Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Invazivne biljne vrste
  • 28.01.2024. 16:30

Invazivna tikvica kod nas živi najmanje 75 godina - je li štetna ili korisna?

Šetajući obalama naših kontinentalnih voda, zimi nije rijetkost naići na viseće osušene bodljikave plodove. Iako na prvu sliči na čičak, ova je biljka rođak naših krastavaca uvezena iz Amerike u Europu krajem 19. stoljeća. Što se zna o njoj?

Foto: Vesna Mijat
  • 1.279
  • 110
  • 0

Bodljastu tikvicu (Echinocystis lobata (Michx.) Torr. et Gray) jako dobro opisuje već i njeno ime. Ovo je biljka penjačica iz porodice bundeva s tikvolikim plodom karakterističnim za porodicu. U ljeto proizvodi veliki broj bodljikavih plodova veličine jajeta koji vise na granama s podupirućih stabala. Zovu je još divlji krastavac ili uljna bučica.

Krajem 19. stoljeća unesena je u Europu kao dekorativna vrsta, a od tada je podivljala. Samoniklu je u Hrvatskoj nalazimo uz obale kopnenih voda. Zabilježena je uz rijeku Dravu, uz Savu na području Podsuseda, uz rijeku Krapinu kod Velikog Trgovišća, uz kanale i pritoke Krapinice kraj Špičkovine, na području PP Lonjsko polje, uz ribnjake Crne mlake, obalu Une i drugdje.

Invazivna vrsta

Proglašena je invazivnom vrstom jer se smatra da pričinjava štetu autohtonoj vegetaciji. Ona sama raste na osunčanim mjestima, gušeći ostalu vegetaciju i stvarajući sjenu. U pogodnim uvjetima penje se po okolnom drveću i može narasti do 10 m u visinu. Duboko razdijeljeni listovi rastu naizmjenično na dugim peteljkama. Stabljika je na vrhu razgranata.

Cvate od lipnja do listopada mirisnim bijelim jednospolnim cvjetovima (muški cvat je resica), a oprašuju je kukci. Biljka je samooplodna. Plod je bodljikava tikvica s po četiri sjemenke. Kad se one osuše, hidrostatski tlak izbacuje sjemenke koje raznose voda i životinje. Zabilježene su i jedinke s po jednom skrivenom uraslom sjemenkom u plodu koja ne ispadne istovremeno s drugima. Ovo se smatra evolucijskom prilagodbom u svrhu efikasnijeg razmnožavanja jer skrivenu sjemenku niti glodavci ne oštećuju.

Osušeni bodljikavi plodovi mogu se naći zimi 

Zabilježena je kao invazivna vrsta u Litvi, Poljskoj, Mađarskoj, Srbiji, a u Hrvatsku je prodrla Savom iz Slovenije još prije 1949. godine. Pribrajaju je u Planta hortifuga, odnosno biljku pobjeglu iz vrtova jer se u hortikulturi SAD-a upotrebljava kao biljka za brzo prekrivanje primjerice zidova, građevina, ograda i slično.

Osim uz rijeke, pojavljuje se na ruderalnim područjima i u kukuruzištima. Iako je invazivna jer oduzima prostor domaćem bilju, problem je što se smatra da prenosi biljne viruse pa tako i onaj mozaične bolesti krastavaca.

Znanstvena istraživanja dokazuju bioaktivnost biljke

Biljku su tradicionalno upotrebljavali srednje i sjeverno-američki Indijanci. Plemena na području Novog Meksika njome su liječila reumatizam, a pripadnici naroda Menominee koristili su gorki ekstrakt iz korijena kao analgetik. Vrlo gorki čaj od kuhanog korijena korišten je i kao ljubavni napitak. Mljeveni korijen korišten je kao oblog za glavobolju.

Poznato je da tkivo ove biljke sadrži kukurbitacin C koji daje gorak okus krastavcima. Metodom tekućinske kromatografije u zelenom tkivu svih analiziranih biljaka identificirani su: p-kumarinska kiselina, izokvercetin, kvercitrin, rutin i kempferol.  Za razliku od spomenutih tvari, samo u nekim uzorcima su nađeni: apigenin, kvercetin, ferulična i sinapinska kiselina.

Duboko razdijeljeni listovi rastu naizmjenično na dugim peteljkama

Kempferol je flavonoid koji ima antioksidativno djelovanje. Citotoksičnost i antiplazmodijalna svojstva tvari iz ove biljke nisu dokazana. Antioksidativno djelovanje najjače je bila izraženo u listovima zahvaljujući polifenolima. Sadržaj polifenola uvelike je bio pod utjecajem pedoklimatskih uvjeta i ovisio o uvjetima rasta. Sjemenke sa slovačkih lokacija imaju više flavonoida u odnosu na ruske populacije biljke. Dokazano je da suhi plodovi sadrže više flavonoida od sjemenki.

Kako se ova biljka naziva i uljna tikvica, za očekivati je da sjemenke sadrže ulje. Ulja u njima ima oko 30 posto i ono se najviše sastoji od: linolenske, linoleične, oleinske, palmitinske i stearinske kiseline, kao i od fitosteroida. Sjemenke su zanimljive kao mogućnost korištenja u fitoterapiji. Potrebno je provesti daljnja istraživanja za korištenje ove biljke u fitoterapiji jer sadrže: do jedan posto triterpenskih saponina, do 0,1 flavonoida i do 40 ulja. Skoro 60 posto sastava ulja čini linolenska kiselina.

Znanstveni radovi potvrdili su potencijal ove biljke za komercijalizaciju u farmaceutskoj industriji.


Fotoprilog


Tagovi

Echinocystis lobata Bodljasta tikvica Uljna tikvica Divlji krastavac


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Zaljubljenica u prirodu, agronom po struci sa šarenim radnim iskustvom od znanstvenog rada u genetici, preko upravljanja poljoprivrednom zadrugom, pa do uvijek prisutnog poljoprivrednog novinarstva. Neispunjena želja joj je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednika.