• Priče iz zaleđa
  • 22.06.2018. 16:00

Da su ga prepoznali, Luka Modrić bi i danas igra na male branke

Ništa od njega. Je talentiran, al je fizički slab. Maći, govorili su lokalni treneri. Otpisao ga i splicki Ajduk ne prepoznajući u Luki Modriću igrača za svoj klub, a kamoli svjecku klasu.

Foto: Cezaro de Luca/DPA/Pixell
  • 4.904
  • 299
  • 0

Srića Modrićova što niko nije pripozna da će biti vrhunski igrač. Svjecka klasa. Da je, danas bi igra na male branke za kafić Tin, a ne za kraljevski Real i bija kapo našim  vatrenima  El, tako Ćupo, podvikne pobratim Markan ne bil dodatno zadramatizira situaciju u krčmi na Raskrižju.  Bi sigurno, potvrđuje mali Ćupo. Morda bi ode s namin  Luka gleda utakmice, što se događa na svjeckome u Rusiji. A on tamo u Kalingradu i Njižnjem Novgorodu rastura. Leti terenom, bori se, dribla, dodaje, zabija… Kakva golčina Argentini! Mesi mu nije ni do kolina. Ne more mu ni postole čistit, podvikuje mali Ćupo.

Ozračje je i ode, na Raskrižju,  sinoć dostiglo vrhunac kad je Raketa na kraju zabija za 3:0. Ajmoooo. Sve je gorlo, mavalo se zastavan, pivalo,  popilo na stolitre vina, pojlo na škipe pršuta i sira, prasetine..

Analiza na Raskrižju

A danas - nastavak. Analiza. Kad pobratin Markan i Ćupo govoru obično svi slušaju, jer in je svaka na mistu.  Al, ovo s Modrićem su ipak pritirali.

Dabi jedan Modrić osta igrač malonogometnog kafića!? Ljudi nemojte da vas iko čuje. Pričate pizdarije, odgovara im Živko stričov. Još se popeja na stol da ga svi dobro vidu i  razumu. Jer, na Raskrižju se i danas, dan nakon utakmice skuplo dabi polak sela. A kad su vako važni događaji,  dođu niki i iz grada, a među njima redovito slatkousni profešur Bage, okorjeli agronom Tumac i nuvnar  Marčina. Slavlje se nastavlja. Ima na Raskrižju uvik pečene prasetine, pilića i domaćog vina iz Bajinog vinograda. Je zeru ošlo na špuntu. Tumac  kaže  “bilo ljuto, a crno mutno”, al isto kuri jer svi znaju da Baja u njega ne stavlja ni cukra ni biculfita. Nikakve kemije. Tako je, nema u njemu ništa neg kako gaj Bog da, ponosno ponavlja Baja. Nema svoj vinograd, al kupuje najbolje grožđe i sam pravi vino.

E, al ljudi ne dolaze na Raskrižje samo zbog ića i pića. Ma kakvi. Još više dolazu zbog velikog Bajinog ekrana. Tolki je da se Modrić na njemu vidi u svoj svojoj prirodnoj veličini.

Rukavica uhljeba Malteža

“Metar i lamica”, sarkastično  na račun Modrićeve visine dobacuje uhljeb Maltež. On je u vrag zna kolko nadzorni odbora, nogomet ga ne zanima, al isto dođe da čuje ko što govori. I, zapovida: Ajde, vas dva, Markane i mali Ćupo, pojasnite kako bi to Modrić propa da su u njemu još dok je bija  u podmlatku naši lokalni stručnjaci pripoznali velikog igrača. To nema, nikakve logike. Pričate pizdarije, izaziva Maltež. Zanima i sve ostale na Raskrižju. Slavi se pobjeda protiv Argentine. Piva, pije i luduje. Svi viču, govoru u isto vrime dok pobratim Markan nije  prihvatija rukavicu  bačenu od uhljeba Malteža.

"El, koga još zanima zašto bi Modrić osta lokalni igrač da su lokalni stručnjaki u  njemu prepoznali velikog igrača?!", pita pobratim Markan.

 Ajde, ajde divani više Markane kad si počeja, viče Živko stričov.

