Cijena pšenice je niža nego prije 18 godina

Započet ću ovu priču s par popularnih naslova iz hrvatskog agro-medijskog prostora u žetvenom lipnju i srpnju svake godine:

“Bliži se žetva pšenice, cijena kao prije 30 godina”, “Cijena pšenice je ista kao prije 20 godina, a kruh je deset puta skuplji”, “Otkupna cijena pšenice kao prije 20 godina, a troškovi proizvodnje nikad veći”.

Ovakve izjave rado se i lako prenose, s vremenom formiraju i javno mijenje i postaju trajne istine uklesane u Internet.

Potaklo me ova bitna tema na potragu za točnijim podacima jer naravno, nemoguće je da je nešto danas jeftinije nego prije 20 godina. Ili, ipak se radi o poljoprivredi, pa je možda i moguće?

Pšenicoštajn 2000.-2025.

Prvo želim odgovoriti na pitanje “Kolika je bila cijena pšenice u periodu 2000.-2025.? Na osnovu guglanja, AI podataka, podataka s Krešinih faktura, javno objavljenih cjenika velikih otkupljivača i podataka na svome laptopu sam sastavio Pšenicoštajn 2000.-2025.

Onda sam hrvatske podatke odlučio povezati s MATIF cijenama, pa sam ta dva izvora doveo u korelaciju na istom grafu. Prvo što želim vidjeti je kakav je trend na hrvatskom tržištu, a drugo koliko hrvatske otkupne cijene pšenice slijede burzovne trendove, odnosno globalne cijene ove žitarice.

Iz ovog je jasno da je cijena u 2025. godini bila 35% viša nego 2005. godine (prije 20 godina).

Koju brojku poslati u naslove medijskih članaka? Najtočnije bi bilo “Pšenica u Hrvatskoj je jeftinija nego prije 18 godina”

Jesu li bombastični naslovi u pravu kad kažu da je cijena ove kulture kod nas ista kao prije 20 godina? I jesu i nisu. Njemci imaju jedan lijepi izraz - “jein”, kombinacija “ja” (da) i “nein”(ne). I da i ne - ni da ni ne. Gledajući podatke, točno je da je cijena pšenice u 2025. godini ista ili niža od otkupne iz 2007. ili 2008. godine. U isto vrijeme, točno je da je ovogodišnja 30% viša od otkupne cijene iz 2016. ili 2017. godine.

Ratari imaju stvarnog razloga za nezadovoljstvo

Osim toga, i puno važnije od naslova koji teže klikabilnosti, može se iz ovih podataka zaključiti sljedeće: ratari imaju stvarnog razloga za nezadovoljstvo i kuknjavu.

Sadašnja cijena pšenice u odnosu na prosjek perioda 2000-2009 je samo 25% viša. Gledajući samo 2000/2001. i 2025. godinu, viša je za 65%. Usporedbe radi, inflacija u tom periodu iznosi više - 92%. Porast cijene zlata iznosi 1.350%. Porast cijene dionice Microsofta 1.600%. Burza očito ne misli da je hrana bitna.

Da ste kupili kilogram pšenice u 2000. godini, čuvali ga 25 godina, danas bi ta vrijedila 65% više nego kad ste je kupili. Investicijskim riječnikom, imali bi godišnji prinos od tek 2%. Pšenica je investicijska pušiona. Kupujte i dalje zlato.

Od 2010. godine otkupne cijene u RH jako dobro prate MATIF - prosječna razlika je oko 40 EUR/tona - o ovome sam puno pisao zašto je to tako i zašto je to loše, možete više o tome pročitati u Priči o lošem izvozu.

Političko pitanje

Prije 2013. godine tržište je bilo zatvorenije, pa dolazi i do značajnijih oscilacija u odnosu na MATIF cijene - ponekad su čak u Hrvatskoj bile više od cijena na MATIF-u što se od 2010. naovamo nije dogodilo. 2013. godine ukinute su i uvozne carine koje su iznosile od 10-20 EUR/toni.

U 2000-tim godinama cijena pšenice je bila političko pitanje (više nego što je danas) i predmet političko-gospodarske trampe. Država je svake godine određivala minimalnu cijenu. Kroz tu prizmu može se u tome periodu lakše razumjeti odstupanja od globalnih, burzovnih cijena. Dodatno, u tom vremenskom periodu manje je se izvozilo, a snažnija je bila domaća potražnja, odnosno hrvatska proizvodnja brašna i kruha.

