Ako država želi imati divljač, neka i plati štete koje ona napravi

Tko je kome više kriv? Lovačka društva poljoprivrednicima ili poljoprivrednici lovcima? 

Već na početku nedavno održane Tribine o ratarskoj proizvodnji u okolnostima šteta od divljači u Osijeku bilo je jasno da će doći do neslaganja. Na jednu stranu lovci, a na drugu baranjski poljoprivrednici. Frcale su iskre, padale teške riječi. Na jednoj strani poljoprivrednici iz općine Popovac i okolnih sela, a s druge lovci tog područja. Nekoliko njih objasnilo je kakve im štete nanosi jelenska divljač i upozorilo da se lovačka društva oglušuju na njihove probleme. Oni pak ističu da ne mogu pokriti tako visoke troškove šteta koje nastaju. 

Nesporno je da poljoprivrednici imaju velike štete, a vlasnik divljači je država. Također, i da lovačka društva prema svojoj prihvaćenoj lovnogospodarskoj osnovi samo upravljaju područjem i drže se plana održavanja lovišta i odstrela. I mimo toga, kako su istaknuli, ne mogu. Ako ih se i tuži, od njih se ne može ništa naplatiti. Zato su tužbe gubljenje vremena. Zašto su se uopće okupili u Osijeku kada ni jedni ni drugi nemaju rješenje? Stalno su se za govornicom izmjenjivali i hvatali mikrofona i optuživali jedni druge. Međutim, rješenja nitko nije nudio.

Sve je manje staništa za divlje životinje

O toj su temu pričali i prof.dr.sc. Tihomir Florijančić i izv.prof.dr.sc. Ivica Bošković s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku. Načelnik općine Popovac, Zoran Kontak koji nije ni lovac ni poljoprivrednik pokušao je objasniti da pored svega štetu jedino imaju poljoprivrednici. Oni su nahranili divljač. Predsjednik općinskog vijeća Popovca, inače i poznati poljoprivrednik, Zvonko Jagarinec pokušao je pojasniti da ih ipak netko mora obeštetiti.

Zvonko Jagarinec ima velike štete od divljači - kako riješiti ovaj problem u Baranji?

Naglasio je da nisu oni krivi što je više obradive površine, a sve manje staništa za divljač.

Petar Pranjić iz Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) nije bio prisutan na tribini, ali je u ime te institucije predložio da se od države traži ograđivanje poljoprivrednih parcela i da se poveća odstrel. Mnogi su za to, ali lovci to ne mogu na svoju ruku, a i ne zna se uopće koliko zapravo ima jelenske divljači. No, kako je jedan od sudionika žustre rasprave pojasnio, životinje su se našle zarobljene na tom području i tamo prave najviše štete. Naime, Baranju je nedavno "prepolovila" nova autocesta. I one preko te ograde ne mogu. S druge strane su tu žice koje je podignula susjedna Mađarska. I poljoprivrednici su još dodatno ogradili svoje veće parcele. Tako da se divljač iz velikih krda kreće samo gdje može, a radi toga pravi najveće štete malim poljoprivrednicima. 

Rješenje dronovi? 

Svi traže rješenja, ali konkretnih nema. Jedan od prijedloga je bio da se dronovima u vrijeme kada je drveće bez lišća snima područje i na taj način izbroje grla divljači.

Poznat je model u Europi da se na oranicama jedan dio površina ostavlja neobrađenim upravo zbog njihovog staništa. To ne ide na štetu zakupca zemlje nego za to daje poticaj država, odnosno Europska unija. Međutim, ratari smatraju da takav model kod nas nije održiv i da ide njima na štetu. 

Pored svega, ipak nije jasno da se i jedni i drugi nisu dosjetili jednoga. Da vlasnik divljači koju su poljoprivrednici nahranili o svom trošku plati tu hranu. Dakle, da država izračuna uz pomoć svojih institucija koliko je kod kojega ratara i na kojoj parceli pojedeno uroda i da to uredno plati. I svi mirni. Naime, država želi sačuvati turizam i lovstvo na području Baranje. Jeleni jesu ponos tog kraja, ali i oni moraju nešto jesti. Kako bi ih sačuvali onda im i hranu moramo osigurati. 

Održan skup završio je bez valjanog zaključka. Divljač štete pravi samim prohodom kroz njive, ali ipak najviše hraneći se. Ako im se omogući hrana koja je ukusnija od repe, suncokreta, kukuruza ili soje onda ju neće dirati.  Imamo tvornice stočne hrane, fakultete poljoprivrednih i prehrambenih znanosti pa samim time i mogućnost napraviti hranu koju će rado jesti. Međutim, možda je jeftinije platiti ratarima da siju kulture koje divljač u Baranji voli? I onda oni dobiju novac za to što ih hrane.

Primjerice, imamo sličan slučaj i s kormoranima, pticama koje prave velike štete na ribnjacima. Zaštićene su i hrane se isključivo na ribnjacima. I nema druge. Želimo li ih sačuvati platimo hranu za njih ribnjacima. Isto tako želimo li sačuvati naš ponos: košute, jelene i drugu divljač u Baranji, platimo hranu za njih. Odakle? Pa iz proračuna države jer ona je njihov vlasnik.