Isječci iz prošlosti dalmatinske poljoprivrede

Kako intenzivno istražujem dalmatinsku poljoprivredu, a jedna tema vodi drugoj, našlo se tu svakakvih priča. Tako sam pisao o Računici malog maslinara, projektu Lišanske bare, potencijalima krških polja na primjeru Imotskog polja, ali i o trenutnom stanju poljoprivrede u priči Što je ostalo od dalmatinske poljoprivrede i Turizam razara dalmatinsku poljoprivredu.

Istražujući bespućima Interneta naišao sam i na jednu sjajnu knjigu “Dalmatinska poljoprivreda u prošlosti" Josipa Defilippisa. Knjiga piše o poljoprivredi u Dalmaciji i pokriva period od 2 milenija - od Ilira i Rimljana do vremena socijalizma. Osim odličnih statistika, npr. hektari pod vinogradima, broj maslina i broj hektara pod žitaricama te prikaza važnosti za svakodnevni život Defilippis piše i o prvim poljoprivrednim zakonima, evidencijama, školama i novinama.

I nevjerojatno, ali zapravo sasvim očekivano - piše i o nekim pravilima koja bi se danas lako uklopila u zelene EU politike, postojeći sustav savjetodavnih službi i sustavima potpora koji su postojali još prije nekoliko stoljeća.

Idem redom, evo isječaka iz knjige, u kojoj će čitatelji Poljoprivrednih priča u nekim poglavljima lako naći i poveznice s hrvatskom poljoprivrednom svakodnevnicom.

Resursi

Piše, u doba propasti Mletačke republike, Dalmacija je proizvodila 600.000 hektolitara vina. Usporedbe radi, danas cijela Hrvatska toliko proizvodi.

Urod badema znao je premašiti dvije i pol tisuće tona. Danas 1.000 do 1.500 tona. Stočni fond koncem 18. stoljeća: 1.083.338 ovaca, 79.936 goveda, 25.998 konja i 19.619 svinja. Danas 160.000 ovaca, 20.000 koza.

Površine vinograda u Dalmaciji 1875. godine: 98.937 hektara. Danas oko 3.000 hektara. Masline su se uzgajale na 50.000 hektara, što znači da je u prosjeku na jedan hektar dolazilo oko 80-90 maslina. Danas oko 15.000 hektara.

Dalmatinski buhač je po svojoj kvaliteti bio poznat u svijetu. Oko 1900. godine uzgajao se na 1.300 hektara. Danas nula. Polovinom 19. stoljeća oranice su zauzimale 208.314 jutara (120.000 hektara). Danas blizu nule.

Prema Garagninu, krajem 18. stoljeća masline su prerađivane u 785 uljara. Godine 1895. čak je 13.080 gospodarstava uzgajalo duhan, zasadivši oko 36 milijuna sadnica. Danas blizu nule.

Regulativa i administracija

U knjizi stoji: “Ta pretvorba roba i slobodnog seljaka u kolona znači ulazak u srednjevjekovni feudalizam, ulazak u novi agrarno-pravni sustav, koji će se na našoj obali u raznim oblicima zadržati sve do 20. stoljeća”

”…potrebno je bilo srodne odredbe razvrstavati u nekoliko grupa. Obradit ćemo ih tako:

1. Odredbe vezane uz obradu tla i uzgoj nasada
2. Odredbe vezane uz izvoz i uvoz poljoprivrednih proizvoda te uz trgovinu ti proizvodima
3. Odredbe vezane uz stočarstvo i iskorištavanje pašnjaka”.

“Ako netko tko je uzeo općinsku zemlju do sredine ožujka ne obradi slobodno je svakome drugome uzeti tu zemlju i obraditi je.”

“Budući da se sada prekomjerno nasađuju vinogradi u Gornjem i Donjem polju… donesen je zaključak da se od sada i ubuduće niti jedan stanovnik Šibenika ne usudi nasađivati lozu…”.

“U 13. stoljeću razvija se gradski notarijat, gdje se sklapaju svi pa onda i zemljišni zakupni ugovori”.

“… ujediniti posjede koji su sitni ili rascjepkani.”

