• Travnjak
  • 19.03.2009.

Sjetva - zasijavanje travnjaka

Savjeti

  • 13.701
  • 671
  • 0

U drugoj polovici mjeseca ožujka, stočari koji nemaju dovoljno površina zasijanih kvalitetnim travnjacima, odnosno djetelinama ili njihovim smjesama, trebali bi pristupiti sjetvi. Sjetvu je moguće obaviti u dva roka: proljetnom (u ožujku) i jesenskom (krajem kolovoza i početkom rujna). Oba roka imaju i prednosti i nedostatke. Prednosti proljetne sjetve su:

  • manje su mogućnosti oštećenja mladog travnjaka od golomrazice i niskih temperatura ili ugušivanja usjeva pod debelim snježnim prekrivačem ili ledenom korom,
  • osigurana vlaga u tlu (od konzerviranja vlage u zimskom periodu),
  • toplo vrijeme u vrijeme nicanja i razvoja usjeva.

Nedostaci proljetne sjetve su:

  • mladom travnjaku prijeti opasnost od jačeg zakorovljavanja koji se naglo razvijaju tokom travnja i svibnja,
  • tokom mjeseca travnja česte su pojave duljih perioda bez oborina, pa mladi travnjak pati od suše,
  • prve godine eksploatacije travnjaka, travnjaci sijani u proljetnim rokovima daju niske prinose.

Suprotno navedenom, ljetno-jesenja sjetva ima pak prednosti što:

  • travnjak ima dovoljno vremena da razvije bus u jesenjem periodu,
  • travnjaku prijeti minimalna opasnost od zakorovljavanja (osim repicama),
  • tlo se može kvalitetnije pripremiti za sjetvu, te kvalitetnije obaviti samu sjetvu,
  • idućeg ljeta travnjak daje znatno veći (gotovo pun potencijal rodnosti) prinos u odnosu na onaj sijan u proljetnom roku.

Međutim, i ljetno-jesenja sjetva ima nedostataka:

  • često se sjetva zbog nedovoljno vlage u tlu mora pomicati u kasnije, manje optimalne rokove što ima za posljedicu nedovoljnu razvijenost usjeva pri ulasku u zimu,
  • usjev može biti oštećen golomrazicama, ali i ugušen pod debelim snježnim prekrivačem ili ledenom korom.

Ljetno-jesensku sjetvu treba obaviti tako da mladi travnjak ima minimalno 40-50 dana za razvoj nakon nicanja, a prije zime, kako bi se stvorile rezerve hrane potrebne usjevu tijekom zimskog perioda.

Način i tehnika sjetve

Da bismo izvršili kvalitetnu sjetvu, površina mora biti dobro pripremljena: tlo mora biti dobro sabijeno, poravnato s fino usitnjenim, 2-3 cm dubokim sjetvenim slojem. Površina parcele treba biti što ravnija (bez depresija).

U intenzivnoj i suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji sjetva omaške (ručno) sve više gubi značaj. Danas se još provodi u ekstenzivnim uvjetima proizvodnje, na manjim ili mehanizaciji nepristupačnim površinama.

Mehanizirana sjetva može se obaviti u jednom ili u dva smjera. Bolje je sjetvu obaviti u dva smjera zbog veće kvalitete sjetve (postiže se bolji raspored sjemena, tj. biljkama je omogućen ravnomjerniji razvoj). Sjetva u dva smjera nešto poskupljuje proizvodnju zbog dvostrukog prohoda, ali se isplati jer se takvim načinom sjetve postiže viši prinos, bolja kvaliteta i vijek trajanja travnjaka. Sjetva u dva pravca naročito se preporučuje prilikom sjetve smjesa djetelina i trava. U tom slučaju, uobičajeno je da se trave siju po dužini parcele, a mahunarke (djeteline) poprijeko. Sjeme mahunarki i sitnosjemenih trava kao što su livadna vlasnjača, mačji repak i rosulja bijela mogu se zajedno miješati. Međutim, krupnije sjeme trava kakvo imaju talijanski i engleski ljulj i vlasulje (livadna i nacrvena) lako propušta sjeme leguminoza koje je sitno, glatko i ovalnog oblika, a osim toga i teže. Sjeme nekih trava osim što je krupno, ima i dlačice ili osje. Zbog navedenih karakteristika sjemena, sjeme trava sporije prolazi kroz sijaća tijela sijačice, a sjeme djetelina lako pada na dno recipijenta sijačice, što ima za posljedicu neravnomjeran raspored sijanih vrsta iz smjese prilikom sjetve (u početku sjetve na parceli su pretežno leguminoze, a pri završetku sjetve - trave!). Zato sjeme djetelina treba sijati odvojeno od krupnog sjemena trava i to po mogućnosti u smjeru okomitom na smjer redova trava.

Sjetvu je moguće obaviti i rasipačem mineralnog gnojiva opremljenog klatećom lulom.

Sjetva se treba obaviti za mirnog vremena, što je naročito važno kod ručne sjetve i sjetve rasipačem, jer jači vjetar može odnijeti sjeme trava.

Razmak redova pri mehaniziranoj sjetvi iznosi 12-14 cm ukoloko sijemo žitnom sijačicom. Postoje i posebne sijačice za trave opremljene posebnim ulagačima i crtalima kod kojih je razmak redova 6-8 cm. Dubina sjetve treba biti ravnomjerna što ovisi o kvaliteti predsjetvene obrade tla i ne bi smjela biti veća od 2 cm. Trave sa krupnim sjemenom eventualno se mogu posijati na 2-2,5 cm duboko, ali je kod mahunarki i sitnosjemenih trava preporučena dubina sjetve 1-1,5 cm.

Nakon sjetve u suhim uvjetima, površina se treba povaljati. Ukoliko je sjetva obavljena omaške ili rasipačem, sjeme moramo plitko zagrnuti drljanjem, a zatim povaljati. Valjanjem se postiže bolji kontakt sjemena sa zemljom, odnosno uspostavlja se kontinuitet zemljišne vlage sa sjemenom i time se omogućuje ravnomjernije klijanje i nicanje. U slučaju sjetve sijčicama za trave i u vlažnim uvjetima ili ukoliko očekujemo jaču kišu, valjanje treba izostaviti.

Autor: Tatjana Međimurec, dipl. ing. agr.


Povezana biljna vrsta

Rosulja bijela

Rosulja bijela

Sinonim: mak.: bela polevica; slov.: bela šopulja; srp.: bela rosulja | Engleski naziv: Black Bent, Red Top | Latinski naziv: Agrostis alba L.

Rosulja bijela rasprostranjena je od zapadne i srednje Europe do srednje Azije. Uglavnom se sije u smjesama s drugim travama i mahunarkama na vlažnim i poplavnim staništima.... Pročitaj više »

Izvori

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba


Tagovi

Hortikultura Travnjak Tlo Sjetva Vlasulja nacrvena Engleski ljulj Mačji repak Rosulja bijela


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi