• Sigurnost hrane
  • 23.11.2016. 09:00

Hrana pod povećalom

Jesmo li sigurni od povišenog sadržaja pesticida, antibiotika, hormona rasta, teških metala, bakterija, virusa i gljiva u proizvodima koje kupujemo u trgovačkim lancima?

Foto: bigstockphoto.com, alekaleks
  • 1.429
  • 204
  • 0

U modernom društvu krojači naše stvarnosti često manipuliraju našim strahovima. Hoću li ostati bez posla? Bez krova nad glavom? Prijeti li nam terorizam? Koliko su stvarne klimatske katastrofe? Prijeti li nam potres? Jesam li obolio od teške bolesti? U tom košu, dakako životnih pitanja, je i hrana. Je li zdravstveno ispravna? Pesticidi, antibiotici, hormoni rasta, teški metali, bakterije, virusi, gljive.

Prijetnje na sve strane. Vrijeme je da vaša zabrinutost bude stvar prošlosti. Vjerojatnost je velika je da to čega se bojite unosite u organizam. Pitanje je samo - u kolikoj mjeri?

Namjerna i slučajna kontaminacija hrane

Strah povezan sa sigurnoišću hrane ima dva izvora. Prvi izvor čine mainstream medij, a posebno društvene mreže koje nas stalno bombardiraju opasnostima u hrani. Bilo opravdano ili ne. Drugi je nepovjerenje u sustav kontrole hrane: od primarnih proizvođača, preko prerađivača do onih koji bi to sve trebali kontrolirati. Postoji još jedna podjela. Prva, kada proizvođač hrane svjesno ugrožava zdravlje potrošača (primjer: uskladišteno meso koje se u uređenom svijetu ne daje ni životinjama). I druga, kada je do kontaminacije u proizvodnom lancu došlo slučajno - neznanjem ili nepažnjom koje mogu nastati na svakoj postaji puta od polja do stola.

Karike lako pucaju

Da preskočimo ove prve koji prodaju skladišta mesa kojem je istekao rok u EU. Verojatno sva moja imovina ne bi pokrila hrabrost spominjanja njihovog imena u ovim redovima. Manje-više svi znamo tko su oni. Nije problem što mi znamo pa ne poduzimamo ništa jer ne možemo. Problem je što ne poduzimaju oni koji su plaćeni za to. Da prijeđemo na ove druge.

Odavno znamo da lanac puca na najslabijoj karici. Dakle, hrana može biti zagađena na dugoj vremenskoj liniji od polja do stola. Počnimo sa primarnim proizvođačima, tj. proizvođačima sirovina. Nemamo odgovor ni na prvo pitanje. Tko može proizvesti hranu? I slijedi - treba li on imati neki certifikat? Tko može kupiti pesticide u poljoapotekama? Kako ih upotrebljava? Vodi li evidenciju o njihovoj upotrebi? Kakvi su nam strojevi za zaštitu bilja? Tko njima upravlja? Kako se plodovi ubiru? Kako se transportiraju? Kako se skladište? Sljedeće korake od polja do stola kao što su prerada i proizvodnja hrane ćemo ostaviti za neki drugi članak.

Studija slučaja - Hrvatska

Dakle, da vidimo kako u kriznim situacijama djeluju dvije države. Jedna je članica Europske unije, druga to namjerava (bar deklarativno) postati. Slučaj u Hrvatskoj u posljednjih mjesec dana je, nažalost, bio ekstreman. Dječak je pojeo jaja zaražena salmonelom - i preminuo. Jaja su u Hrvatsku uvezena iz Poljske.

U danima nakon ovog događaja u Europskoj uniji munjevito je reagirao sustem obavještavanja i uzbunjivanja javnosti i jaja su povučena iz prodaje trgovačkih lanaca. Međutim, Hrvati se tu nisu zaustavili. Nova Vlada je počela raditi "punom parom", a novi ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić jasno je dao do znanja da je njegova meta zdravstveno sigurna hrana na policama. Pametno se ogradio i nije napravio podjelu na uvoznu i domaću hranu. Samo na ispravnu i neispravnu. Vrlo dobro znamo što se događa iza kulisa pošto su na meti bili veliki trgovački lanci koji masovno uvoze hranu. Dakle, manje-više situacija je bila slična i prije godinu dana. Ali nitko nije umro. To se trebalo dogoditi da bi inspekcije radile svoj posao.

