Zašto toleriramo ruine koje predstavljaju opasnost za ljude, koje nagrđuju prostor? Koje na koncu i ruše vrijednost okolnim nekretninama?
Prije koju godinu, u ljetnoj sezoni godišnjih odmora vodio sam jednu manju grupu Skandinavaca u posjet našim vinarima u zaleđe Zadra. U popodnevnu razbibrigu s ciljem upoznavanja dijela naše enološke scene, kratkog odmora od našeg najvećeg izvoznog proizvoda, sunca i mora.
I vozimo se mi tako krivudavim putevima Ravnih kotara, polupustim mjestima, prolazimo kroz naselja u kojima su ratna razaranja još itekako vidljiva i u jednom trenutku pita me jedan od njih, Šved, gledajući te iste ruševne objekte: "Vedrane, pobogu, što je ovo?"
I krenem ja njima pojašnjavati, širim kontekst od Adama i Eve, govorim im o zbivanjima tih 90’, pa da je izbio rat, pa da je baš tu bila linija razdvajanja, recitiram neke vremenske okvire i detalje, koje oni pažljivo prate klimajući glavom u znak razumijevanja. I kad sam završio taj svoj kraći monolog na temu povijesne zbiljnosti, nakon kraće pauze, uzvrati mi isti taj Šveđanin pitanjem: “Ma OK, ali to je bilo prije skoro trideset godina!?”
Kad sam akceptirao tu njegovu rečenicu, više nisam znao što bi im rekao. Čovjek je izrekao jednu tako jednostavnu i racionalnu misao, kojom je u djeliće razbio moje obrazloženje, ali i logičku postavku istih. Potrošio sam ‘tintu’, osušila mi se usta, a umjesto da njima nešto bude jasnije, samo sam sebe zbunio.
Zbunio činjenicom da nije normalno u trećem desetljeću nakon rata koristiti isti kao izgovor. Do kada će to biti tako? Kada ćemo te teme staviti postrance? Kada ćemo imati provediva prostorna rješenja i dobre prakse za probleme ruralnih područja? Zašto tih tema nema u javnom diskursu?
Nekoliko mjeseci kasnije, obiteljskim povodom istog ljeta Gospodnjeg, zateknem se na Korčuli. Na otoku toliko bogate povijesti, nevjerojatnih krajolika, potencijala i proizvoda (jer koga nije (o)Čara-o tamošnji Pošip) jednog smo dana obišli i Blato, čuveno mjesto skriveno u unutrašnjosti. Hodajući uskim ulicama tog nekada važnog agrarnog sjedišta izvan turističke sezone i danas su jasno vidljivi razmjeri posljedice katastrofe koja je u vrlo kratkom roku početkom 20. stoljeća mještane raselila širom svijeta. Legenda glasi da je filoksera učinila da danas tri puta više Blaćana ima u Sydneyu (Australija) nego na samom otoku.
Dok su ti naši emigranti davno umrli, njihovi su prazni objekti još uvijek tu. Čekaju, samo nije jasno - što, koga i do kada? Čuvaju uspomenu na prošlost i istovremeno koče budućnost iste sredine. Oko kojih se krije čitav splet složenih pravnih formulacija, čija uporabljivost tako dolazi pod znak pitanja. Jer tjeraju mlade, obeshrabruju potencijalne doseljenike, razvijaju osjećaj nemoći i apatije kod dijela preostalih žitelja.
Prvi danas lako vide bolje uređena društva i biraju promjenu, drugi moraju biti ludo bogati i uporni da bi se odvažili za avanturu i napravili pomak, dok su se brojni treći prepustili valu. Nerijetko je u tim sredinama premalo četvrtih, onih koji ju mogu povući naprijed.
Koliko god to morbidno zvučalo, postojeće stanje sugerira da sela pojedinih dalmatinskih otoka, Zagore, Like, Korduna ili zapadne Slavonije može danas spasiti jedino potres, baš kao što se to nedavno dogodilo na Banovini. Porazna je to konstatacija koja je dobila i patinu ususret 30-oj godišnjici naše neovisnosti.
