Upadljivi cvjetovi jarkih boja čine jaglac atraktivnim u toku zime i ranog proljeća. Kao lijek iz prirode, cijenjen je u narodnoj medicini.
Kao jedan od vijesnika proljeća, jaglac svojim cvijetom na livadama simbolizira pobjedu nad zimom. U narodu se za njega kaže da je "ključ koji otvara vrata proljeća". Njegov latinski naziv je Primula acaulis i izveden je od riječi primus, što znači prvi i odnosi se na rano cvjetanje. U narodu je još poznat i kao jaglika, primula.
U prirodi jaglac raste na livadama, proplancima i šumama, od ožujka do svibnja, ali zbog ljudskog nemara - prekomjernog i nepravilnog branja, danas je značajno prorijeđen i može se naći na vrlo malo prirodnih staništa.
Međutim, danas se jaglac uzgaja kao hortikulturna biljka, sa više stotina domaćih vrsta, varijeteta i hibrida, koji se razlikuju po boji, obliku i periodima cvetanja. Uglavnom se radi o trajnicama niskog rasta, od 10 do 30 cm visine, sa izraženim cvjetovima jarkih boja. Po pitanju njege je nezahtjevna, a ovisno o vrsti, može se uzgajati gotovo svuda, u dvorištu, na terasi ili u sobi.
Prihranjuje se tekućim mineralnim gnojivom za cvjetnice od listopada do početka cvjetanja. Da bi pojava novih cvjetova bila brža, potrebno je redovno uklanjati one precvjetale.
Kao saksijske kulture u zatvorenim prostorima, koje svojim živim bojama unose duh proljeća, jaglaci su odličan izbor za prozorske daske i svijetle i prohladne prostorije. Najbolje će napredovati u prostoriji sa jutarnjim suncem, na temperaturi od pet do 18°C. Osjetljive su na nagle promjene temperature. Za sobne prilike uzgaja se manji broj vrsta, kao što su: Primula obconica, Primula sinensis, Primula malacoides, Primula grandiflora.
U narodnoj medicini jaglac zauzima značajno mjesto. U ljekovite svrhe koriste se dvije vrste ove biljke: Primula veris i Primula elatior, čiji su sastav, djelovanje i upotreba isti. Upotrebljavaju se korijen, listovi i cvjetovi, u svježem i sušenom obliku. Korijen se vadi u početnoj fazi cvjetanja ili u jesen, a sadrži triterpenske saponine, fenolne glikozide i hinone. Listovi se beru dok biljka cvjeta i bogati su vitaminom C. Cvijet sadrži saponozide, flavonoide i enzime.
Većina nas je, i to po preporuci liječnika, bar jednom u terapiji koristila čaj ili sirup od jaglaca. Naime, ona je najpoznatija kao prirodni ekspektorans, odnosno lijek za iskašljavanje, jer razređuje sekret iz pluća i grla i olakšava njegovo izbacivanje iz organizma. Najčešče služi za izradu pomoćnih ljekovitih sredstava za liječenje dišnih puteva, posebno kod djece. Pored blagotvornog djelovanja na respiratorne organe, jaglac ulazi u sastav različitih biljnih mešavina koje se koriste kod uznemirenosti, nesanice, migrene, slabosti srca, cirkulacije krvi.
U narodnoj medicini jaglac zauzima značajno mjesto
Kod upotrebe jaglaca postoje i izvjesna ograničenja, jer su u rijetkim slučajevima moguće alergijske reakcije ili tegobe probavnih organa. Također, trudnicama i dojiljama se ne preporučuju preparati na bazi ove biljke, zbog sadržaja saponina, koji može izazvati neželjeno djelovanje.
Foto: Tracy Hunter, Tony Sutton, Cristina / Flickr
Tagovi
Autorica
