U nepoštednoj utrci za profitom pod svaku cijenu, brojni trgovci služe se više ili manje očitim trikovima koji nerijetko bivaju krajnje agresivni, a konačan cilj im je utjecati na ponašanje potrošača i natjerati ga da pristane na kupovinu njihovog proizvoda ili usluge.
Zakon o zaštiti potrošača takvo agresivno postupanje smatra nepoštenom poslovnom praksom i strogo ju zabranjuje. No usprkos propisanoj kazni u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, trgovci joj ipak pribjegavaju, oslanjajući se na nadu da ju je teško dokazati ili da ju potrošači neće niti zamijetiti.
Ipak, osvještavanje građana o potrošačkim pravima rezultira i njihovim reagiranjem pa se sve više potrošača žali na agresivno postupanje trgovaca, osobito ako je usmjereno prema skupini ranjivih potrošača: djeci i osobama starije životne dobi.
Što je agresivna poslovna praksa?
Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, korištenjem uznemiravanja i prisile (uključujući fizičku silu, prijetnju ili nedopušten utjecaj) u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila ili nedopušten utjecaj, vodi se računa o:
- vremenu, mjestu ili prirodi poslovne prakse, kao i ustrajnosti koju je trgovac pritom iskazao,
- tome je li se trgovac koristio prijetećim ili uvredljivim rječnikom ili ponašanjem,
- tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile od tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod,
- postojanju bilo kojeg otežavajućeg ili nerazmjernog ograničenja izvanugovorne prirode koje je trgovac nametnuo potrošaču za slučaj da potrošač želi ostvariti neko svoje pravo iz ugovora, uključujući pravo na raskid, ili pravo na otkaz ugovora, ili pravo da izabere drugi proizvod ili drugog trgovca,
- korištenju bilo kakve prijetnje o poduzimanju radnji koje se po zakonu ne mogu poduzeti.
Koji postupci predstavljaju agresivnu poslovnu praksu?
Agresivnom poslovnom praksom smatraju se ovi postupci:
- stvaranje dojma da potrošač ne može napustiti poslovne prostorije sve dok ne sklopi ugovor,
- posjećivanje potrošača u njegovu domu, ignorirajući pritom zahtjev potrošača da se napusti njegov dom ili da ga se više ne posjećuje, osim u slučaju i u mjeri u kojoj je to opravdano radi propisima predviđenog prisilnog ispunjenja ugovorne obveze,
- ustrajno i neželjeno komuniciranje s potrošačem putem telefona, telefaksa, elektroničke pošte ili drugog sredstva daljinske komunikacije,
- traženje od potrošača koji postavlja odštetni zahtjev na temelju police osiguranja da dostavi određene dokumente koji, po razumnoj ocjeni, nisu relevantni za ocjenu opravdanosti tog zahtjeva ili sustavno izbjegavanje davanja odgovora na ustrajno dopisivanje potrošača, s namjerom da ga se odvrati od ostvarivanja prava koja mu pripadaju na temelju ugovora,
- oglašavanje kojim se djecu izravno navodi na to da kupe oglašavani proizvod ili da nagovore svoje roditelje ili druge punoljetne osobe da im kupe oglašavani proizvod,
- zahtijevanje plaćanja proizvoda odmah, ili s odgodom, ili vraćanja, ili čuvanja proizvoda koji je trgovac isporučio, a potrošač ga uopće nije naručio,
- izravno obavještavanje potrošača da će posao ili opstanak trgovca biti ugrožen ako potrošač ne kupi proizvod,
- stvaranje lažne predodžbe da je potrošač osvojio, ili da će osvojiti, bezuvjetno ili uz ispunjenje određene činidbe, određenu nagradu ili neku drugu odgovarajuću korist, kada u stvarnosti nikakva nagrada ili druga odgovarajuća korist nije predviđena, ili kada je u stvarnosti poduzimanje bilo kakve radnje usmjerene na ostvarivanje te nagrade ili druge koristi uvjetovano određenim plaćanjem od strane potrošača, ili potrošaču uzrokuje troškove.
Što ako trgovac pošalje proizvod koji potrošač nije naručio?
Zakonom o zaštiti potrošača propisano je da ako trgovac pošalje potrošaču određenu robu ili izvrši određenu uslugu koju potrošač nije naručio, ta roba ili usluga smatraju se promidžbenim darom trgovca.
Pritom će se smatrati ništetnom odredba (sadržana u općim uvjetima trgovca, ponudi, narudžbenici ili bilo kojem drugom dokumentu koji je trgovac dostavio potrošaču uz nenaručenu robu ili uslugu) kojom bi bilo predviđeno da šutnja potrošača znači prihvat ponude.
Autorica
