• Đumbir
  • 31.01.2017. 19:30

Đumbir - ljekoviti začin iz Azije u vašem vrtu

Đumbir je poznati sastojak azijske kuhinje. Unatoč tome, đumbir se kroz stoljeća koristio u medicinske svrhe u mnogim kulturama.

Foto: pixabay.com
  • 2.752
  • 251
  • 0

Đumbir (Zingiber officinale) je tropska, zeljasta, višegodišnja biljka poznata zbog svog podanka koji se koristi kao začin i kao biljni lijek. Potječe iz jugoistočne Azije.

Spominje se u rukopisima starima više od 3.500 godina, a pretpostavlja se da je poznat više od 5.000 godina. Koristili su ga brojni narodi, čak i Grci i Rimljani, a također je srednjem vijeku bio korišten kao začin. Đumbir ima brojna ljekovita svojstva, te se koristi svježi ili suhi podanak (rizom). Najveći proizvođači đumbira u svijetu su: Indija, Kina, Indonezija, Nepal i Tajland.

Zahtijeva dosta topline i vlažnosti

Boja kore zadebljalog podanka je smeđa i može biti deblja ili tanja, ovisno o starosti podanka u vrijeme vađenja. Mesnati dio podanka može biti bijel, žut ili crven, ovisno o varijatetu. Pseudostablijke narastu do 1.2 m visine, a rastu svake godine iz pupova na podanku. Pseudostabiljike se formiraju iz bazalnih listova koji su čvrsto obavijeni jedan oko drugog s dugačkim i uskim, svijetlozelenim plojkama naizmjenično raspoređenih. Stabljike konusnog oblika sadrže listove sličnih braktejama i svjetlo žute su boje. Na rubu brakteja izviruju blijedožuti cvjetovi. Cvjetne stabljike su rijetke i rijetko se pojavljuju kod kultiviranih biljaka.

Zahtijeva dosta topline i vlažnosti, ali ako je u posudi, može privremeno boraviti na sjenovitom položaju u vrtu. Ne podnosi mraz, direktno sunce, snažne vjetrove niti prevlažno tlo. Ako u području vlada topla klima te odgovara đumbiru, moguće ga je posaditi direktno u vrt.

Kako uzgojiti đumbir

Najbolje vrijeme za početak uzgoja đumbira je rano proljeće. U trgovini zdrave hrane ili supermarketu, moguće je nabaviti veći svježi podanak (nikako suh ili smrznut) s dobro razvijenim pupovima. Podanak bi trebao biti svijetlije boje, pjeskovito bež nijanse. Sadi se u posudu ispunjenu supstratom te prekriva supstratom (sloj debljine mora biti najviše do 2.5 cm). Podanak treba bit okrenut prema gore kako bi se iz pupova mogla razviti stabljika.

Posudu treba postaviti na osunčanu prozorsku dasku kako bi đumbir dobio dovoljno topline. U supstratu se ne smije zadržavati vlaga, tako da treba umjereno zalijevati dok biljka ne počne rasti. Nakon toga, đumbir je potrebno svakodnevno zalijevati uz mjesečnu gnojidbu organskim gnojivom ili mineralnim formulacije 10-10-10 i držati na polusjenovitom mjestu. Đumbir kupljen u trgovini rijetko razvija cvijet, tako da ga se treba puštati da što više razvija lisnu masu.

Optimalno trajanje vegetacije oko 10 mjeseci

Time će se više vršiti fotosinteza, što će omogućiti veći razvoj podanka. Biljku je potrebno unijeti u kuću čim se temperature spuste ispod 10°C. Podanci bi mogli istrunuti ako ih se ostavi u hladnom i vlažnom supstratu. Par tjedana nakon što se stabljike dobro razviju, ispod površine supstrata bi se mogli pojaviti novi mladi podanci. Mladi podanci neće biti jakog okusa kao stariji. Optimalno trajanje vegetacije je oko 10 mjeseci, a kraj je obilježen žućenjem i padom listova. Tada treba dnevno zalijevanje zamijeniti sa zalijevanjem jednom mjesečno. Podanci mogu ostati u supstratu za sljedeću sezonu ili se mogu svi izvaditi.

Đumbir se stoljećima koristi kao začin u mnogim tropskim zemljama. Đumbir se može koristiti u svježem stanju, kao čaj i kao prah. Također, može se još koristiti i eterično ulje đumbira.

Đumbir i ljekovitost

Za liječenje se primjenjuje interno ili eksterno (u kombinaciji s baznim uljem trlja se po bolnom području). Preporučena doza je 2 do 3 kapi eteričnog ulja. U Aziji se u kulinarstvu upotrebljavaju i svježe stabljike, dok je u Europi više poznat kao začin u prahu. Osvježavajućeg, oporog i pomalo ljutkastog okusa, a mirisa sličnog limunu. Zbog svojeg snažnog okusa, treba pripaziti pri dozi, a preporučena dnevna doza svježeg đumbira je oko 2 do 5 g.

Sastavni dijelovi eteričnog ulja đumbira su seskviterpeni: α- zingiberin, monoterpeni, β-seskvifelandren, α- farnezen i zingiberol. Oštrina okusa i mirisa potječe od fenolnih stanica gingerola. U đumbiru se nalaze i ugljikohidrati, proteini, vlakna, vitamini (A, B kompleks, C, E, K) i minerali (bakar, mangan, kalij, fosfor, željezo).

Đumbir ima dugu tradiciju u liječenju u ublažavanju probavnih problema. Vrlo je učinkovit u prevenciji simptoma (mučnina, povraćanje, nesvjestica) povezanih s kretanjem, posebice kod morske bolesti, te kod mučnina tijekom trudnoće. Djeluje protuupalno, antikancerogeno, antioksidativno, karminativno, te pomaže u regulaciji težine i sprječava pretilost.

Koristi se kao prirodni način za smirivanje bolova kod reumatskog artritisa i osteoartitisa, za snižavanje kolesterola u krvi, za poticanje apetita, te kod liječenja čireva i kao preventiva u sprječavanju srčanog udara. Đumbir je odličan kod liječenja prehlade: pri pojavi prvih simptoma, može se kombinirati s limunom svjež ili kao čaj.

Foto: pixabay.com


Tagovi

Đumbir Začin Lijek Podanak Antioksidans Kolesterol Prehlada


Autorica

Martina Režek

Martina je magistra inženjerka hortikulture Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a cilj joj je usavršavati se na području znanosti u poljoprivredi.