‘Zagreb’, imamo problem! Brzina promjene nije na tragu potreba razvoja suvremenog društva.
Čudimo se da pojedini djedovinu mijenjaju za grad ili inozemstvo. Tko im može zamjeriti? Zašto očekivati da žive u okruženju aveti prošlosti i malodušju rijetkih preostalih stanovnika?
Kad u Blatu na Korčuli tek svaka treća kuća ima i ukućane, kada u brdskim dijelovima Slavonije imamo sablasne predjele, kada domaće životinje u Lici i dalmatinskom zaleđu postaju egzotična pojava, kada se broj stanovnika velikog broja malih naselja bliži nuli?
Gledajući te polusrušene i napuštene objekte nameće se pitanje što napraviti? Postavlja se i pitanje - zašto do sada ništa nismo poduzeli? Koliko još godina treba proći da probleme identificiramo i krenemo rješavati?
Jer iskustvo kaže da se neće sami riješiti već akumulirati, da ako se s njima ne uhvatimo u koštac, prije ili kasnije dođe do onog Štulićevskog pitanja: 'Kamo dalje, rođače?'
Agroklub i Društvo agrarnih novinara Hrvatske, održat će online konferenciju "Ima li rješenja za ruševine u ruralnom prostoru?", a prijaviti se možete OVDJE.
Prvi argument nerješavanja je nepovredivost prava vlasništva. Ako se postojeće stanje brani tom ustavnom kategorijom, dolazimo do sljedećih pitanja: Gdje ono prestaje, a počinje javno? Imaju li mrtvi veća prava od živih? Kome odgovara ‘status quo’?
Kada odemo zapadnije, vidimo da tome ne mora biti tako. Sela u susjednoj Sloveniji ne dijele takvu sudbinu, baš kao niti austrijska u kojima, doduše uz različite demografske trendove, postoje i nešto drugačija pravila ‘igre’.
Zaključak je da se razlika, osim u oku promatrača, nalazi u ljudima, stavovima, ekonomskoj razvijenosti, stupnju društvenog razvoja i regulaciji.
Uporišta imamo u našem glavnom pravnom aktu, Ustavu RH koji o vlasništvu govori u sekciji posvećenoj gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima. Pa u članku 48. kaže: "Jamči se pravo vlasništva", ali i odmah nastavlja: "Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru."
Kad se s ustavnih papira vratimo u stvarnost, nameće se pitanje: kome je tu i što dobro (u)opće, kada je riječ o ruševinama?
Zašto toleriramo ruine koje predstavljaju opasnost za ljude, koje nagrđuju prostor? Koje na koncu i ruše vrijednost okolnim nekretninama?
U razgovoru s inozemnim kolegama na istu temu njihova se rješenja čine logična. Jedan iskusni agrarni novinar iz Nizozemske mi kaže da je njihova baza postupanja u takvim slučajevima u dozvoli građenja. Objekt se ruši ako njegovo postojanje ne ispunjava ulogu u prostoru izdanu dozvolom za gradnju. U prijevodu, ako je kuća ruševna, samim time ne ispunjava uvjete za život i zajednica ju uklanja.
Zašto to kod nas nije slučaj?
Takvih je objekata širom RH na tisuće, a da stvar bude zanimljivija, nitko niti ne zna njihov današnji broj. U pripremi ove teme pitali smo razne institucije, a jedini iole relevantan podatak star je 10 godina, onaj Državnog zavoda za statistiku, nastao u sklopu zadnjeg popisa stanovništva (ove godine ide novi, nap.a.).
On kaže da smo tada imali 2.246.910 stambenih jedinica od čega 342.349 privremeno nenastanjenih i 73.994 napuštenih, a uz koje imamo i njih 262.769 koji se koriste povremeno. U prijevodu čak 18.5% trajno nema ukućane, po čemu smo najgori u EU!?
