Božur - cvatući raskoš prirode

Božuri (Rod Paeonia), skupina sastavljena od 40 i više vrsta grmolikh zeljastih trajnica, ali i drvenastih listopadnih grmova koji ostavljaju bez daha. U prirodi ih samonikle nalazimo od Europe preko istočne Azije do sjeverozapadne Amerike. Danas se kao trajnica uzgaja u vrtovima zbog svojih raskošnih, velikih, ponekad i mirisnih cvjetova te velikih, jako urezanih listova. Božuri su dugoživuće trajnice koje cvatu od travnja do srpnja, ovisno o vrsti. Osnovna podjela u skupini je na zeljaste i drvenaste božure.

Zeljasti božuri, kako samo ime govori, imaju zeljaste izboje koji izlaze iz podzemnih gomolja dok drvenasti božuri imaju odrvenjelu stabljiku.

Božuri imaju srednje do tamnozeleno lišće s duboko razdijeljenom lisnom površinom. Cvjetovi božura su obično uspravni i pojedinačni, a ponekad cvate njih nekoliko na istoj stabljici. Cvijet najčešće ima 5 zelenih lapova i 5-10 jarko obojenih latica. Većina kultivara ima sredinu cvijeta ispunjenu s puno prašnika. Božuri s duplim cvjetovima nemaju prašnike ili tek nekoliko skrivenih među laticama. Cvjetove obzirom na izgled dijelimo na 4 grupe - jednostavni, poludupli, dupli i anemonemorfni (cvijet koji je izgledom nalik na cvijet anemone).

Cvijetovi zeljastih božura su u pravilu nešto manji od njegovog drvenastog srodnika. Prema veličini cvijeta zeljaste božure možemo podijeliti na male (5-10 cm u promjeru), srednje velike (10-15 cm u promjeru), velike (15-20 cm u promjeru) ili jako velike (više od 20 cm u promjeru). Drvenasti božuri imaju jednostruke do dvostruke cvjetove 5-30 cm u promjeru. Neki božuri nakon cvatnje nose plodove s po 2-5 pregrada i s velikim crvenim ili crnim sjemenkama. Svi kultivari iznimno dobro podnose hladnoću ali im ponekad kasni proljetni mrazovi mogu oštetit mlade nježne listova i pupove.

Božuri vole plodnu, humusom bogatu, vlažnu, ali dobro dreniranu zemlju. Preferiraju sunčane ili polusjenovite položaje. Prilikom sadnje zeljastog božura bitno je da se biljka ne posadi preduboko jer se često zna desiti da zbog toga izostane cvatnja.

Drvenasti božuri sade se nešto dublje. Rupa za sadnju mora biti kao da sadimo neki veći grm (50x50 cm). Koliko duboko ovisi o tome sadimo li cijepljeni božur ili biljku koja već ima razvijen vlastiti korijen. Cijepljeni božur najčešće nema vlastiti korijen, nego živi od korijena zeljastog božura na koji je nacijepljen. Dublja sadnja potrebna je da bi plemka razvila svoj korijen. Cijepljeni božur prepoznat ćemo po zadebljanom, gomoljastom donjem dijelu i po drvenastoj stabljici.

Prilikom cvatnje kultivara s velikim cvjetovima potrebno je osigurati potpornje jer se u protivnom grane s cvjetovima objese do tla. Drvenaste božure nije preporučljivo saditi na sjeverne pozicije. Zeljasti božuri se ne orezuju dok se na drvenastim božurima može napraviti korektivan rez, najbolje u ranu jesen.

Drvenasti božuri mogu se razmnožiti poluzrelim reznicama ljeti ili položenicama zimi.

Grmovi zeljastih božura možemo podijeliti u ranu jesen nakon što listovi uvenu ili u rano proljeće. Iznimno je bitno da dio koji mislimo uzeti ima imati barem tri vegetativna vrha.

Autor: Monika Kamenečki