Pojašnjenje pobratima Markana

Sićatel se, počima pojašnjavati Markan, daj Modrić kad je ima pet, šest godina, s ćaćom i materon početkom rata prognan iz Obrovca. Točnije iz Zatona Obrovačkog, zaselak Modrići. Kad su došli u Zadar, smistiše ih s drugim prognanicima u trošni hotel Iž, ćaća se uključija u Hrvatsku vojsku, a malog Luku upisa u NK Zadar da nek se dečkić igra s  drugom dicom jer se volija loptati.

Jest talentiran, dobro barata loptom, al je mali. Fizički slab. Nikad od njega velikog igrača”, govorli su lokalni treneri.

Ni Reno, koji je tada drma zadarskim nogometom, nije reagira. Da jest, ubacuje se mali Ćupo, možda bi ponudija Lukinom ćaći Stipi stipendiju i misečno dvi, tri iljade kuna, a kad zaigra za prvu momčad dat će im i stan. E sad, recte vi meni kob to odbija u ono ratno i poratno vrime. Još kad si prognanik, dodaje Markan dok svi slušaju što će biti dalje. E, a da je Reno ponudija svoje uvjete, odma bi se javija i Tiho Knežević, vlasnik kafića Tin  na autobusnom kolodvoru. Tihu znate, on je veliki zaljubljenik u nogomet, njegov malonogometni klub istog imena kaj i kafić, okuplja je najbolje igrače,  vedrija je i oblačija, stalno prvi u malonogometnoj ligi. Kad bi čuja što Reno nudi Tiho bi da duplo više i, pitam je vas reče Markan, tko bi tada to  odbija?!

I Ajduk ga otpisa

Niko. Inšomo Luka je nastavja trenirati u pionirima NK Zadar, a kad je navršija 10 godina, njega i malog Grgurovića pozvaše u splicki Ajduk. “Ništa od njega. Fizički je slab”, procjenili su u Ajduku i evo Luke nazad u Zadar, podsjeća Markan i dodaje:  “Jedini koji je virova u njega bija je pokojni Bašić”. Kad je Luka završija osnovnu školu i napunija 15 godina,  odveja ga u Dinamo. Ćaća i mate ostali u Zadru, Luku je klub smistija u stan na maksimirskom kvartu Ravnice, nastavija je trenirati, igrao za kadete i juniore, a kad je stasa za prvu momčad poslaše ga u Mostar, tamo u njijov Zrinski. I, štoš vidti, nastavlja Markan,  Zrinski s Lukom osvaja prvo  misto u premier ligi  BiH. Luka je proglašen najboljim igračem. E, utrčava mali Ćupo, znatel  da se tamo u Mostaru  još prepričava kako je u utakmici sa Sarajevom (2:1), oduzeo loptu protivničkim igračima, pritrčao cilu protivničku polovicu i na kraju zabija golčinu.

Vraćaju ga u Dinamo, al ne da igra.

Lukina upornost i božja providnost

Posuđuju ga zaprešićkom Interu koji je s Lukom, na iznenađenje svih, zasija na prvo misto HNL-a. Kad to vidiše ponovo ga u Dinamo vratiše.  Ali, znakovito će Markan, ne igra, grije klupu. Treneri Lončarević i Cvetković ga ne meću u igru, dodaje Ćupo. Minjaju se treneri i tek peti, pokojni Kuže, daje Modriću da igra.  Od tada Dinamo ne silazi s prvog mista, a ostalo znate. Tottenhem, Real, trofeji

Di igra Modrić tu se pobjeđuje, a on uvik najbolji od najboljih, zaključuje pobratim Markan. Kad je zvršija još je naručija turu za svih u čast Modrića i vatrenih.  Idemo dalje. S Modrićem na čelu do prvog mista. Uz božju pomoć svjecki prvaci. Uz Lukinu upornost i Bog je  sigurno ima svoje prste u njegovoj karijeri. Jer, da nije upornosti i božje providnosti nikom - ništa. Luka Modrić bi, možda, i danas igra za Tihin malonogometni Tin. Na male branke!

 


Tagovi

Luka Modrić Svjetsko prvenstvo Rusija Tin Raskrižje Argentina


Autor

Nedjeljko Jusup

Nedjeljko Jusup

Nedjeljko je dugogodišnji novinar i urednik. Osnivač i prvi glavni urednik tjednika i dnevnika Zadarski list. Moto: Informativno, poučno i zanimljivo. Piši tako da riječima bude tijesno, a mislima široko.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi