Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Razbijanje mitova
  • 23.10.2023. 13:30

Hrvatska, bogomdana zemlja za poljoprivredu?

Je li ova česta izrečena teza točna ili se radi o još jednoj hrvatskoj iluziji?

Foto: Maja Celing Celić
  • 4.348
  • 348
  • 1

Često se postavlja teza da je Hrvatska bogomdana zemlja za poljoprivredu. To je jedan od onih aksioma domaće poljoprivrede koji se često izgovara, a rijetko o njima kritički razmišlja.

Pokušat ću dokazati da to nije tako, te da je Hrvatska zapravo po svom proizvodnom potencijalu jedna osrednja poljoprivredna zemlja. Pri tome sam uzeo u obzir kao glavne parametre klimatske preduvjete, kvalitetu zemljišta, ljudski faktor (tradicija, znanje, vještine…), zakonodavni okvir i prerađivačku industriju.

Klimatski preduvjeti

Prvo i najvažnije klima. Jako je teško odgovoriti na ovo pitanje jednoznačno, jer je naša poljoprivreda klimatski podijeljena u sredozemnu klimu sa suhim i vrućim ljetom, umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom, umjereno toplo vlažnu klimu s toplim ljetom, umjereno toplu vlažnu klimu sa svježim ljetom i vlažnu snježno-šumsku klimu sa svježim ljetom. 

A sad zaozbiljno: bazirat ću se na Slavoniju jer se na nju najčešće misli kada se kaže hrvatska poljoprivreda. Tako je sasvim normalno da u Slavoniji imamo zimi -20°C a ljeti +40°C. Kad to kažemo, pa ne zvuči to baš tako idealno zar ne? Paše li ljudima, stoci? Pa baš i ne. Zašto bi onda pasalo i biljkama? Usporedite to s britanskih zimskih 0°C ili ljetnih +30°C, pa će vam sve biti jasno.

Tko je doživio +35C u lipnju i prijevremeno sazrijevanje pšenice nakon par takvih dana, ili +40°C tijekom početka srpnja i posljedice za oplodnju kukuruza, zna o čemu pričam. Klima nam nije idealna, čak bi se moglo reći da je osrednja (reći da je loša uvreda je za sve one koji sade u pustinji…), sa previše temperaturnih ekstrema, lošim rasporedom oborina (sjetite se samo svih suša i poplava u zadnjih 10 godina).

Tlo

Što se tiče tla, imamo par područja s visokokvalitetnim tlima – dio Baranje, područje uz Dunav (potez Tenja, Vukovar, Tovarnik, Ilok) - i to je to. Sve ostalo je prosječno ili ispod prosjeka, vrlo često jako glinovito (ZG i okolica…) ili pjeskovito (uz Dravu). Zbog svega toga, nije čudno da većina hrvatskih mlinara kvalitetnu pšenicu kupuje u Mađarskoj. Hrvatska jednostavno nema prirodne preduvjete za proizvodnju visokokvalitetne pšenice – zato što nema visokokvalitetnu zemlju koja je preduvjet za visoki postotak glutena i ostalih mlinskih parametara.

Ostali dijelovi zemlje? Lika ima vrlo plitka tla, vrlo često i kamenita što sprečava obradu tla. Krbavsko polje je puno šljunka, vrlo propusno i neplodno. Dalmacija i Istra – karbonatna tla često s velikim udjelom kamena, visokog pH i sa ekstremnim manjkom fosfora u tlu.

Znanja i vještine

Ljudski faktor je vjerojatno najveća zapreka. Hrvatska je zbog političke situacije više puta mijenjala modele poljoprivredne proizvodnje – od planske socijalističke bazirane na kombinatima do današnje bazirane na OPG proizvođačima. Svakih 30-50 godina smo kretali ispočetka, izbrisali postojeće i dali zemlju nekim novim poljoprivrednicima. Većina naših OPG-ova u Slavoniji u poljoprivredi je bez formalnog obrazovanja i samouka, jer većina resursa pa i znanje prije Domovinskog rata bila je skoncentrirano u kombinatima, a ne na selu. Za razliku od npr. Njemačke gdje najčešće srećete četvrtu ili petu generaciju poljoprivrednika na istom imanju.

Zamislite hendikep naših poljoprivrednika koji su prvi put kupili muzne krave u devedesetima, a nisu imali uz sebe oca i djeda s kumulativno 70 godina proizvodnog iskustva? Dobro nam još i ide, žilavi i snalažljivi su naši seljaci…

Dodajmo na sve to i sustav obrazovanja koji je u Hrvatskoj loš, agronomski faktulteti u pravilu ne privlače najbolje talente. Sjemenski instituti gube korak sa globalnom konkurencijom, pa onda kako očekivati da bez vrhunskog znanja imamo vrhunsku poljoprivredu? Nikako, zato i nemamo vrhunsku poljoprivredu.

Zakonodavni okvir

Zakonodavni okvir - što je to? Svaka naša Vlada kreće ispočetka. Unutar stranaka postoje radne skupine koje 4 godine rade na programu, a onda se izabere neki slučajni ministar i tad se politika kreira ad hoc. Nebrojeno Zakona o poljoprivredi i poljoprivrednom zemljištu se izmjenilo, svaka stranka i slučajni ministar ima neki svoj film koji nastoji realizirati. Zakon o komasaciji se ne provodi. Za realizaciju sustava navodnjavanja potrebna je suradnja Hrvatskih voda, županija, Ministarstva poljoprivrede. U nemotiviranom i tromom državnom aparatu ovo je noćna mora, zato imamo samo 2% zemlje pod navodnjavanjem, a i tih 2% je više statistika nego što se u stvarnosti koristi (pitajte ratare u Gatu/Veliškovcima gdje je osigurano 2000 hektara navodnjavanja odmah uz Dravu, a ne navodnjava se ništa - da budemo do kraja iskreni ipak nije sve ni do institucija).

Industrija

I na kraju – industrija. Hrvatska prehrambena industrija još uvijek prolazi post-socijalističku pretvorbu. Prošlo je preko 30 godina od osamostaljenja, a zbog nekonkurentnosti još uvijek se svake godine ugasi poneki pšenični mlin iz doba bivše države. Država još uvijek ima visoki udio vlasništva u Podravci što je potpuno promašeno jer nije posao države da proizvodi čokolino ili passatu od rajčice (što u konačnici šteti najviše tvrtki i tom kraju Hrvatske). Nemamo dovoljno veliku prehrambenu industriju koja bi vukla primarnu poljoprivrednu proizvodnju u smjeru više dodane vrijednosti proizvodnje, pa nam zato izolirani slučejevi poput Podravke, Kanaana ili Vinke nisu dovoljni da značajnije povuku hrvatsku proizvodnju povrća.

Na koncu, je li, kako se često tvrdi, Hrvatska bogomdana zemlja za poljoprivredu?

Bogomdana zemlja za poljoprivredu je Engleska ili Francuska, s blagom klimom i u prosjeku oko 1.500 litara kiše po m2 (Slavonija: 700-900). S tradicijom obiteljskih farmi više generacija koje su prenijele znanje i imovinu svojim nasljednicima. Sa stabilnim zakonima i ozbiljnom poljoprivrednom politikom već preko 50 godina. S Ferrerom, Barilom, Lactalisom i sličnim gigantima prehrambene industrije u lancu dodane vrijednosti.

Imamo potencijala da budemo bolji. Puno bolji

Zbog svega navedenog Hrvatska nije bogomdana zemlja za poljoprivredu. Što to prije prihvatimo, to ćemo se prije prestati čuditi zašto nam ne ide tako dobro. A sve statistike govore da nam ne ide dobro: npr vrijednost poljoprivrednih proizvoda po zaposlenom radniku u poljoprivredi je višestruko manja od EU prosjeka, a 10x manja od najboljih zemalja EU. 

Zato probudimo se i zasučimo rukave. Klimu ne možemo mijenjati, ali joj navodnjavanjem možemo doskočiti. Ulažimo u obrazovanje u stručnom i poslovnom smjeru. Investirajmo u mlade poljoprivrednike koji ovih dana postaju druga generacija u istom biznisu. Fondovi su dobra rješenja za deficitarne proizvodnje i ruralni razvoj, kao i stabilna poticajna politika nakon ulaska u EU. Možda nismo bogomdana zemlja za poljoprivredu, ali imamo potencijala da budemo bolji. Puno bolji.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu


Tagovi

Hrvatska poljoprivreda Prehrambena industrija Zakonodavni okvir Klima Poljoprivrednik


Autor

Ivan Malić

Više [+]

IT-jevac kojeg je znatiželja dovela u agrobiznis. Zanima ga poslovna i tehnološka strana poljoprivrede. Zadnjih 15 godina priča poljoprivredne priče kao konzultant, poljoprivrednik i menadžer. Agrarne teme publicira na blogu https://ivanmalic.substack.com/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Uprava Europske mreže agrarnih novinara ENAJ-a ovog je vikenda boravila u Slavoniji i Baranji. Kroz seriju radnih sastanaka definirane su smjernice rada za naredne tri godine, a bilo je prilike i da se kolege upoznaju s našim agro adutima.... Više [+]