Paradoks brojnih nekretnina bez ljudi, a istovremeno brojnih ljudi bez nekretnina nije vezan samo za RH. Gledajući preko granice, slične primjere možemo naći uglavnom u zemljama Mediterana (Italija, Španjolska, Malta, Grčka...), što sugerira da je riječ o mentalitetu i stupnju razvoja društva (?).
Kao posljedicu naših Zakona o nasljeđivanju danas u nekim sredinama imamo zapuštena i ekonomski neodrživa zemljišta (i kuće) s velikim brojem suvlasnika. Isto naravno šteti vlasnicima koji zbog složenih odnosa teško mogu prodati nekretninu, ali i državi koja je time neprivlačna investitorima, a što je kočnica razvoja kojega toliko zagovaramo.
Ustav jamči pravo nasljeđivanja s kojim smo zakomplicirali stvari, a u članku 49. govori da "država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva".
Doima se da imamo zdravu logiku zapisanu u temeljnoj legislativi, ali je praksa s napisanim u koliziji. Čini se i da plana nema i da u političkom smislu izbiva strateški pristup, stoga se nameće osjećaj kako samo kontinuirano gasimo požare.
A podlogu imamo jer Ustav jasno kaže i da se "vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi."
Tko snosi odgovornost ako se ‘ničiji’ ruševni objekt sruši i ubije nekog od mještana ili turista? Tko od toga ima koristi? Kome je to dobro? Čiji je to interes? Okoliša? Prirode? Zdravlja?
Teško je razumjeti kako smo u šumi pravila izgubili smisao. Smisao o kojem je još prije 100 godina pisao naš najpoznatiji šumar Josip Kozarac.
Koliko vremena još treba proći da se suočimo s tim izazovima naših mrtvih kapitala, pogotovo kada je jasno da svaki dan čekanja dodatno komplicira budućnost?!
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Andrej Žalec
prije 2 dana
Damir Senj priroda i zakon svemira je jači od malog glupog stvorenja, koji je moralo nastati umjetno, jer Bog je u prirodi stvorio sve previše Više [+]
Damir Senj
prije 4 dana
Pitanje je skoru bidučnost dali će kod nas više uopšte i biti poljuprivrednika, kako sve krenulo u rikverc.
Đuro Japaric
prije 2 godine
Što čeka Hrvatsku 2021 - 2031 ? UMIRANJEM I ISELJAVANJEM , ostati ćemo bez 500 TISUĆA stanovnika ! Imati ćemo u selima i gradovima vjerovatno još preko 100 TISUĆA praznih kuća i stanova ! Najgore će biti u Lici , Zagora , Slavonija ! U selima MOGUĆE je ići na otkup PRIVATNE zemlje i ruševnih kuća kako bi se formirala KOMERCIJALNA seljačka imanja ! Moguće je ograditi veće površine za uzgoj divljači ! ALI , bez AGRARNE REFORME , scenarij je unapred napisan !
Đuro Japaric
prije 2 godine
Tomislave , ti ne razumiješ neke stvari ; parcela 1 umrla vlasnica , parcela 2 Tomislav , parcela 3 umro vlasnik ! Nasljednici NEĆA pokrenuti ostavinski postupak jer to BEOGRADSKI Zakon o nasljeđivanju ne obvezuje ! Kome će se onda komunalni redar obratiti ! RJEŠENJE je HRVATSKI Zakon o nasljeđivanju sa rješenjima iz SAD , SLOVENIJE , NIZOZEMSKE , a BEOGRADSKI vratiti u SRBIJU ! Zašto pišem SAD ? Rekli su mi da tamo nasljednici MORAJU pokrenuti ostavinski postupak u roku 6 mjeseci ! Ako ga NE pokrenu smatra se da imovina nikoga ne zanima , da nema nasljednika i ona postaje imovina SAD ! BAGRA u Zagrebu MORA ići na ovakvo rješenje u ISELJENIČKOJ RH !
