• Zaštita tuja
  • 20.01.2019. 13:30

Tuja traži konstantnu pažnju i nadzor, ali i zimski tretman

Odlučite li se za tuju, mora se znati da je riječ o biljnoj vrsti koja je u ljepoti fascinantna, ali u održavanju traži veću njegu i pažnju nego što suvremeni čovjek misli.

Foto: Thuja Planet
  • 3.032
  • 179
  • 1

Razvojem kompletnog društva, sve većoj prisutnosti "ekspanziji betona" suvremeni čovjek želi imati svoj mir i tišinu, ma koliki oni bili. Što iz navedenog, a dobrim dijelom i razvojem jedne nove mode koja se naziva bogato uređen vrt, ljudi se odlučuju za podizanje "zelenih bedema" od zimzelenih četinjača. Nesumnjivo zbog svog zimzelenog efekta, ali također grandioznosti i vizualnog dojma, pa iz ovog kuta mogao bih reći i niže cijene u odnosu na ostale biljne vrste, ljudi se često odlučuju za žive ograde od biljaka iz roda Thuja.

Tek nakon sadnje, često bez upita za stručnim savjetom i sugestijom te pojave žarkih ljeta ili kišovitih jeseni, vlasnici velebnih dvorišta uđu u problem zvan zaštita, a na kraju osušena biljka.

Najčešće korištene vrste tuja jesu smaragda tuja (Thuja occidentalis "Smaragd"), stupasta tuja (Thuja occidentalis "Columna"), dok su nešto manje zastupljene: Istočna tuja (Thuja orientalis), gigantska tuja (Thuja plicata). Sve ostale vrste i varijeteti iz ovog roda rijetko se kad sreću, osim u dvorištima velikih zaljubljenika u hortikulturu, kao pojedinačna stabla.

Klima, dubina i kvaliteta zemljišta su najvažniji

Prilikom sadnje tuja mora se prvenstveno povesti računa o klimi, dubini i kvaliteti zemljišta, jer tuja je biljka koja najbolje uspijeva na dubokim i kvalitetnim zemljištima, koja su dobro drenirana, ali isto tako zadržavaju određenu količinu vlage u ljetnim mjesecima, jer tuja je biljka velike zelene mase i potrebna joj je značajna količina kako hrane tako i vode.

Sva plitka, skeletna, pjeskovita zemljišta ne pogoduju ovoj biljnoj vrsti, i na tim terenima je biljka obično, ako ne odmah, onda kroz par godina osuđena na propast. Ti tereni su obično siromašni dušikom koji se brzo ispire iz zemljišta i postaje nepristupačan za biljku, tako i kalijem i magnezijem koji su za tuju od velikog značaja zbog veće količine zelene mase i procesa fotosinteze. Naročito magnezij. Zemljište mora biti dobro drenirano, jer u terenima s većom razinom podzemnih voda kao i neocjeditim česta je pojava kako asfiksije (gušenja) korijena uslijed nedostatka kisika, tako i pojave zemljišnih patogena koji dovode do brzog propadanja cjelokupne biljke.

Tek nakon sadnje, često bez upita za stručnim savjetom i sugestijom te pojave žarkih ljeta ili kišovitih jeseni, vlasnici velebnih dvorišta uđu u problem zvan zaštita, a na kraju osušena biljka.

Prema svojim zahtjevima za zemljištem, vodom, hranom, temperaturom itd., tuja najbolje uspijeva u regijama kontinentalne i umjereno kontinentalne klime, ali bez velikih snježnih padalina. Snijeg često može izazvati lomljenje biljaka, te stoga da bi se to spriječilo neophodno je vezivanje biljaka kako bi se grane skupile, prilikom čega će se smanjiti negativan utjecaj težine snijega.

Sadnja tuja u dijelovima s visokim ljetnim temperaturama često može biti uzaludna, jer visoke temperature obično dovode do ogromnog isušivanja nadzemnog dijela biljke, što rezultira propadanjem same biljke ili njenoj ogromnoj fiziološkoj iscrpljenosti. Tuja zbog velike zelene mase traži dosta vode, kako u zemlji tako i na nadzemnom dijelu biljke, pa joj je potrebno često tuširanje, ali tuširanje tijekom dana po visokoj temperaturi često je i pogubno zbog velikog šoka koji biljka doživi. Zbog toga tuširanje obavljati tijekom večernjih ili pak rano jutarnjih sati.

