Curi na sve strane

Što valja kada ništa ne valja? Onda valja samo nered. Imamo situaciju da nam je samo u prva četiri mjeseca ove godine nestalo 800 malih farmera, a tijekom cijele prošle godine čak 2800 raznih farmi zatvorilo je svoja vrata nakon što je stoka iseljena. A kontra toga samo u Osječko baranjskoj županiji imamo porast sjetve merkantilnog kukuruza. Za koga proizvode kada taj kukuruz neće imati tko pojesti. Neće ga sigurno ljudi pojesti. I da. Možda ćemo to sve što ono malo stoke koje još imamo ne pojede, izvesti. I to je ok. Neki novci će doći. Međutim, što mi to radimo. Prodajemo onu primarno primarnu sirovinu. Prodati ćemo kukuruz umjesto da ga ako treba da ga izvezemo, plasiramo na strana tržišta u obliku mesa, jaja i mlijeka. Dobro da još nismo dali da dođu iz inozemstva s kombajnima i da ga oni skinu i odvezu odmah i EU silose. Zašto uopće da se mučimo. Nedavno se pisalo kako je Rijeka smrdjela po junadi. Opet smo izvezli ono što smo mogli prodati u konzervama mesa, šniclama i drugim prerađevinama. Naše klaonice će propasti, a mi ćemo prodati merkantilni kukuruz, njime nahraniti stoku u inozemstvu, i onda ju skupu uvesti. Ne treba reći ni da će naši poljoprivrednici, ali i trgovci da se riješe kukuruza i junadi i gaće skinuti ne bi li naplatili nešto vani. Samo u Baranji i u okolici Osijeka trenutno se sije kukuruz na 75 tisuća hektara a u isto vrijeme stoka doslovce curi s farmi. Istina. Cijena je kukuruza u posljednje vrijeme zadovoljavajuća. Ali i da li će to tako ostati ne možemo reći. No, radi se čak o 60 posto površina. I dok krava još donekle imamo. Uglavnom na velikim farmama. Ovo što svinja imamo je doista za reći kako ni papka svinjskog više u Slavoniji nema.

Nekakav pozitivan pomak očekujemo i u sjetvi uljarica, odnosno suncokreta. Valjda će Pipunićeva kupnja čepinske Uljare pokrenuti tu proizvodnju s mrtve točke. Osim što ima solidnu cijenu, mora se priznati da je suncokret biljka koja doista dobro podnosi sušu. No, pitanje je da li će kako je krenulo i ova godina kao prethodne tri uopće i biti sušna. No, ipak sunčevog cvijeta neće biti u ovoj županiji, a ni u Slavoniji i Baranji na više od 10 posto površina. Na sreću da su pomahnitale vode i kiše stale baš u vrijeme kada je vrijeme za sjetvu idealno pa ćemo makar to napraviti kako spada. Počeli smo tekst s konstatacijom da ništa ne valja. Pa posijati ćemo a trećina Hrvatske će ipak biti gladna. To je doista nacionalna katastrofa. Jer nije moguće da se nađu kakve mjere a da se kukuruzom nahrani naša stoka, da se ona pokolje i preradi u veću fazu u našoj mesnoj industriji a ne da već kao kukuruz ode iz zemlje. Iskreno, ja ne znam koje bi to mjere bile. Ali zar nisu rekli Milanović i Linić da oni to znaju. Rekli su da im moramo vjerovati da oni znaju. Ali oni ili ne znaju ili ne žele znati. I ovo što napravimo ulja i šećera nismo sigurno da će poslužiti u Hrvatskoj za nekakvu finalizaciju proizvoda.

Očito je nekakva zla kob nad ovim krajevima pa ćemo nakon i odlične sjetve u jesen, i vjerojatno odlične sjetve ovoga proljeća u Hrvatskoj imati trećinu stanovništva na rubu gladi i siromaštva. Samo da ne kihnu nam Todorić i Pipunić. U njihovim rukama se nalazi trgovina i ovo malo preradbenih kapaciteta. Ako se oni zakašlju možda će stvarno iz EU doći ovdje i sami posiju, požnju i odnesu.

Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.agr.