Andrej Žalec
prije 2 godine
Ako netko ne uzdržava svoje nekretnine i ne plača poreze na njih, ja predlažem. Obavezno se napravi zakon, po kojem MORA vlastnik izdržavat nekretnine u funkciji. Ako ne, uvede se posebna taksa i uveča porez. Kad se nakupi tih neplačenih obaveza, država daje nekretninu na javnu prodaju. Radikalno ali to je jedino rešenje, za sve nekretnine, koje imaju vlastnike, a da ni sami neznaju, da su vlastnici nekih 3-5 m2 u Hrvatskoj. Ako to ne riješite, uvijek čete imati probleme.
Tomi Haha
prije 2 godine
imam ja ideju, komunalni redar izađe na teren i obavijesti vlasnika o tome da mora sanirati ruševinu u realnom vremenu; ako sanacija izostane, ide kazna. i tako u krug. vlasnik će ili plaćati kazne, ili sanirati objekt. u slučaju da ne plaća kazne, u trenutku kada visina kazni premaši tržišnu vrijednost nektretnine, ona dopada pod JLS koji će onda s njom adekvatno raspolagati. no opet, trebali bi sposobni, a ne podobni ljudi da se to provede :(
Đuro Japaric
prije 2 godine
Zorane ova lopovsko režimska državica OTIMA zemlju , pri čemu zloupotrebljavaju dvostruku evidenciju zemlje iz CARSKA Austrije , jer TUPAVI hrvatski političari nisu naprezali mozgove da rješavaju zemljišno zakonodavstvo ! Najbolji je dokaz Zakon o poljoprivrednom zemljištu od 1991 prave cirkus , gospodarsku i demografsku štetu ! Ovdje se radi o RUŠEVINAMA , a dio RUŠEVINA ljudi su dali kao jamstvo za smještaj u domove ! Bagra u Zagrebu MOŽE BEOGRADSKI Zakon o nasljeđivanju vratiti preko Drine i Dunava u SRBIJU , i preuzeti rješenja iz PAMETNIH država kao što su Slovenija , Nizozemska ! Zašto zastupnici i bezvrijedna vlada NEĆE preuzeti rješenja od PAMETNIH ?
Zoran Čukljević
prije 2 godine
Mnogo teških riječi je ovdje izrečeno,ali rješenja nema na vidiku dokle god je kriv neko od prije 10,30,50,100 godina. Hrvatska država je samostalna 32 godine,dakle sama je mogla donositi zakone po svojoj mjeri a zašto se to nije događalo ,to treba pitati nekoga na području Republike Hrvatske. Uvijek nam je neko drugi kriv a krivac se nalazi tu pored nas,ali mi ga ne želimo prokazati ili imenovati. Kako bi neko mogao uzimati privatnu imovinu iako je u ruševnom stanju,slike koje su prikazane sigurno nisu novijeg datuma,takvih je kuća i drugih objekata mnogo širom Republike Hrvatske,a kada negdje treba proširiti neku prometnicu tada se "odgovorni" kunu da ne mogu jer moraju poštivati privatnu imovinu ,vlasnik je neće prodati,a ono ako je nešto od strateškog/drušvenog/ interesa da se može privatna osoba izvlastiti iz te nekretnine ne "pije vodu". Onda pitanje, Kako bi neko mogao uzeti tuđu imovinu,srušiti je ili obnoviti i nekome dati? Tko su ti kome bi takvu imovinu trebalo dati? Tko bi financirao rušenje ,obnovu da bi se nekome dalo na korištenje? Da li su to opet neki podobni i t d? Mnogo bi se pitanje moglo još postaviti po toj temi. Zašto niste postavili pitanje: Kako bi se Vi osjećali da slučajno imate negdje takvu imovinu u ruševnom stanju,da Vam je oduzmu obnove i nekome Vama nepoznatom daju na korištenje?
Đuro Japaric
prije 2 godine
Jedna se partija na plakatima zalaže da se ne prodaju kuća i imanja u Slavoniji ! Nasuprot toga treba podstaći da se prodaju napuštene kuće i naprave površinski veće okućnice i OPG , jer su sela Slavonije i Baranje upropaštena od naredbe Carice Terezije 1756 od koje su sagrađena UŠORENA sela ! Kolonizacijom , samodoseljavanjem , rađanjem puno djece u selima Slavonije i Baranje napravljena je SIROTINJA ! Uništenjem industrije u ratu i lopovskom privatizacijom NEMA radnih mjesta pa imamo EGZODUS iz Slavonije i Baranje i bezcijenje nekretnina i bez kupaca !
Đuro Japaric
prije 2 godine
Hrvatski političari kroz povijest imaju sluganski status i prodavanje demagogije od Radića i njegove partije osnovane u Austro - Ugarskoj iz koje imamo dvostruku evidenciju zemlje i cirkus koji sada puno košta . Slugani su nam nametnuli i BEOGRADSKI Zakon o nasljeđivanju , koji nema veze o ekonomiji kad je riječ o poljoprivredi i nije obvezujuće da NASLJEDNICI pokrenu ostavinski postupak u ISELJENIČKOJ KVAZI DRŽAVICI kao što je hrvatska ! Pravo predlagati ZAKONE u ovoj kvazi državici ima svaki zastupnik , više zastupnika u raznom obliku i bezvrijedna vlada predvođena bezvrijednim Plenkovićem ! TREBA izmijeniti BEOGRADSKI Zakon o nasljeđivanju , napisati NOVI ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU , iZMIJENITI ZAKON O VLASNIŠTVU I ukinuti DVOSTRUKU bečku EVIDENCIJU ZEMLJE ! 556 OPĆINICA I GRADIĆA U OVOJ KVAZI DRŽAVICI ne TREBA , treba IH UKINUTI 456 i ići na ekonomski JAČE i STRUČNIJE lokalne vlasti sa KOMUNALNIM službama i redarima ! ZA 3 DO 5 g možemo imati HRVATSKU sa raščićenim RUŠEVINAMA , OKRUPNJENIM parcelama , KULTIVIRANIM zemljištem I VRAĆENIM životom u 119 IZUMRLIH sela ! Jeda bivša zastupnica reče mi ; Đuro Vi ste idaelist mora te se boriti ! KRIVA definicija da sam idealist , a boriti se NE MOŽE pojedinac i mala skupina !
Tomi Haha
prije 2 godine
sve je dio istoga problema; o ključnim, opće korisnim pitanjima, odlučuju ljudi nesposobni raditi za opće dobro. no ako su čak i sposobni, često nemaju "kičmu" stati pojedincima na žulj kako bi se to opće dobro, realiziralo.
Đuro Japaric
prije 2 godine
Jednostavna je , Marta , tema u ovakvoj Hrvatskoj . Samo problem je što ovaj članak i dio nas pišemo o BUDUĆOJ Hrvatskoj i rješenjima ! Sloveniju i Hrvatsku NE možemo uspoređivati jer su Slovenci sa DISLOCIRANIM proizvodnim pogonima zadržali stanovništvo na seskom prostoru , a zemljišne zakone NISU preuzeli iz BEOGRADA i Beča ! Država gospodine JUSP otima zemlju upisanu po katastru i zemljišnim knjigama , bar je u mojem slučaju i slučaju Japarić i zadruge tako i PRISILJAVA sudske sporove , a onda od 2001 NAMEĆU neobvezujući Zakon o poljoprivrednom zemljištu i tako NE stavljaju podržavljenu zemlju u obradu , a PRIVATNE vlasnike NEĆE natjerati da sređuju stanje , ponude zemlju u zakup ili prodaju !
Marta Radić
prije 2 godine
Teška je ova tema , a još teže je komentirati. Jednom riječju ovo je RH!
Nedjeljko Jusup
prije 2 godine
Točno gospodine Japarić. Za istu stvar imamo dvije intitucije. Nepotrebno. A država neka ne uzima ljudima zemlju upisanu u katastar koje su nasljednici.
Đuro Japaric
prije 2 godine
Kome gospodine Jusup poslati uplatnicu ? Umrlom , živom upisanom u gruntovnicu , živom upisanom u katastu ? Ili Vi u gruntovnici a ja u katastru ! ZATO moramo UKINUTI nepotebnu dvostruku evidenciju zemlje NAMETNUTU od okupatorske Carska Austrije ! Vi u Dalmaciji znate kakav cirkus imamo !
Nedjeljko Jusup
prije 2 godine
Vše od milijun ha državnog i privatnog zemljišta u ledini . A porez na neobrađeno zemljište nitko ne plaća iako postoji zakonska obveza. Zašto?
Đuro Japaric
prije 2 godine
Gospodine Vedrane , poslije izbora za megalomanskih 556 općina i gradova i 20 županija , molim Vas da organizirate skup , vođa parlamentarnih partija , Udruge OPG Hrvatske - Život , HPK , tema ; imenovanje povjerenstva za pisanje NACRTA ZAKONA ZA HRVATSKU AGRARNU REFORMU ! Od ministra MOST dok su bili u koaliciji sa HDZ , dobio sam odgovor da izmjene Zakona o nasljeđivanju nisu planirane ! Zastupnici ŠUTE , šuti i NESPOSOBNI Plenković i njegov ministar pravosuđa ! JEDINO vidim moguć pomak da POKUŠATE organizirati PREDLOŽENO !
Đuro Japaric
prije 2 godine
Ustav HDZ i SDP je SMEĆE ! Ne jamči se pravo vlasništva , niti je poznata definicija toga ! Jer od Carske Austrije imamo dvostruku evidenciju zemlje , u gruntovnici Vedran to se smatra književno vlasništvo ,a u katastru Đuro to se smatra izvanknjiževno vlasništvo ! Ja po katastru mogu dati u zakup zemlju pravniku Plenkoviću ! U Ustavu piše ; jamči se pravo nasljeđivanja , ovo nije sporno u ovoj REŽIMSKOJ državici ! Sporno je što su nam NAMETNULI Zakon o nasljeđivanju donesen u BEOGRADU 1965 , a u Zagrebu 2003 nebitno izmijenjen ! BEOGRADSKO smeće nema veze o ekonomiji kad je riječ o poljoprivredi , i što je BITNO u ISELJENIČKOJ RH nasljednici NE moraju pokrenuti ostavinski postupak , pa se MORA ići na IZMJENU toga SMEĆA u smislu da NASLJEDNICI MORAJU pokrenuti ostavinski postupak u ROKU 6 mjeseci ! Kod nasljeđivanja POLJOPRIVREDNOG zemljišta TREBA preuzeti riješenja iz SLOVENIJE , NIZOZEMSKE ! Tuđmanu sam predložio 1995 PRIJEDLOG za seljačku poljoprivredu koja podrazumijeva i NOVI Zakon o nasljeđivanju ! O ovome je govorio1995 i sada pokojni ministar GAŽI , jedini PAMETAN ministar poljoprivrede ! Gaži 95 kao kandidat HDZ za Sabor ; Zakon o nasljeđivanju zemljišta je jako bitan jar ako sad damo ( mislio je prodaju državnu zemlju ) može nam se vratiti proces koji smo nekada imali . MORAMO sačuvati značajke pravih obiteljskih farmi , ane njihovo djeljenje !Ja kao nepartijski kandidat 95 ; Zauzeti ću se da se u idućih pet do 10 godina putem NACIONALNOG progarama utemelji maksimalan broj FROFESIONALNIH obiteljskih gospodarstava ! Gaži poslije izbora 95 NIJE bio minista poljoprivrede , ja na te Tuđmanove PRIJEVREMENE izbore kao kandidat nisam ni izašao ! KORISTIO sam besplatno medije da kažen što se MORA !