Za uspješan agrobiznis i zelenu dušu treba imati

Danas su rijetki agropoduzetnici koji mogu mirno spavati, pa veseli primjer nesuđene liječnice i veterinarke, a obrazovane i trendi agronomice i šumarice Josipe Petek-Mihalić, vlasnice Rasadnika Iva iz međimurskog Štefanca, koji proizvodi i prodaje ukrasno drveće i grmlje te ima prodajni centar i sve ostale robe za hortikulturu. Iako izrazito lijepo uređen, rasadnik ne bi bio neobičan u razvijenom svijetu, no kod nas je među svega nekoliko najvećih, a po njezi biljaka svakako perjanica među ozbiljnim proizvođačima.

Posjet rasadniku

Na netom održanom godišnjem okupljanju prijatelja bilja i kuće (dogodine bit, će to jubilarno 15. od osnutka) inženjerka s referencama znanstvenog magisterija, prediskustvom farmerice muznih krava, zaljubljenica u prirodu, koja joj nesebično vraća i kad ništa ne traži, na elegantnom skupu pomalo je otkrila i duševnu stranu biznisa.

Tako je rekla da silne hektare i kontejnerske prostore na kojima su biljke poredane u dvoredove poput vojnika i ona i tridesetak zaposlenika savladavaju prvenstveno zbog svojih zelenih ruku, prstiju ili duše - kako već tko kaže, bilo da se radi o kuglastom drveću, pokrivačima tla ili o vlastitom brendu, frikovima (čudacima) koji rade u tehnici sličnoj bonsaiju na dunjarici, tisi, drijenu, personificira ih dajući im imena (tužna žena, dobar život, perverzija itd).

Inženjerka Josipa nije u poslovnim problemima, ali najveću dividendu ubire u jutarnjem milovanju svojih ljepotica i ljepotana, a životni profit od učiteljice Prirode. To ilustrira pričom o šetnji ispod rodna drijena ili međimurskih dreneka: sve su bobice plodova jarko crvene, ali samo su neke u užitnoj zrelosti.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor