Pojava i suzbijanje šimširovog moljca

Uz neisplatu poticaja koja je prepolovila proljetnu sjetvu, poljoprivrednike su snašle i poplave. No kao da to nije dovoljno, na poljima je potvrđena pojava nove vrste kukca. Šimširov moljac (Cydalima perspectalis), porijeklom s istoka, uništava nasade šimšira (Buxus sempervirens), kod nas često sađenoj i vrlo popularnoj ukrasnoj biljci pa se smatra ozbiljnom prijetnjom starim povijesnim vrtovima u kojima se šimšir već stoljećima sadi i oblikuje kao ukrasna biljka.

Smatra se da je šimširov moljac u Europu stigao trgovačkim putevima. Kolonija ovog štetnika može uništiti čitave nasade ukrasnih biljaka. Otkrivena je 2006. godine u Njemačkoj da bi se kasnije počela širiti pa je tako ima već i u Sloveniji, Mađarskoj, a kod nas je prvo utvrđena na varaždinskom području 2012. godine, u arboretumu Opeka, općina Vinice. "Ako kukce uvozite radi nekog cilja, kao biološki kontroliranu vrstu, u budućnosti mogu postati štetne vrste, kao što se dogodilo sa azijskom božjom ovčicom (Harmonia axyridis), popularno znanoj kao bubamara, koja je danas vrlo invazivna vrsta na našim područjima. Kukci najčešće dolete, ali nekada se dogode propusti u karantenama pri uvozu biljaka i zato je kod uvoza ukrasnih biljaka vrlo bitno posjedovati sve potrebne certifikate kako se biljka ne bi uvezla već zaražena", riječi su entomologinje prof. dr. sc. Marije Ivezić.

Leptir bijele boje, s rasponom krila od 4 cm i smeđeg obruba, odlaže jaja s donje strane šimširovog lista. Mlade gusjenice su zeleno-žute boje s crnom glavom, a kako rastu, na zelenom tijelu se pojavljuju smeđe pruge, a glava ostaje crna. Odrasle gusjenice su do 4cm duljine, zelene boje, i po sebi imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge s crnim točkama na leđnoj strani. Kukuljice su oko 2 cm dugačke, smeđe boje i sakrivene u kokonu sačinjenom od svilenih niti između listova i grančica šimšira. Šimširov moljac ima dvije do tri generacije godišnje. Mlade gusjenice hrane se samo gornjom stranom lista, a starije gusjenice jedu lišće, zelene izbojke i koru, što narušava estetski izgled biljke te uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka.

Štetnik se može lako prepoznati po svilenkastim zaprecima i svilenim nitima (paučini) na šimširu. Savjetuje se kontrolirati biljke razmicanjem grana i praćenjem unutrašnjosti jer su tu vidljive prve štete i mlade gusjenice. Samu pojavu možemo spriječiti redovitim šišanjem šimšira, a ukoliko do zaraze pak dođe, možemo ga ukloniti mehaničkim mjerama, kao što je ispiranje mlazom vode. Ako je zaraza jaka, može se upotrijebiti insekticid.

Kao posljedica blage zime, povećana je pojava mušica i kukaca. Stručnjaci dodaju da je većina kukaca bezopasna, a posebice tzv. veliki komarci koji zapravo nisu komarci već komari, tipulide, štetne za kulture gustog pokrova (npr. pašnjaci). Kad odlože jajašca, ličinke se hrane na korijenu, dakle to nisu komarci koji su paraziti čovjeka te strah od njih ne treba postojati. No jedna opasna vrsta koja nam u budućnosti prijeti jest istočni stršljen - kukac 4cm veličine, nedavno uočen u Španjolskoj, čiji je ubod vrlo opasan i može rezultirati negativnim ishodom.

Foto: depositphotos.com, Zerbor