Pretraga tekstova
Dragoljub sadrži veće količine vitamina C od nekih puno poznatijih namirnica kao što su limun, paprika ili naranča.
Dragoljub poznat i kao potočarka (Tropaeolum majus L.) je visokovrijedna, jednogodišnja zeljasta biljka koja obiluje vitaminom C i mnogim tvarima koji ga čine prirodnim antibiotikom, antimikotikom, purgativom, diuretikom i pravim eliksirom zdravlja. Uz mnogobrojne dobrobiti za zdravlje, dragoljub je također i ukras svakom vrtu.
Stručnjaci Poljoprivrednog fakulteta iz Osijeka, Nada Parađiković, Monika Tkalec, Valentina Komljenović i Tomislav Vinković, napravili su stoga istraživanje, cilj kojega je bilo utvrđivanje utjecaja različitih uvjeta uzgoja na morfološka svojstva visokog i niskog dragoljuba te određivanje sadržaja vitamina C u listovima ta dva tipa dragoljuba.
Rezultati su pokazalali da je uzgoje te biljke u komori pod kontroliranim uvjetima rezultirao kraćim vremenom nicanja te većim postotkom klijavosti u odnosu na uzgoj na otvorenom. Prosječan sadržaj vitamina C u listovima iznosio je 204,16 mg/100g svježe tvari kod visokog dragoljuba i 189,27 mg kod niskog. Podaci su to koji dragoljub svrstavaju među visoko vrijedne namirnice za ljudsku ishranu, s obzirom da sadrži veće količine vitamina C od nekih puno poznatijih namirnica kao što su limun, paprika ili naranča. Stoga ova, još uvijek nedovoljno istražena biljka, sa svojim ljekovitim svojstvima te velikim potencijalom za korištenje u farmaceutskoj industriji, zaslužuje puno važnije mjesto u ljudskoj ishrani i na tržištu.
Općenito, dragoljub je samonikla, začinska i aromatična biljka koja pripada malenoj porodici Tropaeolaceae koja je podrijetlom je iz Južne Amerike. Kod nas ga najviše ima duž Jadranske obale, no dobro uspijeva i na toplim i sunčanim mjestima kontinentalnog dijela Hrvatske, uglavnom po rubovima bukovih šuma. Cijela biljka je jestiva i osim već spomenutoga vitamina C, sadrži i jedan je od najjačih prirodnih antibiotika, čije stvaranje omogučava sastojak glikozid. Djeluje i antifungicidno, antiseptički i antibakterijski. Stanovnici Anda ga, primjerice, koriste kao sredstvo za dezinfekciju rana.
Posaditi ga možete i kod kuće u vrtu, najbolje na rubove gredica ili oko voćaka. Jer će od drveća odbijati lisne uši, a povrće, posebno rajčice, krumpir, tikvice, krastavce i grah, štititi od gusjenica, puževa, miševa i mrava.
Foto: pixabay.com
Tagovi
Dragoljub Potočarka Vitamin C Nada Parađiković Monika Tkalec Valentina Komljenović Tomislav Vinković Istraživanje Vrijedna namirnica Bukove šume Ande Dezinfekcija
Autorica
Više [+]
Autorica i upravna pravnica Sandra Špoljar dolazi iz Koprivnice, gdje je na razne načine, tradicijom i obiteljski, vezana uz poljoprivredu. Godinama je radila kao novinarka u informativnom programu HTV-a te za Plodove zemlje i Agroglas.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Svježe ćurke, kobasice i "praženi" grah. Dobar mi tek u dvoje 🤤
Đuro Japaric
prije 1 tjedan
Temfani grah je bio u posebnoj posudi , a u brdskoj Slavoniji jeo se na Badnjak ! Jedva čekam prženog šarana , dosta mi je ovih dana svinjetine ! Temfani grah je bio u posebnoj posudi , a u brdskoj Slavoniji jeo se na Badnjak ! Jedva čekam prženog šarana , dosta mi je ovih dana svinjetine !
Karolina Rastija
prije 1 tjedan
Praženi, da, a od tekućine u kojoj se kuhao napravi se "graova čorba" kak bi ovdje rekli, i ukuhaju se gumboci u nju :) Praženi, da, a od tekućine u kojoj se kuhao napravi se "graova čorba" kak bi ovdje rekli, i ukuhaju se gumboci u nju :)
Matija Golubić
prije 1 tjedan
Uh finoće! Zbog ovakvih stvari čovjek bude sretan što nam dolazi zima! Moji u Slatini su taj grah uvijek zvali temfani. Praženi je isto naziv? Uh finoće! Zbog ovakvih stvari čovjek bude sretan što nam dolazi zima! Moji u Slatini su taj grah uvijek zvali temfani. Praženi je isto naziv?