaju ga. Oni gledaju da hodaju uz njega. On nesebično svakom daje prostor.

Bilo je bitno biti viđen s Todorićem

Priča sa svakim. Sve se zaustavlja samo da kamere uzmu neku izjavu. I tada ga u izvještajima samo hvale. I njihove marketinške agencije se grebu kod njega i izvuku novce za reklame i sponzorstva i kada treba i kada ne treba. A najčešće kada ne treba. Izvlačili su od Agrokora nesmiljeno novaca za svakakve projekte. On je to odobravao. Ovako je to bilo. Priča jedan kako bi nešto trebalo izdati. Neki letak, reklamu. On tada na jednoj vinceški na Belju lijepo posluša čovjeka i kaže suradnici u njegovoj blizini da pomogne ljudima i da to riješe. I ti ljudi su vječno ostali surađivati s Agrokorom. Bilo je važno i da vas na takvim skupovima lokalni Agrokorovi menadžeri, političari i sva svita vide da s Todorićem pričate.

Svi su htjeli svoje proizvode u Konzumu

Odmah ste lakše i s njima dolazili u kontakt. Kakav je u tim kontaktima zapravio bio Ivica Todorić? Moj prvi kontakt je bio još krajem devedesetih godina na sajmu u Bjelovaru u šatoru Agrokora. Imao je strpljenja razgovarati satima. Pričati s vama. Saslušati vas. Imao je uvijek viziju što dalje. Tjerao vas da sjednete, zauzmete negdje mjesto, da vas se počasti. Tada nije imao ni pola onoga što se danas naziva Agrokorom.

Za poslovni prilog Glasa Slavonije koji je izlazio srijedom pričali smo o sporu koji je imao s Dukatom jer nije njihovih proizvoda bilo u Konzumu. Rekao je da će se sve to riješiti i da se razgovara i uvijek će se razgovarati. Tada je objasnio da uvijek može u Ledo d.d. uvesti jednu proizvodnu liniju za bijeli mliječni program koja će zapakirati iz njhova otkupa mlijeka koliko treba njihovom proizvodnom lancu, ali da to neće učiniti jer svi trebaju živjeti. Bilo je susreta još mnogo, posebice na VUPIK-u, PIK-u Vinkovci i Belju. Uvijek isto. Ne može disati od dosadnjakovića.

Sjeća li se netko Vupika ili Belja prije Todorića?

Bilo je Vinceški, otvaranja novih proizvodnih pogona, farmi, spektakularnih potpisivanja raznih ugovora s primjerice sindikatima, ili poljoprivrednim fakultetima. Svatko laže tko će reći da nije imao dobru viziju, da nije izlazio ljudima u susret, da je nekoga zakinuo. Sjeća li se netko VUPIK-a ili Belja d.d. prije Todorića? Ja se sjećam. Nije se nitko baš tukao da se zaposli u tim tvrtkama. Do danas su svi tražili i vezu samo da se zaposle kod Todorića. Sjećam se tako i vremena prije 20 godina kada je netko rekao da radi u Holdingu Novalić ili pak u grupaciji koju je tvorila skupina tvrkti pod upravom Županjske banke, smatrali smo da je siguran do kraja života, da je dobio zgoditak kao da se zaposlio u državnoj firmi kakve su HEP, INA i slično.

Svi su imali dobre plaće, možda i predobre

Tada je bilo bolje dobiti posao u Holdingu Novalić, a do jučer i u Agrokoru nego li u gradskoj ili državnoj službi. Dobra plaća, regresi, božićnice, uskrsnice, službeni automobili. Sve su imali. A očito je da je bilo baš i previše onih sa službenim automobilima daruvarskih tablica, službenim karticama, plaćama od 20, 30 i više tisuća kuna. Samo su odnekud iznicali neki svjetski stručnjaci i bogom dani menadžeri iz naše okolice, a da nismo bili prije ni svjesni njihove vrijednosti. Svi su nekoga nudili. Svi su bili jako potrebni i jako pametni. Danas mu nitko se od tih ne bi ni na telefonski poziv javio. Iskreno, da ne bi pomislili da sam imao neke lagane ulaze u Agrokor. Tu i tamo.