Studija slučaja - Srbija

Počnimo od ove godine. Nakon sedam mjeseci stalnog pritiska od strane časopisa "Moje gazdinstvo" od 5. siječnja počeo se primenjivati Pravilnik o kvaliteti usitnjenog mesa. Njegova primjena trebala bi spriječiti korištenje mljevenih kostiju sa antibioticima, teškim metalima, kokciodiostaticima u različitim proizvodima. Nakon gotovo godinu dana primjene pravilnika razgovarao sam sa čovjekom koji se najviše zalagao za njegovo usvajanje. Prema njegovim riječima, sada su poznati podaci tko je najiše uvozio ovo meso.

Kaže da inspektori Uprave za veterinu ovih dana kontroliraju skladišta sa zamrznutim mesom. Govori da zahvaljujući manjku inspektora, a često i moralnosti uvoz ovakvog mesa nije prekinut. Nadam se da ćemo uskoro i imati precizne podatke, prije svega zbog zabrinute javnosti. Njihov strah je ponovo podgrijan nakon informacija o zamrznutom mesu iz 1982. koje je stiglo u luku u Bar, a namijenjeno je, između ostalog, i tržištu u Srbiji.

Afera koja je uzburkala javnost svakako je - Juvitana. Nadam se da ćemo uskoro saznati je li ona "poklon" od konkurencije ili je riječ o stvarno povećanom sadržaju pesticida u hrani za bebe. Ono što iznenađuje je, prema pisanju "Politike", tajming. Uzorci "Juvitane" su iz maloprodajnih objekata preuzeti 12. listopada. Bili su gotovi 28. listopada. Inspektori su maloprodajne objekte i proizvođača obavijestili o rezultatima 3. studenog. Ministarstvo zdravlja je informaciju na svoj web postavilo 8. studenog, dok su novinari informaciju "našli" tek nekoliko dana kasnije. A zamislite da se radi o težoj kontaminaciji hrane?! Koliko bi se stanovnika otrovalo?

Nije sve tako crno

Istraživajući temu sigurnosti hrane krajem travnja posjetio sam laboratorij "Abioteh" fakulteta Zaštite životne sredine sveučilišta Educons. Ona je 2008. godine akreditirana i ovlaštena od Ministarstva poljoprivrede za određivanje genetički modificiranih organizama u hrani, metala i ostataka pesticida.

Uređaji za dekteciju kontaminanata hrane koje sam imao priliku vidjeti koštaju i po nekoliko stotina tisuća eura. Redovna profesorica i dekanica fakulteta Zaštite životne sredine Mirjana Pucarević rekla mi je tom prilikom da suvremeni uređaji imaju puno niži prag detekcije od njihovih prethodnika. Dakle, oni otkrivaju mnogo preciznije ono što ranije generacije uređaja nisu mogle.

Samim tim čini se da je hrana zagađenija nego ranije. Kada je riječ o sadržaju kontaminanta, propisima su određene granične vrijednosti. Dakle, granica nečega je propisana na 0,2 ppm. To ne znači da ćete se vi otrovati ako se ta tvar nađe u hrani sa 0,5 ppm. Ali problemi bi mogli nastati ako tu koncentraciju kroz hranu ili vodu budete unosili narednih 30 godina.

Što možemo poduzeti?

U suvremenom društvu gotovo je nemoguće izbjeći unos povišenih vrijednosti kontaminanata putem hrane. Kada šire gledamo zdravlje u cijelu priču bi trebalo uključiti i faktore stresa, zatim zagađenog zraka, kao i utjecaj sredstava za osobnu higijenu koje unosimo preko kože. Pa što možemo učiniti u tom slučaju? Kako bi smanjili unos toksičnih tvari hranu treba kupovati koliko je to moguće od provjerenih proizvođača.

Potrebno je da što više budemo u prirodi, pješačimo i budemo fizički aktivni. Tako ćemo izbaciti dio toksina. U svakom slučaju, neće naškoditi da u higijenu uključimo specifične šampone, sapune i paste za zube koje spadaju u grupu "zelenih" proizvoda. Kada je riječ o stresu - tu sami sebi morate pomoći. Za početak pokušajte ne opterećivati se time kako su se difenilamin, acetamiprid, imidaklopid, propargit, ciprodinil našli u hrani za bebe. Samo ćete se nervirati, a ne možete na to utjecati. Ako je tko plaćen da se zbog tih činjenica nervira, to smo mi - novinari.

Foto: bigstockphoto.com, alekaleks


Tagovi

Sigurnost hrane Salmonela Kontrola hrane


Autor

Đorđe Simović

Agrarni novinar 15 godina. Objavljuje u tiskanim i elektronskim medijima u zemlji i regiji. Nositelj više nagrada za agrarno novinarstvo. Moto: "Nemoj pa se ne boj."