Smaragdna tuja kao živa ograda (Foto: WikimediaCommons/Dieter Schlack)

Tuja kao biljna vrsta nema veliku sposobnost tjeranja bočnih izbojaka, stoga joj je potrebno često rezanje kako bi održala svoju kompaktnost. Uglavnom su u pitanju dvije rezidbe, ali od velikog značaja je vrijeme rezidbe. Prvu rezidbu neophodno je odraditi prije kretanja vegetacije, rano na proljeće. Druga rezidba obično se izvodi kasno na jesen, nakon vegetacije.

O sadnji tuja u priobalnim dijelovima treba dobro razmisliti jer tuja je biljka koja nije toliko otporna na posolicu.

Simptomi koji nisu za brigu – oporavak slijedi

Česta zabrinutost ljudi zbog izgleda tuja javlja se krajem ljeta, početkom jeseni kada dolazi do tzv. "čišćenja biljke" uslijed kojeg dolazi do prorjeđivanja unutrašnjosti tuje, naročito izraženo kod vrste Thuja occidentalis "Smaragd". Kod gustih i kompaktnih tuja kakva je smaragdna uslijed nedostatka svjetlosti u unutrašnjosti krošnje dolazi do odumiranja četina, a njihova nagla promjena boje i otpadanje nastaje krajem ljeta. Uslijed toga tuja postaje "šupljikava" gubi kompaktnost, što često izaziva zabrinutost kod vlasnika biljke. Međutim riječ je o redovnoj fiziološkoj pojavi kod biljke koja ne predstavlja veliki problem, jer kretanjem nove vegetacije biljka se oporavlja. Jedino se u tom trenutku biljka može blago iščistiti kako bi se uklonili osušeni dijelovi.

Sva plitka, skeletna, pjeskovita zemljišta ne pogoduju ovoj biljnoj vrsti, i na tim terenima je biljka obično ako ne odmah, onda kroz par godina osuđena na propast.

Tijekom zime, naročito u područjima s nešto nižim temperaturama, tuje tijekom zimskih mjeseci poprimaju specifičnu brončanu boju. Simptom redovne pojave na biljkama ovog roda, koji nije za brigu.

Bolesti tuja

Do narušavanje izgleda tuja, ali također često i do njihovog potpunog propadanja dovodi više štetnih patogena, uzročnika bolesti. Za njihovo suzbijanje i očuvanje vitalnosti i vizualnog efekta, neophodna je kombinacija mehaničkih, agrotehničkih i kemijskih mjera.

Kemijske mjere provedene tijekom zimskog mirovanja imaju jako veliki značaj, jer se njima značajno smanjuje infekcijski potencijal patogena kao i primjena pesticida tijekom vegetacije. Najčešći uzročnici bolesti kod tuja koje se manifestiraju nekrozom vrhova četina, počevši od periferije ili vrha krošnje i širi se ka unutrašnjosti jesu: Kabatina thujae, Pestalotia funerea, Didymascella thujina, Lophodermium thujae. Patogeni uzročnici bolesti sušenja četina dovode do narušavanja vizualnog efekta same biljke, dok u rasadnicima na mladim biljkama, naročito u godinama s visokim intenzitetom padalina tijekom ljeta i jeseni, mogu uzrokovati veće štete.

Njihovo suzbijanje treba biti posebice intenzivno u rasadnicima, gdje je osim zimskog tretmana bakrenim preparatima, potrebno obaviti još par tretmana u periodu travanj, svibanj, lipanj i to kombinacijom preparata iz grupe ditiokarbamata (Mankogal, Dithane) i benzimidazola. Birati preparate registrirane za tu namjenu, a tretmane obavljati u vremenskom intervalu od 10-15 dana, naročito nakon kiše. Adekvatnom primjenom kemijskih mjera zaštite, često se jako brzo regulira ovaj problem.

Tuja kao biljna vrsta nema veliku sposobnost tjeranja bočnih izbojaka, stoga joj je potrebno često rezanje kako bi održala svoju kompaktnost.

Osim bolesti sušenja četina javljaju se i problemi nekroze kore drveta tuja koja može uzrokovati sušenje čitave biljke, naročito stabala u lošijem fiziološkom stanju. Osnovna mjera zaštite je održavanje biljaka u dobroj kondiciji, kao i primjena bakrenih preparata tijekom zimskog mirovanja. Osim nekroze kore, česta je pojava i raka drveta, naročito u toplijim područjima. Ovaj patogen napada prvenstveno čempres (Cupressus sempervirens), ali također i biljke iz roda Thujae. Osnovna mjera suzbijanja ove bolesti je mehaničko uklanjanje oboljelih biljaka i njihovo spaljivanje kako bi se eliminirao uzročnik, dok jako dobre rezultate pokazuju i preparati na bazi bakra prije kretanja vegetacije, kao i po završetku vegetacije.