Tržište je bilo zatvorenije i lakše ga je bilo kontrolirati, npr. dati seljacima višu cijenu pšenice pred izbore. Zvuči čudno jer se većina HR građana i biznisa s time neće složiti neće složiti, ali najbolje doba za ratarstvo u Hrvatskoj je bilo prije ulaska u EU.

Metodološke napomene

Nekad u RH nije bilo klasa pšenice i pravilnika o klasama - to otežava usporedbu u ovako dugom periodu. Tek je 2014. godine uveden “Kodeks otkupa uljarica i žitarica”, a 2017. godine “Pravilnik o parametrima kvalitete i kvantitativnim klasama pšenice”. Centriranja radi, u aktualnim cjenicima otkupa razlike u cijenama ovisno o kvaliteti su čak 30 EUR/toni - u rasponu od 150 EUR/toni za stočnu pšenicu, do 180 EUR/toni za premium kvalitetu. To je čak 20% razlike u cijeni klasa, pa je odabir klase iznimno bitan za ovakve usporedbe

Uzeo sam MATIF cijene iz kolovoza - tu se uglavnom formira baza za cijelu godinu. Ipak, oscilacije burzovnih cijena kroz godinu mogu biti značajne - npr. oscilacije iznose čak 70% u 2022. godini

Specifikacije MATIF pšenice nisu identične našoj III klasi, tu dolazi do manjih odstupanja (promili prije nego postotci)

Otkupne cijene u Hrvatskoj osciliraju i po regijama. Nisu to značajne oscilacije, ali mogu biti i do 5%. Za pšenicu u analizi koristio sam cijene III klase - najčešća u Hrvatskoj je danas upravo u toj klasi. U periodu prije 2014. godine teško je zaključiti za koju klasu je navedena cijena, dostupnih izvora je manje i neprecizniji su što smo bliže 90-tima.

Usporedbu dodatno otežava činjenica da je Hrvatska prije 20 godina proizvodila najviše pšenice I i II klase, a danas najviše proizvodi III klasu - a te klase imaju različite cijene pa je usporedba kroz godine otežana)

Što se ide dalje u prošlost podaci o cijenama pšenice u RH su nepouzdaniji (podaci od 2010. su vrlo pouzdani jer imam cjenike od tada)

U idućoj priči obradit ću temu kako su se mijenjali troškovi proizvodnje pšenice u tom razdoblju - i pokazati koliko je manje dobiti na njoj danas nego prije 20 godina.

Što činiti?

Ti trendovi jasno pokazuju ono o čemu naslovi već godinama vrište - na pšenici se sve manje zarađuje. Nije to samo u Hrvatskoj, isti problem imaju proizvođači širom svijeta. Posljedično, to će dovesti do smanjenja površina pod pšenicom, što će posljedično dovesti do pada količina i oporavka cijene. Trenutno su globalne zalihe tolike da će ako ne bude klimatskih problema, cijene vrlo vjerojatno i u 2026. godini biti niske.

U tom procesu, proizvodnja pšenice se u neke dijelove svijeta nikad više neće masovno vratiti - a EU je izvjesno jedan od tih dijelova svijeta.

Ono što je sigurno, ratarstvo u Hrvatskoj je ugrožen sektor, i izvjesno je da će ostati ugrožen - porast cijena zemljišta, gnojiva, strojeva, rada itd. jednostavno je prevelik da bi bili konkurentni Ukrajincima ili Rusima - Hrvatska je skupa zemlja skromnih resursa.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Što napraviti jer ova kriza traje već od 2014. godine, uz 2-godišnje olakšanje koje je donijela agresija na Ukrajinu? Rast troškova je već desetljeće puno brži od rasta cijena, i jasno je da su godine sve mršavije, i da utječu na sposobnost ratara da investiraju, a nekima i da posluju.

Više je mogućih puteva:

• nastaviti sa sadašnjim plodoredom - mali ratari će odustajati, srednji će postajati sve veći, ali ni oni neće biti sretni sa svojom računicom. Cijene zemljišta će padati, sela će još više opustjeti
• dodatne potpore koje bi osigurale opstojnost sektora - zašto bi ih davali ako ta pšenice na kraju završi u Italiji po niskim cijenama i ako pri tome ni ratari ne zarađuju dobro?
• povratak mesu, mlijeku, jajima, voćarstvu, povrtlarstvu, duhanu, krumpiru… - pravi, ali najteži put.

Ovo je putovanje za koji malo koji hrvatski ratar ima volje i snage započeti.