Treba li vjerovati ljudima?

Ali baš većinu onih iz Agrokorova tornja koje sam trebao i zvao na brojeve dobivene na vizit kartama nikada mi se nisu javili. Sada možda i bi, kada bi im ti brojevi i dalje bili važeći. Problem je Todoriću što je vjerovao ljudima. A tvrdim da je to bio slučaj svojevremeno i kod Novalića, Peveca, Gucića, Glavaša. Ako ste mogli do njih, sve su vam davali. Mogli ste sve, pa čak i lako do veze u bolnici. Mnogi su kafići u gradu Zagrebu profitirali zato što su u njega dolazili na kavu neki od brojnih menadžera Agrokora. I dok ovi idu na kavu kao slučajno tu baš 20 ljudi pije kavu koji ga trebaju nešto pitati. Tako je bilo važno negdje biti gdje dolaze Todorićevi sinovi, snahe, Ljerka Puljić, Piruška Canjuga.

Lako je izvlačiti od Todorića novce, a što sad?

Oko njega je bilo previše nekakvih izvršnih potpredsjednika, starijih izvršnih potpredsjednika, i tko zna kakvih funkcija. Zadnji puta sam ga vidio prošlo ljeto prilikom otvaranja pogona za smrzavanje povrća u Vinki d.d. u PIK-u Vinkovci. Izvagali smo se tamo na vagi. Bio je začuđen što imam toliko mnogo kilograma. I tamo je bio dostupan svima i nikada se, kao ni tamo nije pravio važan i bio nedostupan. Čak štoviše po meni se previše i trudio da sa svakim porazgovara tko mu je prišao. I danas smatram da je i to odličan potez, vrhunska vizija i ideja i dobro izdogovarano s Dancima. E sad je pitanje kome je to u svom tornju u Zagrebu ostavio na brigu.

No, zanimljivo da upravo oni koji su se najviše ogrebali kod njega, koji su stalno skakali oko Todorića, koji su mu doslovce iz virili iz onoga otvora na stražnjici, sada su oni upravo glavni kerovi koji mu nabijaju svašta na nos i filuju zagrebačke medije raznim informacijama. Kada je dobivao silne nagrade za menadžera godine, poduzetnika i slično bio im je glavna faca. Za tako nešto poslije su mu izvlačili ogromne novce. Lako je to bilo.

S Todorićem plače 60 tisuća ljudi

Netko za prijavu na takav izbor plati, pa onda plati i kada izaberu, pa mu prodate te ambleme koje je kao dobio u teškoj konkurenciji. Sve to izgleda kao i brojna ocjenjivanja vina. Politikom se poslužite da dobijete Agrokorova vina na ocjenu. Agrokor to plati, a organizator takve ocjene i manifestacije profitira jer to privuče i brojne druge. Još dobijete Agrokor za generalnog pokrovitelja. Poznata je ona priča o 100 najvećih menadžera u Hrvatskoj. Kada ih uvrstite u takve knjige, a uvrstite samo one koji plate kotizaciju, i dobijete tu Todorića onda ste odlični. A dobit ćete ga približavanjem nekom od njegovih suradnika. Nije tajna da su zadnjih 20 godina svi oni koji su birani u takve izbore danas propali gospodarstvenici. A on, sam Todorić, sazna da je u nekakvom izboru pobijedio ili da je u 100 najvećih. A nema pojma da je netko iz njegove tvrtke platio taj izbor i uvrštenje na listu.

Od sada će trčati oko nekoga drugoga

Velika su tu čuda kod nas. Trumpove firme bankrotirale više puta. Zašto Todorić ne bi krenuo nekim novim putem. Kod nas je to sve veliko čudo i zabava za medije i narod. I sad je važno da vidimo Todorića kako plače, pa makar s njim plakalo još 60 tisuća ljudi i njihovih obitelji. Na sreću da je ipak skoro svaka od tvrtki iz sustava Agrokor dovoljno perspektivna da može i dalje poslovati. I svi oni koji su trčali oko Todorića, od sada će trčati oko nekoga drugog. I tako dalje.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL