Pasji trn - cijenjeni lijek i dekorativan grm

Pasji trn, lat. Hippophae rhamnoides L. cvatući je grm iz porodice Elaeagnaceae, odnosno reda Rosales. Unutar vrste razlikujemo osam podvrsta koje se razlikuju po veličini, obliku, broju lateralnih žilica na listu i boji radijalnih (koje se zrakasto šire) dlačica. Isto tako, razlikuju se po području rasprostiranja i specifičnim načinima korištenja. Kao učinkoviti lijek koristio se još od vremena antike što je poznato jer ga spominju još starogrčki pisci i učenjaci.

Ime roda Hippophae dolazi od starogrčke riječi hippo što znači konj i phaos što znači sjaj, a zajedno se odnose na činjenicu da su Stari Grci hranili konje pasjim trnom kako bi ih i liječili, a osim što bi se oporavili konji su dobivali sjajnu dlaku. Naziv vrste upućuje da je ovaj rod sličan predstavnicima roda Rhamnus. Danas se koristi u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, u tradicionalnoj medicini, za krmivo i u ekološke svrhe.

Bogat vitaminima i mineralima

Rasprostiranje i stanište: prirodno dolazi u hladno umjerenim dijelovima Europe i Azije. Odnedavno se sadi po Kanadi, SAD - u, Boliviji, Čileu, Južnoj Koreji i Japanu. U svijetu zauzima površinu od tri mil. ha u što su uračunati grmovi iz uzgoja. Od toga se 2,5 mil. ha nalazi u Kini gdje se svake godine posadi oko 4.050 ha. Sadi se i po vrtovima i parkovima kao dekorativni grm.

Preferira rahla tla s bogatim sadržajem organskih tvari i fosforom, dok na vlažnim tlima istrune. Voli svjetlo i otporan je na mraz. Sposoban je podnijeti temperature niže od 45 ºC.

Opis: dvodomni, listopadni grm čija visina doseže od 1 do 3 m, a ponekad i do 6, a rijetko i 15 m. Razvijenog je korijenovog sustava koji ne prodire dublje od 40 cm. Kratkorasti izbojci nose brojno dugo trnje. Kora je gruba, smeđe ili gotovo crne boje. Krošnja je gusta, listovi su nasuprotni, uski, kopljasti i sivkastozelene boje na gornjoj strani i bjeličaste na donjoj. Spol stabla se može odrediti tek nakon što grm po prvi puta procvate, a cvjetovi se najčešće pojavljuju nakon tri godine. Muška stabla nose cvatove od četiri do šest žutih cvjetova bez peteljki, a ženski cvat se redovito sastoji od samo jednoga zelenog cvijeta bez peteljke koji nosi ovarij i jaje. Oprašuje se uz pomoć vjetra. Plodovi rastu u kompaktnim grozdovima, ovalni su ili pomalo oblika kugle, a boja im varira od svijetložute do tamnonarančaste. Grm se brzo vegetativno razmnožava uz pomoć korjenjaka.

Kemijski sastav: svaki plod zasebno ima masu između 270 i 480 mg i sadrži visok udio vitamina C i E i velike količine vitamina B12 koji je zastupljeniji nego u voću koje se redovito konzumira. U njima ima i flavonoida i fenilkarbonskih kiselina kao što su galna, kavena, kumarna, ferulna i klorogenska. Vrste koje pripadaju rodu Hippophae akumuliraju ulje u mekanim dijelovima i sjemenkama. Plod pasijeg trna u mesnatom dijelu sadrži puno nezasićenih masnih kiselina, uglavnom linolensku, linolnu i oleinsku. Od minerala sadrže bakar, željezo, selen i mangan i zatim šećere i antocijane. Također, plodovi su bogati vlaknima.

Prevenira infekcije i smanjuje simptome

Ljekoviti dijelovi i upotreba: koriste se lišće, cvijeće i plodovi. Lišće i cvijeće se koriste za tretiranje artritisa, čireva probavnog trakta, gihta i osipa kože uzrokovanog zarazama kao što su ospice. Bobice pasjeg trna se koriste za prevenciju infekcija, poboljšanje vida i usporavanje starenja. Ulje pridobiveno iz bobica ili sjemena koristi se kao ekspektorans, odnosno za izbacivanje bronhalne sluzi, kod tretiranja astme, nepravilnosti rada srca, što uključuje bol izazvanu anginom pektoris i kod povišene razine kolesterola, za prevenciju bolesti krvnih žila i kao antioksidans.

Ono smanjuje simptome uzrokovane rakom i smanjuje toksičnost koja se javlja tijekom kemoterapije, uravnotežuje imuno sustav. Koristi se kod želučanih i crijevnih bolesti što uključuje čireve i gastroezofagealnu refluksnu bolest (GERB). Korisno je i u slučaju suhih očiju.

Upozorenje: ne preporučuje se osobama koje uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi, trudnicama, dojiljama i djeci mlađoj od 12 godina kao niti nakon operacija.

Autorica: Marija Glavaš

Foto:Bgstockphoto/josefkubes