“Dandolo još govori o potrebi podizanja livada, uvođenja plodoreda, melioracije močvarnih područja, posebno neretvanskog blata. Uključuje se i u propagiranje uzgoja krumpira”.

“Godine 1886. u Zadru se osniva “Zemaljsko gospodarsko vijeće , koje se bavi poslovima unapređenja poljoprivrede na područjima Kraljevine Dalmacije.”

Zelene politike

Piše i ovo: “Neka od sada ni jedan obrađivač niti itko drugi bez obzira kakovoga je društvenog položaja ne usudi i ne drzne brati masline berući ih toljagama”.

“…dužan je posaditi masline, i to tako da je jedno drvo od drugog udaljeno četiri koraka…”

“Zabranjuje se ispaša na zabranjenim pašnjacima i to koza do Svih Svetih, a ovaca do sv. Martina”.

“Vinograd je trebalo kopati dva puta u godini i obrezivati u veljači”.

“Spominju se obveze gnojenja i okopavanja”.

Tržišne intervencije

Kaže: “… nitko ne smije kupovati vino stranih vinograda da bi ga unosio u grad.”

“U interesu je siromašnih osoba da se nitko ne usudi prodavati vino (po cijeni) preko jedanaest solida bez obzira o kojoj se količini radi.”

“… nitko ne smije izvoziti pšenicu ili bilo koju žitaricu ili brašno izvan Splita i njegova distrikta.”

“Zemlje se ne smiju dati na manje od četvrtine uroda”. Ovo možemo gledati kao zakup ili arendu. Slično je i danas - za hektar dobre oranice u Slavoniji možete platiti i do 400 EUR/ha. Ako na toj oranici sijete pšenicu i ostvarujete 1.200 EUR prihoda od prodaje pšenice, to je taman četvrtina uroda.

Potpore i savjetodavne službe

“Početkom 1818. godine uvodi se nagrada za sadnju maslina.”

“Uprava je brzo shvatila da je za jadno stanje poljoprivrede, između ostalog, dobrim dijelom kriva i neukost i primitivizam samih poljoprivrednika. Trebalo je uložiti napor u njihovo adekvatno obrazovanje. Po uzora na ostale austrijske zemlje, počela se organizirati “Putna poljoprivredna nastava”, koja je u prisnom kontaktu sa proizvođačima trebala širiti suvremena poljoprivredna znanja.”

Zadruge i udruživanja

“U takvim uvjetima 1864. godine osniva se u Korčuli “ Blagajna uzajamne pomoći”.

“Godine 1874. osniva se u Makarskoj prva uljarska zadruga, za tim i mnoge druge. Od 1874. do 1893. godine, osnovano je u Dalmaciji još 6 zadruga: Uljarska družba iz Makarske, Društvo za lov koralja i spužava za pranje Zadar, Pčelarska zadruga Grohote …”

“U Dalmaciji su oko 1910. godine djelovao Zadružni savez Split sa 210 zadruga i 40 tisuća zadrugara.”

Dalmatinski Agroklub

“Prvi list posvećen poljoprivrednom problematici jest “Poljoprivrednik sakupljač”, a izlazi u Zadru 1850. godine.”

“Slom Austro-Ugarske Monarhije su seljaci doživjeli kao vlastitu pobjedu, radujući se konačnom oslobođenju od tuđinca. Međutim, taj nacionalni zanos bio je prožet težnjom i očekivanjima težaka da se u novoj državi istodobno oslobodi kolonatskog, kmetskog i sličnog odnosa.”

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

”Povremeni, čak i vrlo žučni prosvjedi težaka nisu bitnije utjecali na njihovo mijenjanje (misli se na zakone). Iznuđen je tek tu i tamo kakav ustupak.”

“… Bajamonti govori kako su jedan od temeljnih razloga zaostalosti naše poljoprivrede naši težaci, koji su sasvim primitivni, grčevito vezani uz tradiciju, nepovjerljivi prema svemu novome.”

“Znači da je splitski težak samo na račun kamata godišnje plaćao 22,8 % svoga godišnjeg prihoda.”