Na vlažnim, neocjeditim terenima, kao i kod navodnjavanja tuja plavljenjem, naročito tijekom kišovitih godina javlja se i bolest izazvana štetnim organizmom Phytophtora cinnamomi koja dovodi do nekroze u donjem dijelu stabla i korijenovog vrata uslijed čega dolazi do propadanja kompletne biljke. Štete od ovog patogena u kišnim godinama, u rasadnicima mogu biti jako velike. Osnovne mjere zaštite jesu nekemijske, a ogledaju se u navodnjavanju biljaka sustavom kap po kap, podizanje nasada na ocjeditim terenima, voditi računa prilikom suzbijanja korova da se ne stvaraju sitna oštećenja na kori biljaka, kao i eventualna primjena preparata na bazi fosetil Al nalijevanjem. Sve oboljele biljke uvijek treba iznijeti iz nasada i spaliti kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti.

Štetnici na tujama

Kao i ostale biljne vrste i tuje često podliježu napadu lisnih i štitastih biljnih uši. Kao osnovna mjera borbe ističe se također zimski tretman tuja prije kretanja vegetacije mineralnim uljima (bijelo ulje, plavo ulje) čiji efekt se može pospiješiti dodatkom insekticida na bazi acetampirida. Ukoliko se ovi štetni organizmi pojave i tijekom vegetacije mogu se primijeniti insekticidi na bazi neonikotinoida, uz dodatak okvašivača (ili mlijeka) kako bi se smanjio površinski napon vode i uspješno eliminirale i štitaste uši.

Tijekom zime će poprimiti specifičnu brončanu boju (Foto: Pixabay/_Alicja_)

Osim navedenih štetočina na tujama se može javiti i potkornjak Phloeosinus thujae koji uglavnom napada stabla u lošijoj kondiciji, a štete prave ličinke koje se hrane u samom drvetu. Glavne mjere borbe su održavanje biljaka u dobroj kondiciji, stalna kontrola i pregled, krčenje napadnutih stabala, kao i kemijski tretman koji i ne može dati zadovoljavajuće rezultate kod ovog štetnika. 

Međutim kao najveći problem prilikom održavanja tuja kao pojedinačnih stabala, žive ograde, a naročito u rasadnicima predstavlja tujin krasnik Palmar festiva. Štetni organizam koji ima 2-3 generacije tijekom godine ovisno od klimatskih uvjeta, a prezimljava najčešće u stadiju ličinke u napadnutoj biljci. Aktivira se na proljeće kada lete odrasle jedinke, koje tijekomproljeća/ljeta polažu jaja na stablo tuje. Nakon piljenja, ličinka živi i hrani se unutar drveta tuje, prvo ispod same kore da bi se na kraju ubušila dublje u  drvo. Svojom ishranom, prekida provodne žile u drvetu i izaziva naglo propadanje ili jednog dijela biljke, ukoliko je riječ o stablima većeg habitusa, ali i kompletnih biljaka ako je riječ o manjim biljkama. Simptom napada obično nastaje naglo, krajem ljeta kada dolazi do masovnog propadanja tuja. U područjima s većim brojem rasadnika neophodno je uništiti sve napadnute biljke spaljivanjem, a zatim primijeniti i kemijske mjere zaštite, prvenstveno primjenom zimskog tretmana mineralnim uljima, da bi se nastavilo s kombinacijom preparata iz grupe piretroida i neonikotinoida u periodu travanj, svibanj, lipanj za vrijeme leta odraslih jedinki. Postavljanje crvenih ljepljivih ploča također može dati određene rezultate jer se može smanjiti brojnost štetnika.

Povremeno, upodručjima sa suhim i toplim ljetima tuje mogu biti napadnute od grinja, što se može sprječiti primjenom nekog od akaricida (abamektin).

Obzirom na štetnost pesticida na životnu okolinu, posebice na pčele strogo voditi računa o letu pčela tj. vremenu primjene insekticida.


Tagovi

Zaštita tuja Tuja Kvaliteta zemljišta Klimat Thuja


Autor

Bogoljub Kandic

Bogoljub Kandic

Inženjer biljne proizvodnje i magistar fitomedicine, rukovoditelj vrtnog centra i rasadnika u Podgorici. Prati proizvodnju i savjetuje brojne proizvođače u sadnji, rezidbi, ishrani i zaštiti.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi