Koji su najčešći uzročnici bolesti ukrasnog bilja i kako ih liječiti na prirodan način?
Ukrasne biljke uzgajaju se zbog svog privlačnog izgleda, no mnoge takve biljke sklone su bolestima. Koji su najčešći uzročnici bolesti i kako ih liječiti na prirodan način?
Listovi postaju žuti, a korijen ili lukovica biljke imaju karakterističan miris truleži. Podzemni dijelovi gube boju i trunu, a vanjska kožica vene. Truljenje uzrokuju gljivice i bakterije vrsta Erwinia, Fusarium i Verticillinon.
Ugroženo je većina biljaka koje rastu iz lukovice, rizoma ili gomolja. Ove uporne bolesti prenose se zemljom, teško se liječe i brzo se šire. Najbolje je pažljivo izvaditi i uništiti oboljele biljke čim se simptomi pojave. Raskužite ili bacite zaraženu zemlju. Dok zaraza ne prođe prirodnim putem, što bi moglo potrajati nekoliko mjeseci sadite biljke koje nisu lukovičaste. Truljenje prezimljujućih lukovica i gomolja spriječite tako da ih zaprašite sumporom.
Nekad su vrtlari biljke tretirali eksktraktima preslice i bodljikave koprive.
Na lukovici se pojavljuju crvenkastosmeđe mrlje i nakon njih plavičaste spore. Biljka zatim počinje trunuti. Uzrok tome je ružičasta gljivica vrste Penicillum koja ponajprije napada uskladištene lukovice, ali može zaraziti i one u tlu. Ugrožene biljke: većina lukovičastih biljaka, uključujući šafran, peruniku i tulipan. Naprašite lukovice sumporom kao preventivnu mjeru i pohranite ih na hladno, dobro prozračeno mjesto, sigurno od mraza. Lukovice uništite čim primijetite prve simptome.
Ova bakterijska bolest česta je kod krizantema, cinerarije, pelargonije, plamenca i mirisne grahorice.
Uzročnik bolesti je gljiva Armilliaria mellea koja napada korijenje stabala, grmova i cvjetajućih biljaka, primjerice abutilon i božur.
Stabljika postaje mekana, a ostatak biljke vene i suši se. Na korijenu ljubičica pojave se ljubičaste spore, korijenje trune i raspada se. Trulež uzrokuju različite glavice, npr. Phytium i Verticillum koja brzo uspijeva za vlažna vremena. Ugrožene biljke: Primorska gromotulja, vodenika, lobelija, lupin, karanfil, francuska kadifica pelargonija, maćuhica, petunija, mirisna grahorica, kadulja, ljubičica. Uklonite i uništite oboljele biljke. Umjesto njih posadite tipove koji nisu osjetljivi na bolest i svake dvije godine promijenite raspored sadnje. Nanesite sumporov prah oko korijenja kad sadite ili u bazu stabljike zdravih biljaka na zaraženim područjima. Nekad su vrtlari biljke tretirali eksktraktima preslice i bodljikave koprive.
Na lukovičastim biljkama bijela se trulež najprije pojavljuje u bazi lukovice, a zatim listovi počinju žutjeti. Na ukrasnim biljkama s korijenjem na listovima se pojave masni tragovi, a slijedi ih bijeli pahuljasti sloj. Biljka trune i ugiba. Truljenje uzrokuje gljivica Sclerotina sclerotinium. Ugrožene biljke: mnoge vrste cvjetajućih biljaka, ali najčešće zijevalica, kineski ljetni zvijezdan (Callistephus), različak (Gentaurea), šafran, kokotić gladiola, perunika, vučika i primorska gromotulja. Uklonite i uništite oboljele biljke i raskužite tlo. Bolest može ostati aktivna u tlu i do četiri godine, pa nemojte na istom mjestu posaditi vrste osjetljive na bijelu trulež. Korijenje pri sadnji naprašite sumporom i prihranite tekućim gnojivom od koprive za jačanje rasta i povećanja otpornosti na bolesti.
Ispočetka se čini kao da mladice dobro napreduju, ali iznenada im glavna stabljika postane crvena i zatim crna. Mlada biljka vene i ugiba. Bolest je poznata i kao crna trulež, a uzrok su joj brojne gljivice, Pythium, Phytopthora, Fusarium, Rhizoctonija-koje napadnu mlade biljke. Ugrožene biljke: mladice Za liječenje koristite samo svježi supstrat i spremite ga na suho i hladno mjesto daleko od izravnog sunca. Prije upotrebe raskužite alat, posude i korita, namijenjena uzgoju mladica i reznica. Na prvi znak napada upotrijebite bakreni fungicid.
Zaražene stabljike svijaju se, natiču i pucaju. Listovi žute, venu i postanu ljepljivi. Kod lukovičastih biljaka lukovica postaje mekana i brašnasta, a nakon nekog vremena biljka ugiba. Uzrok tome su brojne mikroskopske nematode koje žive u tlu i na biljkama. Nematode mogu prenijeti i brojne biljne virusne bolesti. Ugrožene biljke: krizantema, zumbul, narcis, plamenac, visibabe. Iščupajte i spalite zaražene biljke i zatim uklonite kontaminiranu zemlju. Primijetite li simptome, izvadite i liječite lukovice tako što ćete ih na dva sata uroniti u vodu na 40º C kako se bolest ne bi proširila. Blizu lukovica ili osjetljivih biljaka kao zaštitu posadite francusku kadificu Tagetes.
Ni slučajno nemojte staviti zaražene biljke na kompostište.
Na listovima se pojavljuju okrugle mrlje okružene žutim prstenom, s malenim crnim uzdignutim točkicama. Te okrugle mrlje nekad su poluprozirne prije nego što postanu smeđe ili crne. Kako se rak širi, listovi se suše i biljka ugiba. Bolest je poznata i kao bakterijska pjega, a uzrokuju je brojne bakterije - Pseudomonas, Erwinia, Xanthomonas, koje u biljku ulaze kroz rane na njoj. Ugrožene biljke: zijevalica, kokotić, vrste prunusa. Zaražene biljke morate isčupati i uništiti. Jedini lijek je spriječiti bolest upotrebom raskužene zemlje i brinući se da ne oštetite biljke tijekom presađivanja.
Napada pupove, listove, i plodove. Pupovi su prekriveni bjeličastim vunastim slojem zbog kojeg se ne mogu otvoriti. Listovi postanu žuti i venu. Plodovi mijenjaju boju, omekšaju i padnu na tlo. Ako protresete biljku, vidjet ćete bijelu prašinu. Sivu plijesan uzrokuje gljivica Botrytis cinerea koja napada sve oslabljene ili oštećene biljke. Ugrožene biljke: mnogo ukrasnih vrsta, voće i povrće.
Ako je bolest uzela maha uklonite i spalite oboljele biljke i nemojte ih nikad baciti na komposište. Bolest možete spriječiti dobrim prihranjivanjem i prozračivanjem oko biljaka. Biljke nemojte posaditi preblizu jedna drugoj, uklonite zaražene primjerke čim se pojave i prskajte odgovarajućim fungicidom.
Biljka se doima kao da joj nedostaje vode, čak i ako je dobro zalijevate. Listovi venu, žute i suše se. Katkad postanu ružičasti, a baza stabljike crna. I korijenje bi moglo biti zaraženo. Uzrok bolesti mogu biti gljivice iz porodice Fusarium. Za vrućeg i vlažnog vremena oštećenja se pojavljuju vrlo brzo. Ugrožene biljke: zijevalica, zvjezdan, krizantema, cinerarija, primorska gromotulja. Iščupajte i uklonite zaražene biljke te raskužite tlo. Ponovo posadite vrste neosjetljive na tu zarazu i prije zaraze im korijenje naprašite sumporom. Dobra higijena spriječiti će širenje bolesti.
Na površini zaraženih listova pojavljuju se žućkaste mrlje, a s unutrašnje strane smeđe spore. Uzrokuje ih gljivica Puccinia pelargonii zonalis koja uspijeva za kišna vremena. Ugrožene biljke: pelargonija. Druge vrste hrđe, različitih boja, napadaju karanfile, krizanteme, sadarku, vrtnu sljez, sljez, turski karanfil i sve biljke iz porodice Malvaceaea. Tijekom kišnih razdoblja prskajte zaražene biljke nekoliko puta u razmacima od dva tjedna i to proizvodima koji sadrže primjerice mankozeb ili koristite ekstrakt koprive ili preslice.
Na površini listova vide se okrugle točke sa žutim rubovima koje se šire i postaju crne. Listovi se ubrzo osuše. Stabljike i korijenje, posebno gomolji, mogu se zaraziti i istrunuti. Te simptome uzrokuje gljivica Alternaria koja se razvija u ljeto i jesen kad je zrak vrlo vlažan. Ugrožene biljke Bolest napada mnogo različitih biljaka. Bolest se brzo širi i zato na prvi znak zaraze biljke poprskajte sredstvom na bazi bakra i ponovite postupak. Pohranjivanje listova u ljeto ubrzati će oporavak.
Dezinficirajte alat koji je bio u kontaktu s biljkama.
Uzročnik te bolesti mogu biti brojna gljivična, bakterijska i virusna oboljenja. Na listovima se pojavljuju točke koje uskoro postanu smeđe i nakon nekog vremena otpadnu, a u listovima ostanu rupe koje izgledaju poput onih od metaka. Taj se simptom može pronaći kod brojnih biljaka.
Gornja strana listova postaje ljepljiva i crna kao da je na njih pala čađa. Uzrokuje ju gljivica koja raste na medljici, izlučevini kukaca koji nisu biljni sok. Ne ugrožava život biljke, ali joj usporava rast jer spriječava prolazak zraka i svjetlosti. Ugrožene biljke: sve ukrasne vrste ugrožene kukcima koji sišu biljni sok. Obrišite listove kako biste uklonili plijesan i prskajte sistemskim sredstvom za uklanjanje nametnika.
Unatoč redovitom zalijevanju listovi počinju venuti. Požute i osuše se. Nakon toga bolest napada stabljike i zatim korijenje koje gubi boju. To uvenuće uzrokuje gljivica Verticillium zbog koje biljka vene jer joj zaustavlja cirkulaciju biljnog soka. Ugrožene biljke: zijevalica, zvončić (Campanula), karanfil (Dianthus), krizantema, cinerarija, gerbera, pelargonija, mak, kadulja. Ne postoje kemikalije koje se mogu boriti s tom bolešću. Isčupajte zaražene primjerke i spalite ih. Ni slučajno nemojte staviti zaražene biljke na kompostište. Dezinficirajte alat koji je bio u kontaktu s biljkama i zamijenite zemlju u kojoj su rasle.
Foto: Pixabay/Hans
Tagovi
Autorica